Realni i imaginarni svjetovi našeg uma

Za “Vijesti” govori umjetnica Milica Janković čija je samostalna izložba “MetaMONDI“ upravo okončana u Maćerati, u Italiji
624 pregleda 0 komentar(a)
“Prisustvo u bijeloj”, rad Milice Janković, Foto: Privatna arhiva
“Prisustvo u bijeloj”, rad Milice Janković, Foto: Privatna arhiva

U “Gaba.YOUNG” galeriji u italijanskoj Maćerati, okončana je samostalna izložba “MetaMONDI“ mlade akademske umjetnice sa Cetinja Milice Janković, čiji je kustos bila Đulija Peruđini.

U organizaciji Akademije likovnih umjetnosti Maćerata, ova izložba je bila istraživački projekat koji je Janković razvila tokom svog boravka u ovom gradu u trajanju od jednog semestra master studija.

Postavka je imala za cilj da “elaborira refleksiju o tragovima pamćenja - ličnom i kolektivnim”, koji su, navode organizatori, materijalozovani serijom metafizičkih mikro svjetova u kojima se “prostor rekonstruiše i stavlja u službi malih kartonskih kutija”.

“Ovi prolazi su kondenzacija sjećanja, a time i simboli i simptomi perverzne igre koju vrijeme igra s ljudskim umom, deformišući memoriju u splet slika, gdje više nije moguće razlikovati stvarno od nestvarnog, prošlost od sadašnjost i budućnost”, istakla je Peruđini koja je postavci posvetila autorski tekst “Sve, u jednoj sobi”.

U razgovoru za “Vijesti”, Janković predstavlja “MetaMondi” kao realne i imaginarne svjetove koji nastaju u našem umu, a kasnije, dobijajući oblik, “postaju uslovno rečeno useljivi”.

Ona i Peruđini složile su se da prva prostorija bude postavljena po principu sistema crne kutije u kojoj su jedini fragmenti svijetla upravo kutije, a druga prostorija bila je ostavljena za site specific rad-kutija kao negativ ugla galerije, i hologram video rada, tako da je cijela soba, što zbog akustike, što zbog strukture zida, bila podređena tom hologramu kao ne prostoru, “ili hologram njoj”.

“Za ulazak u ovaj projekat pretpostavljam da me je ponukalo vrijeme u kojem živimo. Neprisutnost slici u trenutku slike, potreba da se kreiraju poetske slike koje evociraju, da se prisutni elementi ponovo misle... da se slože fragmenti memorije događaja, prošlog ili budućeg, gdje svako posmatranje, u ovom slučaju, vodi narušavanju intime objekta koji se posmatra. Kutija biva matrica koja u sebi nosi poetiku jedne od ontoloških sjenki objekta kreiranoj po memoriji na neki događaj - čija slika nastaje upravo u procesu gradnje. Odlaganje, čuvanje, pakovanje minijature koje ne podliježe uobičajenim zakonima prostora i vremena, zahtijeva pažljivo posmatranje i ponovno mišljenje i promišljanje objekta koji je nastanjuje, lišenog svoje prvobitne funkcije”, ukazuje Janković.

Istoričar umjetnosti Antonelo Tolve zapisao je da u ovoj izložbi “čiji naslov priziva Fukoova heterotopijska razmišljanja” Janković “ukutijava” prazne i nenaseljene ambijente, “dajući porijeklo plastičnim rekonstrukcijama intimnih okruženja”. Druge likovne kritike postavke objavljene su na sajtovima InsulaEuropea i ArtTribune. Mlada umjetnica ističe da je zadovoljna reakcijama tamošnje javnosti na izložene radove, dodajući da joj je bilo bitno da pomjeri granice u sopstvenom stvaralaštvu i da sarađuje sa ljudima od kojih može nešto naučiti.

“Ljudi sa kojima sarađujem su mi obezbijedili prostor za ideje koje sam predlagala i dali mi mogućnost da iskoristim znanje koje nosim iz Crne Gore, što je prošle godine rezultiralo mojom scenografijom za koncert savremene muzike “Strumenti Umani”. Inače, cetinjska i akademija u Maćerati počivaju na različitim principima obrazovanja, što za mene predstavlja veliku prednost. Do sada sam boravila i na Akademiji u Vilnjusu 2017, a lani prvi put u Maćerati. Prethodne godine sam sarađivala sa profesorom scenografije Enrikom Pulsonijem i ove godine se ta saradnja nastavila”, dodaje Janković.

Na pitanje otkud interesovanje za ovakve “neklasične” medije umjetničkog izražavanja, umjetnica odgovara:

“Ne volim podjele medija na klasične i one druge. U mojim radovima jednako je prisutan crtež, skulptura, slika, čak u ovom posljednjem slučaju i film. Nije mi važno koji medij je zastupljen dok god ono što imam reći pronalazi formu preko koje se da izraziti. Naprotiv, smatram da je misao na prvom mjestu, iskomunicirati tu misao sa publikom, a sve ostalo dolazi na kraju. MetaMUNDI prati diskurs koji sam započela još prije dvije godine u Crnoj Gori, boravak u Maćerati omogućio mi je da određene stvari postavim na mjesto i dam im određenu formu. Izmiještanje iz svakodnevice samo po sebi doprinosi stvaralaštvu, mada, sa druge strane, ono naše, što nosimo sa sobom, gdje god se nalazili, uvijek ispliva na površinu”, zaključila je Janković.

Na relaciji između Crne Gore, Italije i Finske

Janković je na završnoj godini master studija u klasi profesorice Anke Burić na cetinjskom Fakultetu likovnih umjetnosti, gdje je ranije završila specijalističke studije. Trenutno stvara između Crne Gore, Italije i Finske, gdje realizuje samostalne i kolektivne izložbe. Nastupila je do sada na Baltičkom simpozijumu kamena u Finskoj 2017. i 2018, semestar je provela u Litvaniji na Umjetničkoj akademiji Vilnjus, gdje je imala samostalnu izložbu u Galeriji “Malunu 5” u sklopu Kulturne večeri Vilnjusa 2017. Prošlog decembra domaćoj publici se predstavila samostalnom izložbom „Osame kutije“ u Perjaničkom domu Centra savremene umjetnosti Crne Gore u Podgorici.

Bonus video: