JUBILARNO 50. IGRANJE PREDSTAVE “SLASTI SLAVE” otkazano

Pobjeda ljubavi i entuzijazma

Nakon londonskog teatra West End, komad je postavljen u Crnoj Gori, na Večernjoj sceni Gradskog pozorišta, dok još nije bilo ni naznake da će se prema ovoj istinitoj priči snimati film i da će Meril Strip tumačiti ulogu Florens Foster Dženkins, podsjeća tadašnja upravnica Gradskog, glumica Ivana Mrvaljević

3838 pregleda 69 reakcija 0 komentar(a)
Predstava “Slasti slave, Foto: Gradsko pozorište Podgorica
Predstava “Slasti slave, Foto: Gradsko pozorište Podgorica

Predstava “Slasti slave” sa Večernje scene Gradskog pozorišta Podgorica, večeras je trebalo da bude izvedena jubilarni, 50. put, u Velikoj sali Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” u Podgorici. No, zbog bolesti glumca, igranje je ipak otkazano, ali jubilarna izvedba se svakako uskoro očekuje. Tekst „Glorious“ britanskog pisca Pitera Kiltera nastao je po istinitoj priči velike operske dive Florens Foster Dženkins koja nije znala ali je voljela da pjeva, a predstavu je adaptirao i režirao Stefan Sablić.

“Komičan i dirljiv komad govori o strasti prema slavi jedne žene koja je proglašena za najgoru pjevačicu na svijetu. Kilter ga je napisao po istinitoj priči o F. F. Dženkins, koja je četrdesetih godina u Njujorku bila omiljena muzička atrakcija. Proslavila se operskom karijerom, iako nije umjela da pjeva. Predstava osvjetljava ljupku korupciju kojom se gospođa Dženkins bavila i čarobnu riječ - mito - koja joj je otvarala sva vrata. Ipak, priča o Florens Dženkins je topla ljudska drama, jer su njena ogromna ljubav prema muzici i ekscentrični entuzijazam bili toliko zarazni da su nadvladali nedostatak talenta”, ističe se u opisu komada u kojem igraju: Dubravka Drakić, Mladen Nelević, Vesna Vujošević Labović/Katarina Krek, Ivana Mrvaljević i Smiljana Martinović.

Jagoš Marković predložio komad i glavnu glumicu

Predstava je nastala kada je Ivana Mrvaljević bila upravnica Gradskog pozorišta, a ona se prisjeća početka čitavog procesa...

“Komad ‘Slasti slave’, u originalu ‘Glorious’, Gradskom pozorištu je predložio reditelj Jagoš Marković i iznio ideju da bi Dubravka Drakić mogla odigrati Florens Foster Dženkins. Kao tadašnja upravnica prepoznala sam njegovu ideju kao dobar potez za Gradsko. Fascinirala me je priča o toj nestvarnoj ženi, iako samom dramaturgijom komada nisam bila oduševljena”, priznaje ona i nastavlja:

“Ali vjerovala sam u čast Stefana Sablića i u to da se na probama sve još bolje prekroji i sklopi. Tako je i bilo. Prvenstveno Dubravka, kao i Mladen Nelević, vjerovali su da u ovoj priči, kako se kaže, ‘ima mesa’ i da je nevjerovatno vrijedna ta ogromna ljubav i strast glavnog lika prema muzici. Žena koja ne poznaje note i nema sluha, ali voli, obožava da pjeva, sve na svijetu što ima ulaže u svoje koncerte i uspijeva. Osporavaju je, podsmjehuju se, ali se i dive njenoj strasti, posvećenosti, vjeri i ljubavi prema umjetnosti. Iste te osobine pobijedile su i u našoj predstavi i učinile je pozorišnim hitom. Ne treba zaboraviti i činjenicu da je ovaj komad nakon Londonskog West End-a prvo igran u Crnoj Gori, još dok nije bilo ni naznake da će se prema ovoj istinitoj priči snimati film i da će Meril Strip tumačiti ulogu Florens Foster Dženkins”, podsjeća Mrvaljević.

Pojačane emocije, trema kao pred premijeru

Za “Vijesti” ovom prilikom, povodom jubilarne izvedbe ovog komada, ženski dio glumačkog ansambla govori i o emocijama koje prate 50. igranje koje će se od ranijih razlikovati i po tome što se dešava u okolnostima pandemije, nakon višemjesečne teatarske pauze.

