LIDIJA VUKČEVIĆ: BUDZAŠTAR ILI BAZAR BANALNOSTI

Spaliti sve mostove za sobom - tko to može?

Ponekad je samoća jedini i nužni izbor. Držite li do sebe držat ćete i do svoje samoće. Ako i niste sami provedite jednom u godini desetak dana u izolaciji. Dragocjena je. I vrlo korisna

495 pregleda 0 komentar(a)
Rad “Krhko”, Foto: Lidija Vukčević
Rad “Krhko”, Foto: Lidija Vukčević

R

Radionica - za Boga vidjet, za čarape isplest’, za razvod smislit’, za rastavu oblikovat’ za prenatalni život sačinit’, za konačni ishod de-terminirat’.Zaista, previše, i za naš srednjeeuropski, mahom dobro ugođen radnički ukus. Radno-socijalna okupacija - pogledaj konzekvencije koncologora. Ili natpise nad njima. Istini za volju, fizička aktivnost oslobađa napetosti.

Radio Skadar - e, to je bio radio po mojem ukusu. Slušala bih ga dolje, na jugu, dok su imali love za emitiranje. Pratili suvremenu glazbu, plasirali je. Tako sam kod njih čula prvi puta neki arapski jazz i new-age, pa prerade tradicijskih stvari. Mogli su se nositi sa svakim evropskim radijem. Bio mi je važan koliko i u mladosti Radio Luxemburg.

Raj na zemlji - nije život raj na zemlji. Naravno. Nego podzemlje, nego poprište, nego farma. U mekšoj verziji borba Supermena i Barbika. Tanatosa i Erosa rekli bi intelektualci. Pakao na djelu, iskreni katolici. Rajska batina - nijedna nije izašla iz raja. Nego iz đavoljeg repa. Razgovor - Svakako o tome treba razgovarati. Po mogućnosti s terapeutom. Dušebrižnikom. Dok vas ne samelje u mlinu jezičnih akrobacija izvrćući pitanja u odgovore i obratno. I ne nakljuka medikamentima. Pa pretvori u zombija. Ima stvari o kojima ne biste razgovarali ni s dragim bogom. Jer su nepovjerljive. I neprovjerljive. Neispričive. Pripadaju neiskazivom njedara ili mekog trbuha. Kriku histerije ili deliriju života i neživota.

 “Sahatkula” iz ciklusa “Podgorički prizori”
“Sahatkula” iz ciklusa “Podgorički prizori”foto: Lidija Vukčević

Reciklaža - ne podnosim papirnate maramice niti ubruse, ali ponekad sam ih prisiljena upotrijebiti. Neki dan u kući higijene, austro-njemačkom dućanu, prodaju jeftine maramice, s motivima iz crtića za klince. Čudim se niskoj cijeni a prodavačica dodaje: To je zato što su reciklirane. Zamislite vi to? Pored knjiga sad i intimna njega reciklirana. Za te male bubice što će s jutra postati božje ovčice.

Remikače - Starinski naziv za sandale kakve nose vjernici i misionari. Volim ih. Udobne su. Na Jugu ih zovu još i apostolke ili rimljanke. Drže gležnjeve obujmljujući ih trakama kože. Ne ukrštaju se kao one španjolske na vidljivome mjestu. Ipak, romanske su daleko ispred poljskih prepleta kože. Tako se zapadno kršćanstvo brine o pastvi svojim dizajnom i kineskom veleindustrijom. Razumjeti stvari - tko to uvijek može? Pokažite mi ga da i ja naučim. Moja je majka bila jedna od takvih. Razumijevala je i prihvaćala ljude i njihove nevaljale konzekvencije: ponašanja, mišljenja, bivanja.

Resetirajte se - želite li to stvarno? Ili samo želite biti u trendu. Biti ono što se od vas očekuje. Svakako budite svoji. I kad je to načelo naizgled potrošeno, smognite snage. Ne dajte se drugima da vas oblikuju. Vi ste svoje djelo. Rođendani - koje navodno ne treba slaviti, već nakon četrdesetoga. Nije to baš posve točno. Slavi se život ma kakav bio. Jednostavan ili od dvorske galancije, skromna svakodnevnica ostataka srednje klase ili obilne trpeze novih bogataša koji potroše na javna slavlja, čujem, koliko vrijedi novi stan u južnoj prijestolnici. Rođendan itekako ima smisla i onda kad smo sami, kad fantaziramo o svjetskim putovanjima koja ne možemo poduzeti, o ljubavima koje nećemo ostvariti.

Rad pod nazivom 'Stega'
Rad pod nazivom "Stega"foto: Lidija Vukčević

Ružičasto - sinonim za predjel i doba u kojem i nije sve tako crno. Obično se kaže suprotno: nije sve ružičasto. Ne, nešto zaista postane rđavo ili posve rouge.

