ARHITEKTURA

Ako si Crnogorac, znaš da te niko ne može posrbiti

Morali bismo razmišljati o prevazilaženju razdora, odnosno o modelima realne integracije braće i sestara - Srba i Srpkinja - uključujući i njihovu crkvu - u oficijelni društveni život države CG...
18328 pregleda 47 komentar(a)
Slobodan Čukić, Foto: Screenshot (RTCG)
Slobodan Čukić, Foto: Screenshot (RTCG)

Ne rekoh vam da sam svojim prisustvom uveličao jednu - samo jednu, za sad - od ovih litija koje organizuje Mitropolija crnogorsko primorska, odnosno mitropolit Amfilohije - slava mu i milost - a povodom usvajanja kontroverznog Zakona o slobodi vjeroispovijesti itd.

I taman što uzeh da sa vama - građanima CG - podijelim impresije sa te litije - ne bih li objektivnim uvidima suštinski doprinio prevazilaženju prijepora na liniji Milo Đukanović (država CG) - Amfilohije Radović (MCP) - desilo se čudo...

Proviđenje je htjelo da se zadesim ispred televizora baš u trenutku kad je Bako Čukić Režimlija uzeo riječ...

“Izvjestan broj crnogorskih građana”, veli Bako, “svojim učešćem u litijama, zapravo daju blanko podršku neočetničkoj ideologiji - bili toga svjesni ili ne”.

U tekstu naslovljenom “Vrijeme novog promišljanja” - koji je objavljen na ovom istom mjestu 31. avgusta prošle godine - bavio sam se, između ostaloga - i Bakovim psihološko-ideološkim profilom. Procijenio sam tada da Bako “savršeno vlada sofisticiranim tehnikama prepoznavanja i žigosanja klerofašista”, a dodao sam još par konstatacija, u svrhu potkrepljenja procjene:

“Čak i u slučajevima kada je pojedinac apsolutno ubijeđen u svoju iskonsku pripadnost crnogorskom nacionalno-identitetsko-ideološkom krugu - Bako Čukić je kadar da raskrinka njegovu latentnu - duboko prikrivenu, često i nesvjesnu - privrženost anticrnogorskoj ideji. Da ne pominjem Bakov nesagledivi doprinos u borbi protiv natruha velikosrpske ideje što ih - posredstvom pogubnih povijesno-kulturoloških faktora - baštini (skoro) svaki pojedinac sa ovih (naših) prostora - bez obzira da li sebe smatra Crnogorcem ili Srbinom - svjesno ili nesvjesno.”

Dodao bih da bi se Bako - imajući u vidu ključne značajke njegove mentalne, a pogotovo etičke konstitucije - savršeno snašao, zlu ne trebalo, u ulozi ravnatelja institucije - logorsko-zatvorskoga tipa - za prevaspitavanje neprijatelja Crne Gore - najokorelijih političkih protivnika aktuelnog režima.

Baka sam poznavao sve do trenutka kada je bespovratno zaronio u baruštinu režimske crnogorštine - što bi bilo nekih četrdeset i kusur godina, otprilike - i znam da Bakova slatka duša nikada nije pripadala (do kraja) ni srpskom (u ona davna vremena kada je Bako bio Srbin), ni crnogorskom nacionalno-identitetsko-ideološkom biću. Bako bi, u suprotnom, znao da osjećaj nacionalne pripadnosti prethodi svim pitanjima - i da tu nikako nije riječ o “prelamanju u glavu” - a znao bi i da suverenitet države CG, po Ustavu, ne počiva ni na osjećaju pripadnosti crnogorskoj naciji, ni na strahu od posrbljavanja - nego na... znamo li Bako?

Krajem osamdesetih, kada su nam mladi, lijepi i pametni postavili pitanje: Srbin ili Crnogorac? - većina se opredjeljivala - birala je stranu - uključujući i Baka - a tek je neznatan procenat bio bez dileme - što će reći da se rijetki među nama nisu opredjeljivali - bilo nas je koji smo imali spreman odgovor i prije nego što je postavljeno to nesrećno pitanje. I zato mi - mi spremni - nosimo naš osjećaj nacionalne pripadnosti lako i prirodno (bez obzira na to da li smo Srbi ili Crnogorci) - za razliku od ovih koji se, poput Baka, ubiše da budu jedno ili drugo.