“Prije svega, nakon pauze izazvane pandemijom i prestanka rada pozorišta, ponovno vraćanje na scenu i igranje predstava pred publikom je svima izazov. Stalno govorimo o nužnosti glumačkog treninga, a onda nas stvarnost demantuje, teško pronalazeći mogućnosti da našu djelatnost sačuvamo, uprkos svemu. Zbog svega toga emocije su više nego pojačane, što nije dobro. ‘Hladne glave, a vrelog srca’ se najbolje igra. Koliko ćemo uspjeti da sve to iskontrolišemo, vidjećemo. Posebno što nakon igranja u Dodestu, na sceni koja je posebno intimna i topla, baš za jubilej prelazimo na Veliku scenu KIC-a, uz striktno određen broj ljudi u publici (50), koji će nas gledati sa maskama. Ali... Tako je kako je, pozorište je žilavo, treba prevazići sve prepreke, jer je publici, sada više nego ikada, potrebna povezanost, razmjena i pozitivna poruka”, istakla je Drakić koja se nalazi u glavnoj ulozi.

Njeno uzbuđenje dijele i koleginice, a Martinović kaže da joj je osjećaj kao pred samu premijeru.

“Nakon ove preduge pauze i konstantnog iščekivanja da ponovo stanem na scenu, malo je reći da sam uzbuđena. Ima tu puno izmiješanih osjećanja, između ostalog i straha kako da sačuvamo jedni druge i ispoštujemo mjere, osjećaj odgovornosti prema kolegama i trema kao pred premijeru. Nikada nijesam imala ovako dugu pauzu i jako sam srećna što je baš ‘Slasti slave’ Gradskog pozorišta prva predstava koju ću igrati sada kada je pozorište ponovo otvorilo svoja vrata publici. Ponosna sam jer smo čuvali našu predstavu, a posebno zato što je nakon ovoliko godina trajanja i igranja idalje aktuelna. Obilježavanje ovog jubileja je prije svega velika čast i dokaz da smo predstavu njegovali, igrajući je uvijek sa puno ljubavi i žara... A publika to osjeća.. I uvijek se traži karta više”, naglasila je ona, a Vujošević dodala da nije lako “štrikirati” 50 igranja.

“Nije jednostavno dostići ovoliki broj igranja i opstati sve ove godine na sceni. Jubilarno igranje će definitivno biti posebno. Nadahnuto svim godinama bogate saradnje sa kolegama sa kojima sam na sceni ali i svima onima koji su iza scene i pomažu glumcima da budu na visini zadatka”, poručila je ona.

Iz predstave
Iz predstavefoto: Gradsko pozorište Podgorica

Jubilej uz radost i brigu

Pedeseto igranje je čitav ansambl zamišljao drugačije... No, pandemija je iznenadila čitavo čovječanstvo i nametnula posebne mjere, pa i u pozorištu, koje je oduvijek i svemu odolijevalo. Ipak, glumci su naviknuti na promjene, kaže Vujošević...

“Glumci su naviknuti na promjene: što prirodom našeg posla i dinamikom koja je neophodna na sceni, a što time da treba konstantno nalaziti nove projekte, omogućiti sebi različite poslove da bi trajali. Vjerujem da ćemo sada u ovoj situaciji velikog opreza, distance i novih pravila opet naći način, jer ipak igramo i jer ipak nalazimo načina da se održavaju predstave”, istakla je ona.

Mrvaljević priznaje da je čitav događaj zamišljala drugačije, ali podsjeća da igranje u aktuelnim okolnostima samo ističe uspjeh ovog komada.

“Veliki događaj! Jubilej se neplanirano poklapa (bar za veliki dio ekipe) sa datumom kojim nakon tačno sedam mjesecu izlazimo na scenu. Da ‘ponovo radi pozorište’! Slavlje zbog 50. izvođenja, ali slavlje i zbog ponovnog povratka na scenu. Radost - neizmjerna! Ali i briga i odgovornost zbog situacije u kojoj smo. Zamišljala sam prije samo sedam, osam mjeseci da ćemo ovaj jubilej proslaviti veličanstveno, da ćemo se zagrliti kako i dolikuje kolegama koji skupa već sedam godina igraju i dobijaju aplauze na mnogim scenama, pa i da ćemo napraviti dobru žurku. Ovako moramo se zadovoljiti ‘koktelom pod maskama’ (smijeh). Šalu na stranu, ovo je za naše tržište veliki uspjeh, predstava je zaista postala pravi pozorišni hit. Stvarana je i igrana sa velikom posvećenošću, a i Gradsko pozorište ju je čuvalo redovnim igranjima još od 2013”, iskreno priča Mrvaljević.

Tokom svih ovih godina igranja pamte se mnogi doživljaji na sceni i iza nje, a Drakić ističe da jedan njihov kolega tome može najbolje posvjedočiti...

“Pamtim razna dešavanja, najčešće ona iza scene kada zbog brzih presvlačenja često bude veselo... A što se tiče zbivanja na sceni - to će svima najbolje reći kolega Slavko Kalezić koji je naša najvjernija publika, jer je godinama bio uz nas na gotovo svim igranjima”...

Potrebne hrabre priče, bez kalkulacija

Predstava je i danas aktuelna jer u sebi nosi istinu, kako u priči, tako i u današnjem društvu.

“Vjerujem da su ‘Slasti slave’ aktuelne zbog jedne sasvim neuobičajene, a ipak istinite priče, zbog toga što nam nedostaje zdravog humora i, na kraju ali ne i manje bitno, zbog toga što priču vode tako dobri, vješti i iskusni glumci kakvi su Dubravka Drakić i Mladen Nelević”, istakla je Vujošević, a Drakić dodala da je čitava ekipa zaslužna za trajanje komada, kao i poseban pečat koji ostaje nakon pogledane predstave...

“Divne kolege igraju u predstavi - oni su jednako zaslužni što trajemo i što sa radošću igramo godinama ovu predstavu. Moj sjajni partner Mladen Nelević, divne koleginice Ivana Mrvaljević, Vesna Vujošević Labović, Smiljana Martinović i specijalni gost Čule, a onda i tehnička ekipa koju predvodi Slavka, a to su: Nena, Nada, Žana, Peđa, Vlado, Momo... Potrebne su priče koje su dobro ispričane, koje se hrabro i vješto igraju, bez kalkulacije. Vrijeme ne mora biti presudan faktor. Predstava govori o ljudima koji su vjerovali u svoje snove i borili se da ih ostvare, a sve kroz muzičke dionice, koje ovoj predstavi daju poseban pečat”, smatra glumica.

Martinović podsjeća da je ovo “prevashodno priča o ljubavi koja ne poznaje granice, priča o ljubavi prema umjetnosti i stremljenju da se ostvari životni san”.

“Florens Foster Dženkins nije priznavala prepreke, već se cijelim svojim bićem upinjala da živi tu ljubav. Njena priča inspiriše i podsjeća da od snova nikada ne treba odustati”, kaže Martinović.

Izazovi nakon pauze

Na pitanje kako se uigravaju, pripremaju za ovaj jubilej, glumice su podijeljenog mišljenja, i jeste i nije teško/lako.

“Uopšte nije teško. Nema težine, već samo radost igre i osjećaj kao da nikad nijesmo ni prestali da igramo”, kaže Martinović, no Mrvaljević je mišljenja da nakon duže pauze nije ni lako:

“Nakon duže pauze jeste teško zaigrati. Kao kada dugo ne trenirate pa vas onda obavezno sačeka upala mišića. Nešto što je uigranost, neka vrsta dobro uvježbanih pravila igre, izgubi se nakon dužih pauza, pa se glumac manje prepušta samoj igri već mnogo više razmišlja o dogovorenim postupcima koje mora obaviti na sceni. A tako često ponestane prirodnosti... Ali, kada je u pitanju predstava ‘Slasti slave’ i uopšte predstave koje se igraju dugo i uspješno, koje su dobro utemeljene, onda je mnogo lakše povratiti nivo igre do koga se došlo”, ističe Mrvaljević, a sa njom je saglasna i Vesna Vujošević... “Uvijek je teže igrati predstavu poslije dužeg perioda između izvođenja iste. To bi bilo kao da muzičar ne svira, a onda se prisjeća i na brzinu obnovlja materijal. S tim što muzičar uvijek može sam da vježba na svom instrumentu i bude na visini zadatka, a gluma na sceni uvijek zavisi i od partnera na sceni i od trećeg partnera - publike. Tako da koliko god dobro pripremio materijal kod kuće, glumac živi sarađujući sa mnogim partnerima na sceni, razmjenjujući pritom misli i pokrete koji čine radnje, a sve to u korist pričanja jedne zajedničke priče”, smatra Vujošević.

Čekajući bolje dane, pomozimo pozorištu da istraje

Zahvalne publici što ih prati i podržava tokom ovih godina, Vujošević poziva da jubilej zajedno proslave i publika i ekipa i Gradsko pozorište “koje čuva i dalje čini mogućim igranje ove divne predstave”.

“Dragim našim gledaocima koji su, kao i mi, zaokupljeni raznim nečuvenim situacijama koje nam je donijela još nečuvenija 2020. godina želim prije svega dobro zdravlje i manje finansijskih briga. A što se tiče glumaca, proganjala ih je crkva u srednjem vijeku, ali su opstali. Sadašnje okolnosti skoro pa ukazuju da nismo neophodni, da se bez nas može, čekamo ponovo bolje dane i vjerujemo da ipak nedostajemo”, kaže Mrvaljević.

Poruka Smiljane Martinović za kraj razgovora i najavu komada je:

“Nosite maske, perite ruke i poštujte distancu. Čuvajte sebe i druge... Idite u pozorište i uživajte u umjetnosti”, a u skladu sa tim Drakić zaključuje:

“Pomozite pozorištu da istraje, bez publike je sve besmisleno”.