Ko da mu ne vjeruje - Vijesti.me
LOVAC NA ZMAJEVE

Ko da mu ne vjeruje

Problem Crne Gore je očit i dubok. Zarobljene institucije i privatna država. Vlasnik jedan čovjek. Đukanović. Koji se onda ruga profesionalnim standardima, evropskim vrijednostima, principima, istini, pravdi...

Đukanović
Đukanović (Foto: Boris Pejović)

Nikad u životu nisam pomislio da treba zagovarati gašenje bilo kog medija”! Kaže predsjednik DPS. Podjednako ubjedljivo kao kada je psovao narodne poslanike koji su u Skupštini samo pitali kako je dobio milionski kredit od Pireus banke. I tada mu je ugled bio povrijeđen, a duševna bol neizmjerna jer kako je Abazović mogao pomisliti da je taj milion kredita obezbijeđen drugačije nego na ugled i obraz Šefa. Kada smo prije dva mjeseca saznali da je predsjednik DPS lagao i kada su se njegovi pravi prijatelji javili sa keš kolateralom, Đukanoviću nije palo na pamet da se makar izvini poslaniku Abazoviću. Ali i cjelokupnoj javnosti jer nas je lagao punih deset godina. Da ne govorimo o tome da bi u svakoj normalnoj državi obični činovnik, a kamoli političar od velikog ugleda, podnio ostavku iz moralnh razloga jer je funkcije nedostojan onaj koji može da govori neistinu o tako krupnim stvarima.

Onda je lider DPS kazao da je bila profesionalna obaveza “Vijesti” da ga pitaju za tvrdnje njegovog prijatelja i partnera koje je iznio u formi intervjua, iako ne bi odgovorio jer sa tom medijskom kućom ne sarađuje iz principijelnih razloga. Pa ko da mu ne povjeruje?! Da razlog njegovog odbijanja saradnje nijesu naša nezgodna pitanja već njegovi dobro poznati principi. I ugled, da ne zaboravimo.

Kada smo ga koju nedjelju ranije u sklopu istraživačkih priča, kad postoji obaveza o kojoj Šef govori, pitali oko prvog miliona i keš garancije - nije odgovorio. Jer, eto - “Vijestima” ne odgovara a oni čija je uređivačka politika po njegovoj mjeri u ukusu - ne postavljaju to ili bilo koje drugo škakljivo pitanje.

Iako znamo da šef DPS ne podržava našu uređivačku politiku, zbog čega smo sumnjali da će odgovoriti, slali smo mu i pitanja u vezi minusa na kreditnoj kartici Atlas banke. Kako je moguće da 4 ili 5 godina predsjednik, koji prima platu od hiljadu i nešto eura, ne zna za minus na kartici Atlas banke od blizu 17 hiljada! Umjesto da podnese ostavku iz moralnih razloga, šef DPS je zamolio sina da mu pokrije minus. Kakva sramota za državu jer - on je ipak predsjednik.

“To što ne odgovaram na vaše upite je moj jasan i principijelan, negativan stav prema uređivačkoj i profesionalnoj praksi te medijske kuće”. Kaže šef DPS. Što implicira logički zaključak da ima jasan i principijelan ali pozitivan stav da su Pink M, Pobjeda, RTCG, Prva, Informer, radio Skala i Antena, mediji po njegovom ukusu. Kakvi trebaju našem društvu i građanima. Hvala šefu DPS što je napokon priznao. I što sad definitivno znamo da je 1.112 tekstova i priloga protiv “Vijesti”, osnivača, urednika i novinara, zasnovanih na brutalnim izmišljotinama i falsifikatima, objavljeno u pomenutim medijima baš po volji i meraku predsjednika vladajuće stranke. Jer da nije tako, šef DPS bi davno prekinuo saradnju sa njima i iskazao principijelni stav o takvoj uređivačkoj politici.