S

Samica - prostorija u nekim Alkatrazima. Inače u novohrvatskim govorima naziv za ženu koja živi sama. Obično je i polovnjača. Srednjedobna službenica, neudata ili razvedena i poželjno, bez djece. Dražesnih li usporedbi za jezik mizogina društva.

Slava - jedino u Americi nije sramota. Stari ju kontinent prezire. Dobar način da izgubite sve prijatelje. U pravoslavlju, obiteljski svetac koji se slavi uvijek istoga dana u godini. Rijetki je katolici slave. Neki u Hercegovini, kako to lijepo pjeva A.B. Šimić.

Sadašnjost - Bremenita, teška, suočite se s njom. Ipak, većina suvremenika je i ne živi. Spominju se slavne prošlosti ili još ogavnije u sladoru ljeporječenja, budućnosti.

Satisfakcija - jedna od glazenih zastava Kotrljajućeg kamenja, sada već staraca. Zapanjujuće smiješno bilo mi je čuti s koliko uzvišenog patosa govori o tom pjesmuljku moj prvi talijanski izdavač. Zažmirio bi i podigao se na prste: E gia classica, ed e nello stesso tempo, un canone, questa canzone. Samoća - najgori izbor. Nije. Ponekad je jedini i nužni izbor. Držite li do sebe držat ćete i do svoje samoće. Ako i niste sami provedite jednom u godini desetak dana u izolaciji. Dragocjena je. I vrlo korisna. Otvara vam nove spoznaje. Uvide. I u božansko i u ljudsko. Lijepa je i kad je naizgled bešćutna. Kao monahinja.

Seoska idila - u ruskim pripovijestima, udaljeni majuri nekoliko vrsta. Sada i ovdje gdje su sa nadomak gradova, seoske su idile su sa svime što u njima imate, od vinograda i voćnjaka do stoke, lijepa prilika da pobjegnete iz radionice ili spavaonice u dodir sa zaboravljenim, s iskonskim. Shodno godinama i dobi - Uzvraćaju starci priupitate li ih za zdravlje. No, ne ponašaju se shodno godinama. Vidim u gradskoj knjižnici vremešnog čovjeka, kako strasno surfa. Rekao bi čovjek ispast će mu klikeri iz očnih duplji - ni naočale ne treba - kako se brine da mu što nova ne promakne.

Senzibilitet - teško bi se našao adekvat u našem jeziku: osjetljivost, ali i osjećajnost. Česta u statistici, političkim izborima. Najmanje tamo gdje spada, u nemjerljivu finoću ili grubost odnosa među ljudima.

Seksualnost - nakon Drugoga rata, a u Evropi posebno nakon 60ih, pod ovim se nazivom krije obična znatiželja za erotizam, mahom nepoznat mladcima ali i odraslima, za aspekte vlastitoga tijela. Rijetke su književnice oslobodile žensku seksualnost kako je to učinila E. Jong.

Smanjite svoja očekivanja - prema kome, čemu? I uostalom, zašto? Naprotiv. Uvećajte ih. Maksimalizirajte. Tek ćete tada nešto postići. Najprije prema sebi. Uvijek visoke mjere, nedosežni ali lijepi, uvjerenjima vidljivi ciljevi. Ionako je to ono što vas vodi.

Snobizam - odsustvo plemstva, stečenog rođenjem ili prirođenog. Pejorativna oznaka za osobu koja podliježe utjecajima, modi, novim stilovima, koja se predstavlja za obrazovanu, a ne poznaje vrijednosti, načela i visinu plemstva. Spaliti sve mostove za sobom - tko to može? I kako ćete se vratiti ili barem prizvati neku prošlu situaciju, sliku, doživljaj? Plivajući? Postavite rampe i kontrolu na te nespaljene mostove. Znat ćete svaki puta zašto ih ponovo prelazite. Putovnica pjesme dovoljna vam je viza.

Sreća - što je to? Nejasno, difuzno svjetlo svitanja ili kristalni Mjesec što je zaklonio jasniji zapad? Zaista bi nam trebao dobar poliglot ili politerapeut da nam objasni ovu maglovitu imenicu.

Sreća trenutka - Koja je navodno nevidljiva. A ove netom prosute zlatne i prozirne kaplje čaja na kopreni ležaja? Kuglice neke tople rasute ogrlice. Samo taj hip - možda i neslućen pogled prepoznavanja - postoji. Sam za sebe. Hazard, slučaj, bizarni i neočekivani oblik, plodovi su milosti proturječja. Napetosti nevidljive a prisutne drame.

Staro - posegnuli su za starim svi ti lažni revolucionari. Odcijepili državice manje od vojvodstava, priklonili se srednjevjekovlju, zapustili mladost čovječanstva. Ni riječi o milijunima umirućih od gladi. Zabrtvili pomisao na napredak.