Italija i Španija su ipak dobile pomoć iz Evrope - ali ne preko Evropske unije, nego preko NATO. Češka je objema državama poslala medicinsku opremu. U ponedjeljak je u Milano stigao kamion sa 10.000 zaštitnih odijela i modela za hightech-respiratore, koji će biti napravljeni uz pomoć 3D-štampača. Već u nedjelju je španski vojni avion transportovao isti broj zaštitnih odijela u Madrid, kao i respiratore. U Briselskom glavnom štabu NATO-a je planirano da se obavi još 9 transportnih akcija, među njima i u Crnu Goru, te u novu članicu Sjevernu Makedoniju kao i u Ukrajinu i Moldaviju. One su, poput Italije i Španije, aktivirale NATO-Mehanizam za zaštitu od katastrofa i zamolile države članice za pomoć.
Riječ je o jednom manje poznatom instrumentu NATO-a: Euro-Atlantic Disaster Response Coordination Center. Utemeljen je 1998. i to u okviru Savjeta Evroatlantskog partnerstva (EAPC). Članovi su sve NATO države kao i sve bivše države Varšavskog pakta, uključujući i Rusiju, a uz to i više neutralnih država. Sve države koje učestvuju u radu EAPC mogu u slučaju katastrofe da traže od ostalih pomoć, pri čemu podnose službeni zahtjev u kom imenuju svoje potrebe. Države koje mogu da pomognu se javljaju potom centrali NATO-a, koja funkcioniše kao platforma za koordinisanje ponude, a organizuje i transporte.
Postupak je sličan onom u Mehanizmu za civilnu zaštitu EU, no čini se da ovaj NATO-ov u krizi puno bolje funkcioniše. Jer, do sada ni Španija ni Italija nisu dobile ništa preko EU kanala. Moguće je i da je u NATO pritisak da se bude solidaran puno veći nego u EU. Jer Alijansa u svom jezgru počiva na uvjerenju da će svaki član pomoći u nevolji drugome. Sa druge strane, NATO, za razliku od EU, ima uigranu logistiku.
Kao prva zemlja je Ukrajina 23. marta zamolila NATO za pomoć. Sljedećeg dana je to uradila Španija, čije je Ministarstvo odbrane zatražilo 150.000 zaštitnih odijela, 2 miliona maski različitih kategorija, 500.000 testova za koronu, 500 respiratora i dalji materijal. Još šira je lista koju je italijanski MOD prošle nedjelje proslijedio NATO-u. Ta lista je dokumentovala koliko je loše stanje zdravstvenog sistema Italije. Rim je tako tražio 300 miliona komada jednokratne obuće i 2 milijarde maski.
Na listi su i 58.000 respiratora za intenzivna odjeljenja, ogromna količina infuzionih pumpi, crijeva za disanje, senzori i kontrolni monitori. NATO ni u najboljoj namjeri neće moći da sve ovo obezbijedi. Jer on, kao organizacija, ne vodi inventarske liste imovine svojih članica, ni u vojnom smislu. Zato sada operacija teče kao u i drugim prilika: centrala dobija izvještaj o potrebama a države odlučuju kako će i čime da se uključe u akciju.
Za transport opreme Alijansa može da se osloni na dvije ugovorne obaveze. Tako su 10 država zajednički kupile tri C-17 vojna transortera, koji su stacionirani u Mađarskoj. Svakoj državi pripada određeni broj letačkih sati. deset ostalih država, među njima Njemačka, dijele troškove za 5 lizingovanih Antonov-124 transportera, kojima je baza u Lajpcigu. Njih koriste već za transport pomoćnog materijela: iz Kine i Južne Koreje u evropske države NATO-a, poput Slovačke i Rumunije.
(Frankfurter Allgemeine Zeitung - FAZ) Prevod: Mirko VULETIĆ
Bonus video:
