ARHITEKTURA

Milo od Mletakah

On je tom događaju velikodušno podario i prijeko potreban smisao. Jer gdje je on - Milo Đukanović, predsjednik naš, slava mu i milost - tu je i smisao
5400 pregleda 5 komentar(a)
Predsjednik Milo Đukanović u Veneciji, Foto: Predsjednik.me
Predsjednik Milo Đukanović u Veneciji, Foto: Predsjednik.me
Ažurirano: 18.05.2019. 21:33h

Možda ova naša vremena nisu toliko interesantna poput onih vremena - ali daleko od toga da su neinteresantna.

Prije nekih desetak dana smo imali, na primjer, izricanje prvostepene presude optuženima za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine - što je bilo (poprilično) interesantno.

Ne kažem da uvjeravanja koja je Duško Marković, predsjednik Vlade Crne Gore, iznio par dana prije izrcanja presude - a po pitanju eventualne destabilizacije prilika u državi nakon izricanja presude - nisu bila vrlo ohrabrujuća, ako uzmemo u obzir svu delikatnost problema - ali ipak, osjećao sam nespokoj...

Marković je rekao, otprilike, da vjeruje i u političku i u personalnu zrelost političkih lidera Demokratskog fronta - za razliku od mene - te da nije zabrinut po pitanju eventualnih nemilih događaja koje su prethodno najavljivali lideri DF - u slučaju da presuda bude nepovoljna po njih.

Naravno da svi znamo da je naša Crna Gora stabilna država u kojoj funkcionišu sve institucije redom, pogotovo one institucije na kojima počiva stabilnost države i sigurnost svih njenih građana - ko drukčije kaže, kleveće i laže - i našu će osjetit pest - a znamo i da je Duško Marković, bez sumnje, verziran po mnogim pitanjima - ali pozivati se na zrelost lidera DF - i to sa (skoro pa) najviše adrese u državi...

Ne znam za vas, dame i gospodo, ali ja sam se osjetio bolje tek narednog dana - u srijedu, 10. maja - tačno u 19:13 sati - kada se na Facebook-stranici “Milo Đukanović” pojavio post koji kaže: “Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović otvorio je Crnogorski paviljon na 58. Venecijanskom bijenalu.”

Ako Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore - majke naše - dan nakon izricanje prvostepene presude optuženima za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine - sasvim ležerno otvara CG postavku u Veneciji - onda valjda i ja mogu da odahnem: Crna Gora je u sigurnim rukama.

Baviti se nečim sasvim van konteksta usred te, koliko interesantne, toliko i nemile epizode - neuporedivo je učinkovitije, ako mene pitate - i neuporedivo je više na blagodet naših jadnih živaca (mislim na nas - građane CG) - od pozivanja na zrelost lidera DF.

Dakle, apsolutno rasterećen, uzeh da studiram izvještaje Savjeta za reviziju planskih dokumenata o izvršenoj reviziji Nacrta Prostorno urbanističkog plana Opštine Kotor - PUPKO, od milja - a u svrhu obraćanja gospodinu Svetislavu Popoviću, predsjedniku Savjeta za reviziju planskih dokumenata, ujedno i dekanu Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore - majke naše - a po pitanju čitave serije nejasnoća u pomenutim izvještajima (dva su izvještaja, da ne bi bilo zabune). Ali ne lezi vraže...

Ispostavilo se da su moje misli, mimo moje volje, usmjerene na drugu stranu... Nisam mogao da se fokusiram na čika Svetove izvještaje, ma koliko bili interesantni - i ma koliko interesantan bio ovaj trenutak u milenijumskoj povijesti planiranja i urbanizma na ovim našim, svima nama najdražim prostorima - koji nikad ne spoznaše sramotnoga planiranja lance.

Kako li je taj čovjek - Milo Đukanović, predsjednik CG - uz sve svoje obaveze - našao vremena (i) da otvori CG postavku na LVIII Međunarodnoj izložbi vizuelnih umjetnosti - La Biennale di Venezia - to je bilo pitanje svih pitanja - pitanje koje me nagonilo na razmišljanje - uz svo dužno poštovanje, naravno, i prema liderima DF i prema Svetislavu Gavrovome.

I ne samo što je naš predsjednik svojim prisustvom uveličao taj tradicionalni - u pravilu vrlo sumoran događaj - on je tom događaju velikodušno podario i prijeko potreban smisao. Jer gdje je on - Milo Đukanović, predsjednik naš, slava mu i milost - tu je i smisao.

Nikad nisam svojim prisustvom uveličao otvaranje CG postavke na Bijenalu vizuelnih umjetnosti u Veneciji, nažalost - ali pratim naše nastupe, redovno.

Što se tiče CG postavki na Bijenalu arhitekture u Veneciji - uveličao sam svojim prisustvom nekoliko otvaranja - i zakleo bih se da je ovo prvi put (ali me nemojte držati za riječ) - i na Bijenalu umjetnosti i na Bijenalu arhitekture - da je CG postavku otvorio niko drugi do Milo Đukanović, prvi čovjek CG - u svakom pogledu.

Pet! Pet ministara! - viknuo je, sjećam se, Goran Radović, komesar, na otvaranju CG postavke na XI Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji 2008. godine.

Pet ministara! - ta činjenica je bila jača od jadnoga Radovića - i Radović je osjetio poriv da glasom nadjača žamor na otvaranju - mašući visoko podignutom šakom - sa svih pet raširenih prstiju - crven u licu, užarenih očiju, na rubu ekstaze.

Podrazumijeva se da je naredne godine pala i tzv. Julkica (Trinaestojulska nagrada) za Radovića i družinu.

Pet ministara nije šala - pet ministara je, ujedno, i rekordno pojavljivanje ministara na otvaranju CG postavke na Bijenalu arhitekture u Veneciji - a mislim i uopšte na Bijenalu - i na Bijenalu arhitekture i na Bijenalu umjetnosti (ali me, kao što rekoh, nemojte držati za riječ - treba to provjeriti - povijesti radi).

Dakle, moram primijetiti, bez namjere da bilo koga uvrijedim, da se pojavljivanje pet ministara na otvaranju CG postavke na Bijenalu u Veneciji - ne može mjeriti sa pojavljivanjem jednoga Mila Đukanovića.

Da se kompletna Vlada CG, na čelu sa pomenutim gospodinom Markovićem, postrojila na otvaranju CG postavke u Veneciji - to se ne bi moglo mjeriti sa pojavljivanjem jednoga gospodina Đukanovića.

Jedan je naš Milo Đukanović - slava mu i milost - i jedini.

Uvjeren sam da će pojavljivanje gospodina Đukanovića na otvaranjima CG postavki na Bijenalu u Veneciji - i na Bijenalu umjetnosi i na Bijenalu arhitekture - postati uobičajena praksa.

Ne samo što bi se barem upedesetorostručilo - ako ne i ustostručilo - prisustvo publike na otvaranjima - preduprijedili bi se i eventualni prijepori među komesarima CG postavki - a pogotovo među autorima postavki - tzv. kuratorima - i samim autorima. Sve i kada bi neka buduća CG postavka na Bijenalu odstrijelila Zlatnoga lava - teško da bi komesar, kurator i autor mogli da dožive punu satisfakciju - ako se predsjednik Milo Đukanović ne bi pojavio na otvaranju.

Predsjednik Đukanović je - da se ne lažemo - vrhovni i apsolutni arbitar po pitanju svih rezultata koje postižemo mi - građani CG. I nema potrebe, molim vas, da lomimo glave pitanjima poput onoga - zašto je gospodin Đukanović otvorio baš ovu postavku? - a nije otvorio, recimo, onu prije dvije godine itd. Nemoguće je, molim vas, proniknuti u volju gospodnju...

I za kraj, podsjetio bih vas da je moto pod kojim se odvijaju sva dešavanja na ovogodišnjoj, LVIII Međunarodnoj izložbi vizuelnih umjetnosti - La Biennale di Venezia: Živjeli vi (meni) u interesantnim vremenima - May You Live in Interesting Times.

Ali nije na nama, molim vas, da sudimo koliko su interesantna ova naša vremena - o tome će suditi, bojim se, daleko neko pokoljenje...

Preporučujemo za Vas