Kakve veze predsjednik najjače stranke ima sa desetinama presuda crnogorskih sudova izrečenih po raznim osnovama protiv “Vijesti”, kada svi znamo da on nikada nije pomislio, a kamoli zagovarao, gašenje našeg medija. Zanimljivo je, međutim, da Đukanović i o našem pravosuđu ima principijelan stav koji je, naravno, pozitivan. Kao o Pinku, Pobjedi, RTCG, Infromeru. Neka organi rade svoj posao. Isti, principijelan i pozitivan stav lider DPS tek ima prema istražnim organima, policijskim i tužilačkim, koji su uspjeli da zataškaju svaki od 20 i kusur fizičkih napada na ljude i imovinu “Vijesti”.

Pitali smo šefa DPS i za koverte. Iako smo znali da neće odgovoroti jer on drži do principa. A tek do istine. Zašto bi, uostalom, odgovarao. Kada oni koji ga pitaju nijesu dostojni njegovih principa a oni koji bi trebalo da ga istraže povodom istih pitanja - leže i prave se mrtvi!

Dakle, da živimo u normalnoj državi, Đukanović ne bi bio u prilici danas da nas tuži. Već bi bio pod ozbiljnom istragom ili u zatvoru. Njemu bi svako tužilaštvo u normalnoj zemlji već zakucalo na vrata i postavilo ista pitanja na koja nama ne mora da odgovori. Jebe mu se. Kao što je Specijalni Katnić odmah nakon izbora poslao svoj Specijalni tim u “Vijesti” da detaljno istraži oglašavanje DF u našim medijima, valjda je na isti način trebalo da pošalje ekipu kod Šefa. I da stvarno utvrdi gdje su završile koverte i koliko je novca šefu DPS iskeširao Di Kej. Umjesto toga, vidjeli smo farsu sa nesretnim Migom i njegovim komšijama iz Zete. Jebe se, dakle, i Katniću. Ne samo za Kovertu već i za prvi milion, Pireus banku, poklonjeni Pomorski saobraćaj, proviziju od privatizacije EPCG i londonsko poštansko sanduče u koje je kapnulo šest i kusur miliona. Milena Milinković, poznata svjetska finansijska forenzičarka, kaže da bi i za kredit u Londonu i za onih 7 miliona korupcije kod Telekoma svaki tužilac morao da otvori međunarodnu istragu i da zajedno sa partnerskim službama Britanije i Amerike, gdje su počinjena pomenuta djela, utvrdi da li je bilo korupcije, pranja para ili je sve samo udaljena sumnja.

Problem Crne Gore je očit i dubok. Zarobljene institucije i privatna država. Vlasnik jedan čovjek. Đukanović. Koji se onda ruga profesionalnim standardima, evropskim vrijednostima, principima, istini, pravdi. Zato beskrupulozno gazi po svemu tome jer je nedodirljiv i može mu biti. Jebe mu se. Pokvaren on, pokvareni članovi njegove administracije, pokvareni nosioci javnih funkcija, pokvareno pravosuđe.... Kako reče Čarls Simić - svakom monstrumu u istoriji bila je potrebna velika vojska pokvarenjaka i velika njihova podrška da bi sproveo svoju zločinačku politiku.

Vidimo se na sudu. Ako prije toga pokvarenjaci iz mafijaških struktura ne zaključe, na osnovu pokrenute tužbe šefa DPS, da nam treba presuditi prije bilo kakvog Vesninog suda. Onda će ispasti da “crna trojka”, nalik onoj koja je ubila Duška Jovanovića ili ovoj koja je pucala “samo u nogu” Olivere Lakić, nije pročitala citiranu izjavu predsjednika DPS - da nikada u životu nije pomislio, a kamoli zagovarao, gašenje nekog medija. A onda je lako logički zaključiti ono što Šef nije rekao, ali proizilazi iz ovoga - da nikada u životu nije pomislio, a kamoli zagovarao, da treba ubiti nekog iz medija samo zato što šef DPS ima principijelno negativan stav o njegovom pisanju.

Pa ko da mu ne vjeruje!


Vidi sve komentare

Najčitanije iz sekcije Kolumne