Kontraplan

Premijerka

Radnik, kurir firme za selidbu nečitko izgovara ime i prezime. “Da, ja sam”, reče mu ga Birgite Niborg, doskorašnja premijerka Danske
6 komentar(a)
Ažurirano: 12.05.2013. 08:02h

Možda nije slučajno, ali nekako uvijek, čim se ljeto primakne, oglase se megafoni jedne od najžešćih jednoumnih krilatica u nas. Podgorica - evropska metropola. Kao, grad je tako izgrađen i u tolikoj je ekspanziji da je postao prepoznata evropska metropola!!

Nema smisla, stvarno, sada i ovđe, argumentovano braniti stav da je u pitanju apsolutno neodrživa, nebulozna konstatacija. Niti prizivati logiku, savjest, otvorene oči, prostorno/planske dokaze i svu validnu dokumentaciju. Rista politički trik o tome da nas nema usvijet i da smo daleko (ada čuš!) najljepša zemlja nasvijet. To je magija bačena još od kada se počelo sa da živimo bolje.

I to prema onima sa najmanje razvijenim receptorima, planski osiromašenim, ekonomsko statičnim kordonima. Grad je prepun prostornih ožiljaka, nefunkcionalnih cjelina, bez dobrog gradskog saobraćaja, neodržavan. Prostor zelenih površina konstantno se smanjuje.

Onaj prijatni titogradski hlad isčezao je pred naletom podgoričkog tranzicionog betona i asfalta. Buka je sve veća, vazduh prljaviji. PG se prostorno širi, ali po ne mjeri čovjeka, nego po mjeri automobila.

Grad uništene arhitektonske tradicije, slojevitosti, može biti simpatičan, voljen, isključivo i pogotovo ako je rodni. Ne velim. No metropola je titula za gradove od milion i više stanovnika, gradove sa metrom, ako baš želimo. Djeluje zvučno, bašono, metropola. Ali nije. Daleko je od toga.

Neko zvoni na vratima. Radnik, kurir firme za selidbu nečitko izgovara ime i prezime. “Da, ja sam”, reče mu ga Birgite Niborg, doskorašnja premijerka Danske. I nije to prvi put, u izuzetnoj dobroj seriji Borge, koju možemo gledati na TV Vijesti, da običan daanski puk ne zna ko je premijerka, da nemaju pojma ko je na čelu izvršne vlasti.

U jednoj skoro prikazanoj epizodi - nju, frešku expremijerku, ne prepoznaje ni vladin domar. I nema nikakvih problema. I nije samo to mogući primjer za uporednu analizu kako je kod njih, a kako je kod nas. Oštrice njihovih političkih sukoba oštre se oko nekoliko imigrantskih zakona i amandmana!

Izbori se gube zbog jednog jedinog računa pokazanog u preizbornoj TV debati!! Nova stranka se osniva zbog osjećaja stida i druge razlike koje nas neprelazno dijele. Ova politička drama pokušava odgovoriti da li žena koju pokreću ideali može da vodi državu i šta sve mora da žrtvuje.

Scenska i dijaloška svedenost, odmjeren, čist kadar, skandinavska jednostavnost. Osim u slučajevima kada treba dodatno pojačati unutrašnje stanje nekog od aktera, muzika je diskretna, skoro neprimjetna, a ipak savršeno uklopljena u ritam serijala. U moru popularnog serijskog polusvijeta i stupidnih hollywoodskih stereoptipizacija, Borge donosi neophodni dodir čiste vještine.

No, jedan od naših najdužih serijala Ekocid u Beranama (nad 15-tak izvora pitke vode i nad domicilnim stanovništvom) dobio je, prije neki dan, novu epizodu. Nakon učestalih privođenja i administrativnih kazni zbog neprestanog odupiranja i nepristajanja da žive pored deponije otrovnog i nesnosnog otpada, građani Beransela donijeli su kese sa smećem pred rezidenciju gradonačelika BA.

Gradonačelnik, naoružan sa dva mobitela u rukama, nazvao je sugrađanina, organizatora, džukelom, i vjerovatno su ga milisekunde dijelile od afektivnog trzaja tzv. kidisanja. Eto kako se kod nas ostvaruje neporedna, da nema kud neposrednija, demokratija, Nosioci izvršne vlasti jednostavno siđu u narod. Umjesto hrane, proizvodimo deponije.

Nepristajanje države da se bavi obezbjeđivanjem uslova za proizvodnju hrane svrstava na u zemlje sa najmanjim izdvajanjem iz budžeta za poljoprivredu. Sa cijelih 1,7% ubjedljivo smo prvi u region.

Još jedna ljestvica u čijem smo vrhu. Bra'o nam ga! Uvoznički lobi sistematski guši sve koji se usude da žive na selu od svog rada. I pritom modelira neophodnu većinu zavisnih podanika autokratskog sistema koji čeznu za Podgoricom, kao evropskom metropolom.

Idealni smo za masovna ispitivanja najrelevantnijih institututa, mićko moj! Vidi, kad si već tu, ovaj…da ti rečem nešto… tiznaš…viđi…oni…ada, e oni! A, e, no što!...Ada, to ti velim!!!

Sitna, skoro pa neprimjetna prašina, nataložila se među koricama lijepo dizajnirane knjige, izložene u garaži. Njeno veličanstvo, Knjiga, u carstvu je ugljen-dioksida.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")