Roditelji djece i mladih koji pohađaju školu ili studiraju u Crnoj Gori vjeruju da je korupcija u obrazovanju prisutna makar povremeno, a dio zaposlenih tvrdi i da su lično svjedočili koruptivnim ili neetičkim praksama.
To je, pored ostalog, pokazao upitnik koji je Centar za građanske slobode (CEGAS) sproveo krajem prošle godine, a čija je analiza objavljena prije dva dana.
“Korupcija u obrazovnom sistemu u Crnoj Gori ne doživljava se kao izolovan ili sporadičan problem, već kao strukturni rizik koji značajno utiče na povjerenje građana u pravičnost i funkcionalnost institucija. Percepcije i iskustva roditelja i zaposlenih u obrazovanju, iako dolaze iz različitih pozicija unutar sistema, u velikoj mjeri se preklapaju u identifikovanju ključnih slabosti”, navode iz te nevladine organizacije (NVO).
Upitnik je popunilo 69 ispitanika, od čega 53 roditelja/staratelja i 16 zaposlenih u obrazovanju. Iako uzorak nije reprezentativan na nacionalnom nivou, iz Cegasa navode da njegovi rezultati “pružaju važne indikativne uvide u obrasce percepcije, iskustva i stavove o korupciji u obrazovanju”.
“Posebno kada je riječ o spremnosti na prijavljivanje i povjerenju u institucije”, navode.
U vezi sa mišljenjem gotovo svih roditelja koji su popunili upitnik da je korupcija u obrazovanju prisutna makar povremeno, a da značajan dio zaposlenih navodi da je lično svjedočio koruptivnim ili neetičkim praksama, iz te NVO kazali su da takav stepen percepcije i iskustva imaju realne posljedice po ponašanje aktera u sistemu:
“Bez obzira na to da li se svaki pojedinačni slučaj može formalno dokazati”.
Upitnik o korupciji u obrazovnom sistemu, dodaju iz Cegasa, pokazao je i da “veliki broj roditelja vjeruje ili sumnja da uspjeh njihove djece zavisi od neformalnih faktora poput veza, poklona ili usluga”.
“Takva sumnja proizvodi adaptivna ponašanja koja dugoročno podrivaju integritet sistema i jačaju toleranciju prema korupciji, čak i među onima koji se lično protive takvim praksama”, navode.
Pokazano je da je izuzetno niska stopa prijavljivanja korupcije, da i roditelji i zaposleni u obrazovanju rijetko prijavljuju sumnje ili iskustva korupcije, čak i kada su ona direktna.
Kao glavne barijere, navode neznanje o procedurama, strah od odmazde i, navode iz Cegasa, duboko ukorijenjeno uvjerenje da prijava neće dovesti do konkretnih rezultata.
“Posebno zabrinjava činjenica da se strah odnosi ne samo na formalne sankcije, već i na suptilne, neformalne oblike pritiska i odmazde”.
Analiza Cegasa pokazuje i da je povjerenje u institucionalnu zaštitu nisko:
“Ispitanici u velikoj mjeri ne vjeruju da bi oni ili njihova djeca bili adekvatno zaštićeni u slučaju prijavljivanja korupcije. To nepovjerenje predstavlja centralni sistemski problem, jer direktno obesmišljava postojeće antikorupcijske mehanizme i podstiče kulturu ćutanja”.
Većina ispitanika, takođe, izrazila je spremnost da prijavi korupciju - ukoliko bi postojali jasni kanali i vjerodostojna zaštita.
“Ovaj nalaz ukazuje da problem nije u nedostatku građanske svijesti ili integriteta, već u neadekvatnom institucionalnom okruženju koje ne podstiče etičko ponašanje”, dodaju iz Cegasa.
Na osnovu dobijenih rezultata, iz te NVO uputili su i niz preporuka.
Tako navode da bi trebalo uspostaviti jasan i jedinstven sistem za prijavu korupcije u obrazovanju, koji bi bilo lako dostupan roditeljima, učenicima, studentima i zaposlenima.
“Taj sistem treba da obuhvati centralizovani onlajn portal, anonimne kanale, kao što su telefonska linija, digitalni formular…”, navode.
Takođe, sistem za prijavu, kako su kazali, trebalo bi da ima i jasno objašnjene korake postupka nakon podnošenja prijave.
“Ključni element ovakvog sistema mora biti povratna informacija prijaviocu, kako bi se izbjegao osjećaj da prijava nestaje u sistemu i ostaje bez odgovora”, poručuju.
U cilju jačanja stvarne i percipirane zaštite prijavilaca i djece, iz Cegasa prepoučuju da se unaprijede njihovi mehanizmi zaštite, kao i postojanje jasne komunikacije kada je upitanju javnost.
Neophodno je, kako su kazali, razviti posebne protokole zaštite djece u slučajevima prijavljivanja, obezbijediti nezavisno praćenje slučajeva u kojima postoji rizik od odmazde.
“Te mjere moraju biti, ne samo normativno propisane, već i vidljivo primjenjivane, kako bi se izgradilo povjerenje u sistem”.
Kako su zaposleni u obrazovanju ukazali da je zapošljavanje jedna od ključnih tačaka sistemske ranjivosti, iz te NVO preporučuju da je neophodno uvođenje dodatnih mehanizama nadzora nad konkursima, javno objavljivanje kriterijuma i obrazloženja odluka i uključivanje eksternih posmatrača u konkursne procedure.
Te mjere, kako su kazali, imaju potencijal da dugoročno unaprijede profesionalni integritet obrazovnog sistema.
Neophodna je, navode, i stalna edukacija i informisanje svih aktera i to, mišljenja su, mora biti trajni proces. Preporučuju veći nadzor nad radom obrazovnih ustanova i dodaju da taj nadzor “mora biti praćeno jasnom odgovornošću”.
To, kako su kazali iz Cegasa, podrazumijeva redovne i ciljane kontrole, javno dostupne izvještaje o prijavama i ishodima i dosljedno sankcionisanje utvrđenih nepravilnosti.
Bonus video:
