Čovjek sam je znak

Mi praznimo svoje memorije baš tako kako treba. Kao crijeva. Lišavamo ih viškova, hiperprodukcije, spojeva. Otrovnih i nemogućih koliko i nepotrebnih

2387 pregleda 2 komentar(a)
“Licentia poetica”, Foto: Lidija Vukčević
“Licentia poetica”, Foto: Lidija Vukčević

Z

Zeleni čaj - pa i tzv. crni je zelen, bar dok raste. No potreba za pročišćenjem tijela i duha još je našla jednu mantru u zelenom čaju. Te ne kuha se u kipućoj nego u vodi koja je uzavrela na 80 stupnjeva - imate li termometar? - te ne smije se otapati više od tri minute niti popiti više od dvije šalice dnevno, te opasno je uzimati ga dulje vrijeme kao i kadulju koja šteti srcu. I ja sam čajopija zelenih čajeva - kamilice, nane, majčine dušice. Pijem ih da bih utažila žeđ i ljeti i zimi. Za izgubljenim tjelesnim tekućinama. Znojem, ili da prostite suzama.

Zenbudist - Apokrifne rukopise i suspektne fenomene pretvore u ustave u kanone. Salijeću evropske kulture svojim čajevima, yogom, dubljenjem na glavi, zurenjem u sunce i inim terapijama. Institucionaliziraju svoju alternativu u kičerajskim izdanjima knjiga skoro pa stoljeće. Prevaranti su mahom, kao većina istočnjaka. Poslije prodaju smrdljivu gumenu robu. Otkrivajući nam japanke i pojaseve za spasavanje.

Zima, ljeto - provodim ih na kontinentu. Volim takve zime i takva ljeta-suhe, hladne, suha i vrela, stepska… U Samoboru su noći hladne, dani vreli. Srpanj je topliji od kolovoza. Jesen koja završava novembrom, najtužnijim mjesecom, provodim dolje, na Jugu. Tamo je zrak dugo topao, kao u Sahari, kiše ne prestaju tjednima ni s proljeća, more prozirnije nego igdje.

Zlatno doba - povijesti i života. Periklovo doba ili nekog Štefa koji pijucka cviček u listopadni sumrak? Jesu li i u kakvoj tajnoj vezi mitski junaci - Prometej i suvremeni hackermann? Koji proguraju virus za pola kontinenta računala?

Zlatna sredina - pokažite mi onoga tko je dosegao. Da mu uručim Nobela za strpljenje ili trapljenje.

Zlatne ribice - u akvariju ili mislima ispunjaju želje. Treba ih definirati navrijeme. Vidjeti što će se zbiti kad se ostvare.

“Vertikala i horizontala”
“Vertikala i horizontala”foto: Lidija Vukčević

Zloradnici su svi Mediteranci - Posve netočno. Nema neradnijih ljudi od usporenih istočnjaka. Na nevolju, s Mediterancima trguju, mešetare, misleći da je svaki od njih Levantinac. Kad se dohvate mletačkih trgovaca, e tu su već na klizavoj nesigurnoj podlozi. Venecija će nas sve potopiti svojim potpornjima u zlatu.

Zaborav - treba se boriti protiv zaborava. I zaboravljanja. Uzaludno je. I jedno i drugo. Mi praznimo svoje memorije baš tako kako treba. Kao crijeva. Lišavamo ih viškova, hiperprodukcije, spojeva. Otrovnih i nemogućih koliko i nepotrebnih. Mnogošto bi valjalo zaboraviti. No bolna su pamćenja, dubokim rezom, snažnim biljegom, sječivom finog sotwerskog lasera neizbirisivo upisana u naše sive kore.

Zagrljaj - liječi apatiju, nesanicu, melankoliju. Naprotiv, s godinama ih uvećava. Zombi - riječ se počela vrtjeti oko rata. Među urbanom mladeži. Što znači? Vjerujte da ne znam. Ne zurim u ta omamljena bića što ne liježu prije svanuća ili se klatare trotoarima bez cilja. Uz svo dužno poštovanje prema žrtvama društvenih i nasljednih lijenosti i bolesti. Mislim da zombiji piju bijelo a vide crno. Kava im je mlekeco, Cola koka, ugarak bijeli barut, a ugljik koji čisti krv od dijareje spas u svakoj boljoj ljekarni.

Znak, znamenje - označava neki smisao, ograničuje ga pojavnim. Znakovi pored puta, znameniti Andrićev filozofski putopis. Znamenje je nešto stariji oblik za skup znakova. Koristi se, iz naftalina izvučeno, u suvremenoj politici. Inače,velike riječi književnosti i sveg drugog šifriranja, kodiranja, kriptiranja, organiziranosti. Čovjek sam je znak. Znamen je stara imenica, koja ide kao plamen, remen, kamen. Odviše je značenjskog tereta na njoj.

Ž

Žedan vode - najprije: preveo bi te žednog preko vode. Prevario a da i ne osjetiš. Tipično za sve, ne samo slavenske narode Juga. Potom: Neće se vruć vode napiti - slab je radnik, ne umara se radom, lijen je. Često se čuje o Južnjacima.

Židovi, vječni - Žrtve, holokausti, progoni. Rijetki prepoznaju u njima svoju palestinsku dvojničku braću. Skoro nitko izvan židovskog kruga ne piše kritički o njima. Malo ih zna da je i A. Hitler bio nearijevac, hebrejski Žid koji je promijenio ime. Moje su ljubavi, mahom, bile srednjoevropski Aškenazi. Zatomljene tradicijom, strahom, ili samo drskošću kojom tako nalikuju černogorskoj bratiji po kamenu.

Život je kazna - za većinu kršćana; česta uzrečica među pravoslavnima. Nećete ih ipak čuti da govore o nagradi neba, kako to čujete od katolika.

Žig, biljeg - u formi glagolske imenice: žigosanje, manje biljegovanje, značilo bi negativno odrediti koga. Sad se biljeguju papkari, da ne strknu, da ne prebjegnu u tuđe krdo.

Žigosanje - mnogi se mladac i ne manje mlatkinja ožigosalo tetovažom za sav život. Nemogući neukusni ukrasi na leđima, rukama, stražnjici, bedrima, čine ih hodajućim crtežima upisanim plavozelenom tintom u kožu. Kad ljeti potamne na plažama, ne treba ti hlađenje: smrzneš se od pogleda na toliki kič.

Bonus video: