PROMOCIJA KNJIGE GOJKA ČELEBIĆA

Djelo posvećeno zavičajnoj književnosti

Nova knjiga Gojka Čelebića, “Kostim utopije”, predstavljena je u Budvi
502 pregleda 0 komentar(a)
Sa promocije u Budvi - Foto: JU “Narodna biblioteka” Budva, Foto: JU Narodna biblioteka Budva
Sa promocije u Budvi - Foto: JU “Narodna biblioteka” Budva, Foto: JU Narodna biblioteka Budva

Duh predaka prisutan je i kada su oni mrtvi, što je dobro, jer drugačije ne bismo imali oslonac koji nam svima treba u životu, kazao je Gojko Čelebić, na promociji svoje nove knjige “Kostim utopije” koja je predstavljena proteklog vikenda u Narodnoj biblioteci Budve.

Knjiga je promovisana povodom obilježavanja Dana Opštine Budva, a bavi se autorima koji su ponikli na području Budve: Stefan M. Ljubiša, Simeon Piščević, Marin Bečić, Dionisije Miković, Miroslav Luketić…

Knjigu “Kostim utopije” otvara opera u dva čina (i sedam aktova) “Izabeta i Đurđe” nakon koje slijede: esej “Pejzaž u kom se vidi još ponešto osim lovca i zvijeri”, ogled pod nazivom ”U ruži vjetrova”, studija o S.M. Ljubiši, esej “Princeza je pobjegla u Dubrovnik sa budvanskom riznicom”, i u završnici tekstovi s naslovima “O Dionisiju Mikoviću”, i “Interesovanja i zavičaj - o Miroslavu Luketiću”. Autor je istakao da je odlučio da u ovu knjigu uvrsti svoju opsesivnu temu kojom se bavi od mladalačkih dana i koju je započeo u drugom umjetnčkom formatu, a završio u žanru opere - upravo libreto za operu “Izabeta i Đurđe” otvara njegovu novu knjigu odajući tako počast ljubavi dvoje mladih, renesansnih ljudi plemićkog porijekla.

Čelebić je, između ostalog, istakao i da je knjiga danas u velikoj krizi, da je nova knjiga na neki način sebi sama stvorila konkurenciju - elektronsko pismo, društvene mreže, mas-medije, a sve to je zasjenilo knjigu...

“Dakle, ona više nije odmah iza autora, u njegovoj pozadini, više ne čini njegovu ikonografiju kao što smo na to navikli od renesanse na ovamo, možda i u antici, međutim danas toga više nema, ona se polako razdvaja i od autora, najavljuje ‘smrt’ autora i nije prisutna u našem životu onoliko koliko ona stvarno znači u našem životu...”, počeo je on i nastavio:

“Odsustvo knjige vidi se i pogađa zapravo male kulture i male narode i ono će za njih biti težak udarac. Uprkos mas-medijima, mrežama i elektronskom prisustvu, mi nemamo alternativu knjizi; zapostavili smo je, nije prisutna kao što smo na nju navikli i ne predstavlja naš oslonac koji je predstavljala u posljednjih nekoliko hiljada godina. Kako male sredine i kulture mogu izbjeći tu zamku - pitanje je”, naglasio je Čelebić.

On je kazao i da je jedno od “pribježišta knjige u malim sredinama i kulturama zavičajna književnost”.

“I to je naš slučaj ovdje. Knjiga ‘Kostim utopije’ je posvećena zavičajnoj knjževnosti. Zavičajna književnost je kako gdje, kod malih ona je rezervni položaj kulture. Kod velikih ona nije tako vidljiva… Zavičajna književnost je najsnažnija kod malih naroda, vjerujem i zbog toga što zavičajna književnost predstavlja rezervno polje za književnu i kulturnu krizu. Čovjek to, htio ili ne htio, osjeti, pa se veže za ljude koji su iz toga kraja i prosto ne da da oni propadnu, da odu u zaborav, da propadne ta žila, ta loza koja je zavičajna”, zaključio je Čelebić.

Prva studija o S. M. Ljubiši kao diplomati

Centralno mjesto u knjizi “Kostim utopije”, zauzima prva studija o Stefanu Mitrovom Ljubiši, kao diplomati, istakao je Gojko Čelebić. On se u svom djelu Ljubišom bavi kao značajnim diplomatom na visokom položaju, poslanik, što je u 19. vijeku predstavljalo diplomatski format.

Iako je o njemu malo ljudi pisalo, Čelebić važno mjesto u svojoj knjizi daje i Dionisiju Mikoviću, značajnom kulturnom radniku, koji je imao i značajnu prosvjetiteljsku ulogu u Paštrovićima, uredniku velikog ilustrovanog kalendara Boka u Kotoru u prvoj polovini 20. vijeka.

Rad o Miroslavu Luketiću baziran je na tome što je Luketićeva velika zasluga za Budvu i Paštroviće sakupljanje građe i jedna arhivska minuciozna djelatost, a on je “jedan od onih koji drži prošlost i sadašnjost na okupu kroz kartografiju, geografiju, aktivnosti prikupljanja građe, čuvanja od zaborava, bibliografiju kao vrlo poznat bibliograf”, kaže Čelebić.

“Za jednog autora, istoriografa, istoriopisca, esejistu, publicistu, vrlo je važno, ne samo da poživi fizički nego da bude svjedok što dužeg vremenskog perioda i da i sam vidi i sagleda funkciju svoga djela, da vidi samog sebe u više formata, što jeste upravo Mirov slučaj”, istakao je Čelebić.