Bako propovijeda, srećom, vrlo ekskluzivnom krugu onih koji su, za razliku od njega, do guše u svakovrsnim privilegijama i koji nisu toliko upućeni na državu CG - kao aktuelnu nacionalnu tvorevinu - koliko su upućeni na Mila Đukanovića - slava mu i milost - sa kojim su u konkretnim dilovima.

Dakle, litiji sam se priključio kao Podgoričanin i građanin CG (onaj iz Ustava CG - na kojemu počiva suverenost CG), a zatim i kao (nekršteni) Crnogorac, nošen (vaninstitucionalnom) hrišćanskom ljubavlju - koji je ubijeđen da su najviši državni dužnosnici u obavezi, za početak, da izglade nesuglasice sa velikodostojnicima najbrojnije vjerske zajednice u CG - i to u najkraćem roku - kako bismo mi - građani CG - mogli da se vratimo našim redovnim zadacima i obavezama. Neće svanuti rujna zora sve dok državni dužnosnici budu ignorisali ozbiljne frustracije ozbiljnog procenta građana CG - i to po svim osnovama - ne samo po vjerskoj, odnosno nacionalnoj.

Uz to, morali bismo imati u vidu da razdor unutar crnogorskog/srpskog nacionalnog bića u CG počiva na vrlo specifičnim povijesnim mijenama - uključujući vrlo složene političke, ideološke, identitetske, kulturološke i druge faktore - i da korijeni tih mijena sežu u daleku prošlost - i zato je svaka rasprava po tom pitanju bespredmetna. U to ime, morali bismo razmišljati o prevazilaženju razdora, odnosno o modelima realne integracije braće i sestara - Srba i Srpkinja - uključujući i njihovu crkvu - u oficijelni društveni život države CG...

“Postoji zakon”, veli Bako, “koji sprječava širenje svake ideologije i političkog poduhvata koji iskrivljava istorijsku istinu - ili, dakle, šteti interesima crnogorske državnosti ili je usmjeren protiv crnogorske državnosti” - a onda preuzima autorka priloga, koja izgovora završnu Bakovu misao: “jer jedino tako se može spriječiti namjera posrbljavanja Crnogoraca i ukidanja Crne Gore”.

Bako, dušo, ne postoji apsolutna istorijska istina - pogotovo ne u CG - što čitavoj toj stvari daje posebnu draž. Ako Amfilohije kaže da se Stefan Nemanja - slava mu i milost - rodio poviše Sastavaka - ušća Ribnice u Moraču - onda to treba uzeti zdravo za gotovo - isto kao što treba uzeti zdravo za gotovo i Pavla Mijovića - koji je vršio arheološka iskopavanja na tom istom mjestu i koji kaže da nije pronašao sloj iz tog doba. Te dvije tvrdnje - Amfilohijeva i Mijovićeva - jesu oprečne, ali radi mira u kući obje moramo uzeti u obzir - svaku na svoj način, naravno.

A što se tiče “zakona” - pravnog osnova za sankcionisanje djelovanja uperenog protiv države Crne Gore - u pravu si Bako - takav zakon postoji - i zove se Ustav Crne Gore. U Ustavu imaš Član 55 - Zabrana djelovanja i osnivanja - koji kaže, citiraću:

“Zabranjeno je djelovanje političkih i drugih organizacija koje je usmjereno na nasilno rušenje ustavnog poretka, narušavanje teritorijalne cjelokupnosti Crne Gore, kršenje zajemčenih sloboda i prava ili (pazi sad Bako, sad je važno - op.a.) izazivanje nacionalne, rasne, vjerske i druge mržnje i netrpeljivosti.”

I ne strecaj od posrbljavanja Bako. Ako si Crnogorac - onda bi trebalo da znaš da te niko ne može posrbiti...