U crnogorskom glavnom gradu, Podgorici, privremeno je okončan jedan kakoo koloritan tako i teško shvatljiv proces, koji bi one koji su njega uvučeni mogao da dovede i do Evropskog suda za ljudska prava. Sud u Podgorici je u četvrtak našao da su 14 optuženih krivi da su u jesen 2016. bili poduzeli puč protiv crnogorske vlade: među njima dvojica vođa crnogorske opozicije kao i više od pola tuceta srpskih i dva ruska državljana. Kazna je razrezana od jedne do petnaest godina.
Predsjedavajuća sutkinja je u obrazloženju presude govorila o „kriminalnoj organizaciji“ u kojoj je svaki član imao vrlo precizna zaduženja i u čijim je redovima vladala jasna spemnost na vršenje nasilja. Oba opoziciona političara, Andija Mandić i Milan Knežević, protivnici ulaska Crne Gore u NATO, koji je gurao državni poglavar Milo Đukanović, osuđeni su na po 5 godina robije. U odsustvu su osuđena i dvojica mogućih pripadnika ruske vojne obavještajne službe -koje je crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo proglasilo za inspiratore navodnog pokušaja puča - na po 15 i 12 godina.
Riječ je o presudi koja još nije pravosnažna. Proruska opozicija je za FAZ najavila da će se, nakon što budu iscrpljeni nacionalni pravosudni putevi, apelom protiv ovakve presude obratiti Sudu za ljudska prava u Strazburu.
„Ovaj proces sa pravom i pravdom nema nikakve veze. Sud je totalno ignorisao advokate optuženih“, kaže lider crnogorske opozicije Nebojša Medojević, kome se sudi u posebnom procesu. Presuda je „99%“ prepis optužnice. Već prije početka suđenja je bilo jasno da crnogorsko pravosuđe u potpunosti slijedi instrukcije Đukanovića koji želi da uništi opozciju, kaže Medojević. „Iskoristićemo sva pravna sredstva protiv ove presude, u zemlji i u inostranstvu“, dodao je on.
Iako puno vođa opozicije u Crnoj Gori, koji plove vodama Putinove Rusije ili slijede ideje Stivena Banona, bivšeg šef-stratega predsjednika SAD Donalda Trampa, ne sijaju baš od previše vjerodostojnosti, ovaj proces, uprkos tome, stvarno ostavlja puno pitanja.
Primjer: navodnog posrednika između obavještajaca Moskve i balkanskih pučista, srpskog državljanina Sašu Sinđelića, tužilaštvo je naknadno proglasilo za ključnog svjedoka. On je jedini pučista koji je navodno bio u direktnim kontaktima sa ruskim nalogodavcima.
Sinđelić je zaista pred crnogorskim sudom dao iskaz u ovom smislu i potvrdio da obavještajna služba Rusije stoji iza pokušaja puča. On je opisao detalje navodnog susreta u Moskvi kao i finansijki transfer 200.000 eura za kupovinu oružja i ostalih revolucionarnih potrepština. To što je upravo ovaj ključni svjedok kasnije smio da napusti Crnu Goru nije stvar koja je baš posve jasna svim posmatračima ovog procesa. A to što je upravo on, iz Srbije, u TV intervjuu prikazanom u martu ove godine povukao svoj iskaz pred sudom u Crnoj Gori i izgovorio da nikad nije bilo nikakvog plana za državni udar - niti osnažuje vjerodostojnost optužnice niti njenog ključnog svjedoka.
Po verziji crnogorske vlade su dva tuceta ljudi 16. oktobra 2016, na dan parlamentranih izbora u Crnoj Gori, planirali rušenje, hapšenje i ubijanje Đukanovića. Cilj je bio da se time još i zaustavi skorašnji ulazak Crne Gore u NATO. No, zavjeru su otkrile crnogorske službe bezbjednosti, u posljednjem minutu. Da su pučisti upravo preko američki kontrolisanog Kosova ušli u Crnu Goru još je jedan od osebujnijih detalja verzije crnogorske vlade.
Crna Gora je u junu 2017, kako je bilo i planirano, primljena u NATO čime su sve istočne priobalne države Jadrana - izuzimajući Bosnu - članice ove Alijanse. Prije toga, 2004. Je primljena Slovenija, a 2009. Hrvatska i Albanija. Učlanjenje Crne Gore je Moskvu veoma zaboljelo jer se ova mala država smatra za „prorusku“. To ne važi za albansku i manjinu slovenskih muslimana, ali i te kako važi za ogroman dio slovensko-pravoslavne većine, čija rusofilija ima istorijske razloge: crnogorska samobitnost je dugo vremena bila podržavana iz budžeta ruskih careva.
Ali, veoma veliki broj Crnogoraca gleda i ka Zapadu - a jednog dana će, možda, i ka Strazburu.
(Frankfurter Allgemeine Zeitung /FAZ) Prevod: Mirko VULETIĆ
Bonus video:
