Posljednje dane 2017. godine prosječan crnogorski domaćin će dočekati u redu ispred pumpe. Prebirajući po opustošenom novčaniku, pokušavaće da uštedi koji litar prije nego mu januarsko poskupljenje dodatno isuši rezervoar. Njihove dame će za to vrijeme po diskontima čekati u kilometarskim redovima, kupujući salamu i zamrznute kokoške prije nego ih PDV odmrzne kao Filipa predsjednički izbori. One manje srećne kucaće na kasama i slagati kutije, spremajući se da kao pepeljuge odu kućama malo pred ponoć. Đedovi će čekati za polupraznim trpezama i gledati kako Javni servis i Pink ponavljaju novogodišnje programe kao u Danu mrmota. Staramajke će se truditi da napune tanjire iz sve praznijih frižidera. Pustim ulicama odjekivaće petarde, a djeca će buljiti u smartfone, kupljene na sto rata. Maštaće o kalifornijskim plantažama i njujorškim gradilištima. Njihovi srećniji drugovi već će biti tamo.
Kada prvi vatrometi obasjaju periferijska naselja, prosječan crnogorski vlastelin ispijaće aperitiv u nekom hotelu na primorju. Posljednje sate stare godine provodiće uz čašu i Miligram , čekajući da se pojavi kralj sa družbenicom u haljini od šest hiljada eura. Direktori i pobjednici tranzicije iskoristiće priliku za sliku sa kraljem ili prestolonasljednikom, koju će kasnije držati u kancelarijama. Ministri će tolerisati savjetnike pijane od teško stečene prilike da najluđu noć provedu sa vlastelom. Savjetnici i direktori javnih preduzeća razmjenjivaće telefone i kititi pjevače novogodišnjim bonusima. Ispred hotela će ih čekati vozači i tjelohranitelji, važni poput načelnika policije. Maštaće o danima kada će njihova lijepa djeca praviti zajedničke svadbe sa plemićima iz ministarskih ili barem kuća predsjednika partijskih odbora. Dok im majke i očevi budu igrali po stolovima u društvu odabranih, crnogorsko plemstvo će pjevati po zakupljenim lokalima i obarati brzinske rekorde po drumovima od Budve do Žabljaka.
Prvog januarskog jutra srećni svijet će čitati horoskope i natalne karte, dok će prosječan crnogorski nostradamus i tarabić godinu pred sobom vidjeti jasno i bez gledanja u zvijezde. Prebiraće po neplaćenim računima i propalim tiketima i sjećati se buđenja uz Bečku filharmoniju i četiri skakaonice. Već nakon pete kafe mnogi će domaćin razrađivati strategiju za još jednu godinu bježanja od inkasanata, kamataša i strujnih udara. Dok sa portala i televizija analitičari budu najavljivali bankrot, oni će razmišljati kako nasljednicima da obezbijede američku vizu ili bar partijsku knjižicu. Na partiju će pomisliti i mnogi vlastelin dok bude hladio mamurnu glavu na morskom vazduhu. Već prvog januarskog jutra razmišljaće o teško stečenom mjestu među odabranima, dječijim fakultetima i ženinim šopinzima. Preko petog jutarnjeg espresa, kao kakav Napoleon, pažljivo će razrađivati strategiju za odbranu mandata, opštine ili mjesne zajednice. Pisaće scenarije i osmišljavati zaplete za još jednu godinu tendera, kredita i izbora.
Zbog januara koji je već prvog jutra donio poskupljenja neće previše brinuti ni prosječan crnogorski građanin, jer će i bez gledanja u pasulj znati da izborne godine donose i nove prilike. A takvih prilika će dužna i ružna 2018. donijeti na pretek. Znaće prosječan domaćin da se u blagim predizbornim danima efektnije od svake molitve poništavaju dugovi za struju i zapošljavaju djeca. Ulična rasvjeta lakše stiže do razlokanih periferijskih ulica i obasjava nelegalne kuće koje u blagim predizbornim danima zaobilaze bageri i građevinski inspektori. U predizbornim danima mnogi partijski aktivista opet postaje važan, spreman da lakše od Djeda Mraza dijeli obećanja po komšiluku. Kao i uvijek pred izbore, pisaće se platforme, sklapati koalicije i razbijati partije. Dok vlastela još jednom bude utvrđivala teško podignute dvorce, prosječan crnogorski domaćin smijaće se pozorištu u parlamentu i po sudovima. Pitaće se za koga radi Sinđa, zašto je Milanu povezana ruka i što je Kata činio devedesetih. Ako im dosade skupštinske farme, probudiće se opet Rusi i po novoj godini još jednom zaprijetiti sudbini države. Amerikanci će mahati štapom bez šargarepe, a neko iz komšiluka zaprijetiće novim ratom ili bar međunarodnom arbitražom zbog granica. Ako prosječan crnogorski domaćin ne povjeruje ni da bi naredna godina mogla biti nova 1918. vlastela će prinijeti žrtvu za još jednu rodnu godinu. Iz odbrambenih redova će izvući nekog lokalnog moćnika i poslati ga pred inkviziciju. Narod će se sladiti dok male bogove budu vodili sa lisicama na rukama i čuditi kad ih kasnije bude viđao u beogradskim restoranima.
A kada izborni blagdani utihnu i prođe još jedna istorijska godina, prosječnom crnogorskom domaćinu neće trebati pojašnjenje Nostradamusovog proročanstva da će u 2018. "kraljevi pojesti šume". Dok za praznom novogodišnjom trpezom bude sjedio sa suprugom bez posla, gledaće slike djece sa inostranih gradilišta i pitati se imaju li crnogorski kraljevi i prestolonasljednici što još da pojedu u 2019.
Bonus video:
