KONTRASTAV

Srbi nijesu batina

Povodom teksta "Milovi Srbi"
562 pregleda 73 komentar(a)
Goran Danilović, Foto: Savo Prelević
Goran Danilović, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 14.08.2018. 06:29h

Neću se mnogo pravdati autoru teksta sramnog naslova niti se posebno braniti od slabašnog napada čiji je ključni argument tek naslućen; “ o meni bi se moglo reći štošta ali ne i da sam naivan”! To štošta treba i napisati da se ne nagađa. Tu sam, samo stavite na papir; pobrojte privilegije koje mi je do danas obezbijedio DPS? Milovi Crnogorci, posebno oni, i po koji zalutali Srbin, dobijali su bespovratne kredite, stanove, otpisivali su im dugove, dijelili im funkcije, opraštali robije, dozvoljavali im švercovanja ljudi, droga i duvana, postavljali ih na direktorka mjesta, kupovali im medije, opraštali im poreze, zapošljavali im porodice, plaćali liječenja i školovanja, ucjenjivali ih i gazili pritom i potom kako bi postali još “bolji i odaniji”. U tome “štošta” mene, čovjeka, Srbina, nema, a moji najbliži skupo su platili moje političko angažovanje. Od ove bizarije koja se krije u prvoj rečenici teksta teži je kontekst pisanog: Srbi imaju neki mutan plan da s Milom naprave dil, a meni se eto, za sada, može vjerovati da lično ne bih učestvovao u tome! “Pohvalno” je jedino da nisam naivan jer naivnost je valjda smrtni grijeh kojega sam pošteđen. Kontekst je, dakle, poziv da se oči drže širom otvorene jer neki Srbi bi da se nešto pitaju i “zaigraju” za dvojicu ključnih - Aleksandra Vučića i Mila Đukanovića? Portparol takve misli sam nenaivni ja? A, evo da se ne sluti, ne podvaljuje i ne nagađa, razjasnimo:

- Vjerujem da politički predstavnici Srba u parlamentu, i oni koji pripadaju srpskoj jezičkoj zajednici u CG, a nisu samo Srbi, treba da zatraže prelaznu vladu i obezbijede poštenije izbore 2020 godine, izuzev ako ne vjeruju više Markovićevoj vladi i njenom profesionalizmu;

- Smatram da je odavno sramota, državna, srpska, crnogorska, ljudska i građanska, da 30% naroda u našoj državi moli i vapi za minimumom prava umjesto da ih snagom svoga postojanja uzme za sebe;

- Znam, vi ste me naučili, da tuđa ruka svrab ne češe, i da ćemo biti poštovani tek kada se budemo samopoštovali;

- Vjerujem da je postalo ogavno gledati kako svaki zec upire prstom u srpsku zavjeru u Crnoj Gori, a da su Srpkinje i Srbi u svojoj državi istjerani na marginu, uglavnom zaposleni kao tegleća radna snaga, kao sezonski radnici na primorju, kao taksisti sa najnižim osiguranjem ili kao slagači robe po rafovima velikih trgovačkih lanaca;

- Vjerujem da je suština nacionalne ravnopravnosti u građanskoj, u jednakom pravu na rad i zaradu, u obavezi države da “voli” svoje građane bez obzira na vjeru, naciju ili tvrdoglavost;

- Vjerujem da je sramota građanske Crne Gore, sramota “slobodnih intelektualaca i medija” što izuzev pojedinačnih, stidljivih, osuda diskriminacije, mirno gledaju kako se jedan cijeli narod tretira kao robovska zajednica u kojoj su najbolji naivni, a najopasniji oni koji to nijesu;

- Vjerujem da je najgori nemoral stidjeti se onih koji vas u ropcu glasaju od izbora do izbora, u građanskoj državi kriti svoju nacionalnu ili jezičku pripadnost, i to uvijek srpsku, obećavati ravnopravnost, a tiho nastavljati po istoj, sramnoj, antisrpskoj matrici:

- Vjerujem da nije poniženje ni za Srbina, ni za Crnogorca razgovarati sa Vučićem u Beogradu i da “beogradski kanabe” nije ništa posebno u odnosu na briselski, zagrebački, sarajevski, ankarski ili tiranski;

- Vjerujem da Srbi moraju sebi da pomognu u Podgorici, da političari koji se bore i za prava srpskog naroda moraju tražiti prijatelje i na zapadu, da je mudrost ispred lude hrabrosti, da ne smijemo biti “strašila” za pravljenje antisrpskih, korumpiranih koalicija, da Srbi nijesu samo opoziciona glasačka batina protiv Mila čiji je rok trajanja ongraničen samo do izbora “novog Mila” - gospodara u kontinuitetu.

Dakle, i u Beogradu i gdje god drugo, govorim ono što mislim, a mislim dobro svima u Crnoj Gori u mjeri u kojoj oni misle meni. Ne krijem se, slobodan sam čovjek, divim se znanju i otporan sam na kupovinu “imanjima”. Prezirem diskriminaciju i kontrolisanu demokratiju. Nisam naivan ali bi o meni štošta mogli reći samo štošta ljudi.

Autor je poslanik UCG

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")