I dok je crnogorski umjetnik Danilo Baletić radeći skulpture od autootpada - najrpije transformerse, a kasnije dinobote uspio da osvoji prvo region, pa polako i ostatak svijeta, hrvatski umjetnik Tomislav Horvat svoja djela pravi od šibica. Specifična metoda rada Tomislava Horvata, koju je sam autor nazvao mozaik - skulpturizam oslanja se na nekoliko karakteristika - strpljenje, dugotrajnost procesa izrade, realizam i upotrebu i prenamjenu industrijski proizvedenih materijala. Izradom ovakvih skulptura u prirodnoj veličini Horvat se bavi već 13 godina, a kako otkriva u intervjuu za Vijesti, zainteresovao se za ovaj vid umjetnosti zahvaljujući italijanskoj renesansi u vidu mozaika.
“Skulptura sama po sebi kao trodimenzionalni prikaz je zvučalo zanimljivo ako se napravi od mozaika. A šibice sam odabrao kao vrlo dostupan medij, a opet interesantan za izvedbu”, priča Horvat koji je po struci građevinski tehničar, no kako kaže stečeno znanje mu nije previše pomoglo u izradi skica. “Kod samog oblikovanja skulptura mi to i nije bilo previše od koristi. Mogu reći da mi je struka koristila kod izrade ‘pomoćnih’ objekata uz skulpture, kao recimo podnožje za skulpturu ‘Stvoritelj’ na kojoj trenutno radim”, objašnjava on.
Za prvu skulpturu “Kum” bilo mu je potrebno 19 mjeseci rada. “Proces je dugotrajan. Trenutno radim na svojoj najvećoj skulpturi koja će biti visoka 513 cm i u sebi će imati više od 400 000 šibica. Skulpturu sam nazvao ‘Stvoritelj’ jer će prikazivati Mikelanđela kako radi na svojoj najpoznatijoj skulpturi ‘David’. Trenutno na toj skulpturi radim tri godine i još ću raditi barem toliko do dovršetka”, siguran je Horvat. Za njegove radove potreban je veliki broj šibica, a za sada nema nikoga ko mu finansijski pomaže već materijal kupuje sam. “Za prvu skulpturu ‘Kum’ mi je bilo potrebno 117 000 šibica, za skulpturu ‘Pianist’ 210 000, a za skulpturu ‘Očajnik’ 54 000. Skulptura ‘Stvoritelj’ će biti svjetski rekorder. Šibice sam kupujem i financiram, na mjesečnoj bazi to nije neki značajan iznos”, kaže Horvat.
Njegove skulpture do sada je imala priliku da uživo vidi publika u nekoliko hrvatskih gradova, no umjetnik se nada da će svoja djela predstaviti i širom regiona.
“Izlagao sam u nekoliko gradova. U Zagrebu dva puta, u Poreču, Čakovcu, Prelogu, i trenutno je otvorena jedna moja izložba u Zaprešiću. Do sada sam imao osam samostalnih izložaba i jednu grupnu gdje je u konkurenciji 54 autora moja skulptura ‘Očajnik’ osvojila prvo mjesto. To je bilo 2018. u Poreču”, prisjeća se umjetnik.
Do sad nije probao da skulpture pravi od drugog materijala. “Radim isključivo od šibica i razvijam svoj vlastiti stilski umjetnički izražaj pod nazivom Mozaik-skulpturizam”, ističe Horvat. Kako kaže, uvijek mu je najdraža ona skulptura na kojoj trenutno radi.
“Ne bih mogao izdvojiti neku skulpturu koja mi je posebno draga. Sve podjednako, svaka nosi svoju priču i svaka ima svoj put od planiranja do završetka”, dodaje Horvat. Za ovu vrstu umjetnosti, tvrdi da ne trebaju “čelični živci”, iako na skulpturama radi dugo.
“Po prirodi sam prilično nestrpljiva osoba, ali izuzetno uporna. Upornost je ključan faktor. Uz rad na skulpturama radim u jednoj privatnoj firmi, a bavim se i trčanjem na duge staze (do 21 km) tako da u svemu tome pokušavam maksimalno da uživam i dajem samog sebe koliko mi to vrijeme dozvoljava i klinac od 15 mjeseci”, kroz smijeh zaključuje Horvat.
Bonus video:
