Kineska lekcija - Vijesti.me
STAV

Kineska lekcija

Virus nema naciju, religiju, rasu. Kao što se ovaj pojavio u Kini, drugi su se pojavljivali u Kongu, Venecueli ili SAD. Zato je neprihvatljivo stigmatizovanje ili čak otvoreni rasizam prema Kinezima

Detalj iz Hubeja
Detalj iz Hubeja (Foto: Beta-AP)

U proteklih par mjeseci smo u prilici da vidimo sa koliko se rizika suočava čovječanstvo i da vremena u kojima su zbog određenih bolesti nestajale cijele zajednice ne moraju nužno biti pogled u prošlost, već nažalost i u budućnost. Korona virus koji se pojavio u kineskoj provinciji Hubej i posebno pogodio prijestonicu provincije Vuhan pokazao je da, i pored strahovitog napretka medicine u proteklih 100 godina, i dalje postoje mnoge nepoznanice i izazovi sa kojima se suočavamo kao integrisano i povezano društvo.

Marko Polo je iz Venecije do Kine putovao godinama, u današnje vrijeme taj se put može preći od ujutro do uveče. Upravo zato je svaka potencijalna prijetnja poput visokozaraznog virusa opasnost za živote miliona ljudi. I tu dolazimo do poente ovog teksta. I pored svih medicinskih sredstava i dalje je najadjelotvornije ono srednjevjekovno - karantin, odnosno zatvaranje oblasti pogođene bolešću za ulazak i izlazak.

Samo visikoorganizovana zemlja poput Kine i samo odgovorna državna vlast i stanovništvo su mogli staviti pod nadzor milionske gradove i provinciju veličine Italije ili Francuske. Odgovorna vlast se ponašala onako kao što se ponaša odgovoran roditelj, koji ne šalje svoje dijete u vrtić ili školu ukoliko ima virus, kako ne bi zarazilo cijelo odjeljenje.

Provincija koja je stavljena u karantin ima 60 miliona stanovnika i predstavlja jednu od ekonomski najjačih regija Kine sa velikim privrednim rastom, snažnom proizvodnjom, trgovinom i turizmom, a sjedište je brojnih univerziteta. Da se bolest ne bi proširila na milionske gradove, Peking, Šangaj, Nanđing i ostale u zemlji od preko milijardu i 300 miliiona stanovnika, Vlada NR Kine je odlučila da zatvori cijelu oblasti i da na taj način spriječi ne samo širenje bolesti u svojoj zemlji, nego i u cijelom svijetu, čime su pokazali odgovoran odnos prema svima. Ovo je pogotovo bitno za manje razvijene zemlje u kojima bi ova bolest bila poput srednjevjekovnih epidemija. Zbog toga je 95% od ukupno zaraženih i dalje iz Hubeija.

U samom Vuhanu, bolnice za zaražene su izgrađene za desetak dana, dok mi u Crnoj Gori ne možemo da napravimo projektnu dokumentaciju za novu bolnicu već 10 godina. Desetine hiljada doktora i medicinskih sestara iz drugih djelova Kine su dobrovoljno otišli u Hubei kako bi liječili zaražene, dok stanovništvo u ostatku zemlje ima odgovoran odnos prema sopstvenoj i sigurnosti svojih porodica. Sve ovo je prepoznala i pohvalila i Svjetska zdravstva organizacija (WHO) čiji su napori takođe usmjereni na neširenje virusa.

Na kraju da pomenem i ružne stvari koje su zbog korona virusa isplivale. Virus nema naciju, nema religiju, nema rasu. Kao što se ovaj pojavio u Kini, neki drugi su se pojavljivali u Kongu, Venecueli ili SAD. Zbog toga je neprihvatljivo stigmatizovanje ili čak otvoreni rasizam prema Kinezima kad je ovaj virus u pitanju. Jer je upravo taj narod spriječava i bori se da on ne postane opasnost za ostatak planete. Zbog toga treba da smo im zahvalni i da im pružimo punu podršku, makar moralnu. I da ne dozvolimo sebi, kao što su dozvolili u nekim drugim zemljama, da se negativno gleda na kineski narod, turiste, studente, privrednike...

Zato, sa nesrtpljenjem očekujemo vijesti o zaustavljanju virusa, kao i posjetu desetina hiljada kineskih turista i hiljade neimara koji grade puteve po Crnoj Gori. Da pokažemo crnogorsko gostoprimstvo i potvrdimo prijateljstvo koje će se i dalje graditi na uzajamoj podršci i povjerenju.


Najčitanije iz sekcije Kolumne