Stav

Fejsbučenje

Poslije petosatnog fejsbučenja bez bola u očima nije jednostavno ostati u normali, bez obzira što sa „druge strane monitora“ imate nevine slike, obično nepoznatih osoba kako stoje ispred kuća, restorana, po hodnicima, ulazima, kafanama, neki naoružani, neki radosno skakuću po plažama, pa intelektualci koji citiraju filozofe, očekujući like
81 pregleda 6 komentar(a)
facebook, Foto: Abcnewsradioonline.com
facebook, Foto: Abcnewsradioonline.com
Ažurirano: 11.02.2013. 10:51h

Nisam htio da pišem na ovu temu. Ali kad sam saznao da su posljednja svjetska istraživanja pokazala da je zavisnost od društvenih mreža postala veći problem od zavisnosti od cigareta i alkohola, upalila se lampica.

U kombinaciji sa dosadom, koja je naučno dokazani porok, čovjek postaje živa bomba. Eto posla za psihologe poput Džoane Lipari s kalifornijskog univerziteta UCLA koja je definisala pet znakova koji ukazuju na zavisnost od Facebook-a:

- propuštate san zbog korišćenja Facebook-a,

- na Facebook-u provodite više od sat vremena dnevno,

- opsesivno pronalazite nekadašnje prijatelje i ljubavi na Facebook-u i komunicirate s njima,

- ignorišete poslovne obaveze, surfujete po Facebook-u intenzivno tokom radnog vremena, (ova stavka za nas ne važi, jer je to normalno i u funkciji posla),

- pomisao na napuštanje Facebook-a izaziva u vama nemir.

Doduše, zavisnost od Facebook- a još uvijek nije uvrštena u službenu listu bolesti i psihičkih poremećaja, ali s obzirom na manijakalno ponašanje sve većeg broja korisnika ovog servisa, vrlo brzo bi se mogla naći u nekoj medicinskoj publikaciji.

Štaviše, sve veći broj psihijatara i psihologa širom svijeta izvještava da im se javljaju pacijenti koji kao uzrok svojih životnih problema navode upravo svoje prekomjerno korišćenje ovog online servisa.

Stvaranje iluzije koja se postepeno oživljava, te postaje prijetnja realnom svijetu, već se pokazala u praksi. Pogotovo kod asocijalnih ljudi koji najčešće ulaze u konflikte putem društvenih mreža i tako ispoljavaju svoj bijes i skrivenu agresivnost koja nije usmjerena u realnom životu.

Poslije petosatnog fejsbučenja bez bola u očima nije jednostavno ostati u normali, bez obzira što sa „druge strane monitora“ imate nevine slike, obično nepoznatih osoba kako stoje ispred kuća, restorana, po hodnicima, ulazima, kafanama, neki naoružani, neki radosno skakuću po plažama, pa intelektualci koji citiraju filozofe, očekujući like.

Svi moramo vidjeti što se jede, pije i to iz svakog ugla, najmanje 10 slika. A onda idu fotke sa kamenčićima i leptirićima, kao neka buba sletjela na kamičak i to je remek djelo fotografije, komentari su divno, preslatko … a sve je to prožeto sa mp3-dva miliona emotivnih pjesama i pozivima za devet miliona igrica.

Još nam na kraju požele laku noć. Ludilo. I to se zove “intimni i život”.

Baš to ispoljavanje intime je i najveći problem, jer “potencijalni“ ne mogu razdvojiti virtuelni i realni svijet, a onda ste u problemu. Prema tome, manje fejsbučenja, više druženja, da nam psiholozi ne bi uzimali novac, kojeg inače nemamo.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")