„Kada uđete u umjetnost, ostajete bez obzira na okolnost"

Izložba Durutović sklad žestine i nježnosti

Izložba “#kosmickiritmovi2020” Milene Mijović Durutović zatvorena je preksinoć razgovorom sa autorkom, kustoskinjom Mašom Vlaović, ljubiteljima umjetnosti, predstavnicima medija

2586 pregleda 79 reakcija 0 komentar(a)
Instalacija kao centralni segment izložbe, Foto: Đorđe Cmiljanić
Instalacija kao centralni segment izložbe, Foto: Đorđe Cmiljanić

Neprestano postavljanje pitanja i sebi i drugima zadatak je svih učesnika crnogorske kulturne scene, a kako bi se doprinijelo osnaživanju domaće scene. To je istakla slikarka Milena Mijović Durutović na zatvaranju svoje izložbe “#kosmickiritmovi2020” koje je simbolično upriličeno preksinoć kroz razgovor sa autorkom, kustoskinjom izložbe Mašom Vlaović, ljubiteljima umjetnosti, predstavnicima medija i drugih umjetničkih institucija, uz poštovanje aktuelnih mjera u borbi protiv virusa korona.

Tom prilikom kustoskinja i umjetnica su, uz interaktivni pristup i prezentaciju postavke, autorkinih motiva, promišljanja i ideja, podsjetili na važnost ovakvih razgovora, “jer jedino dijalogom umjetnika, kustosa, predstavnika medija i drugih možemo doprinijeti jačanju naše kulturne scene”.

Iste večeri prisutnima su prikazani kratki filmovi u produkciji Kristine Kestner, a čiji je autor Đorđe Živaljević. Filmovi otkrivaju proces postavljanja autorkinih djela u prostor Moderne galerije, istovremenu kompleksnost i zabavu koju on predstavlja, ali prikazuje i to kako djela, prvenstveno instalacije, Mijović Durutović korespondiraju sa otvorenim prostorom, prirodom, zidinama...

Izložba je obuhvatila 11 radova Milene Mijović Durutović i instalaciju koja je smještena u centralnom dijelu izložbenog prostora. Postavka predstavlja nastavak, unapređenje autorkinog ranijeg iskaza, posebno vezanog za dio izložbe “Kosmički ritmovi” koju je Mijović Durutović prikazala publici 2019. godine. Izložbom i prostorom dominira plava boja i instalacija koja čini sâmo težište izložbe, jezgro koje oko sebe okuplja ostale radove koji se poigravaju sa efektima svjetlosti, crnog platna, plavim pigmentom, a sve to pruža upravo specifičan ritam i intenzitet emocija koje postavka izaziva.

Izložba je bila usklađena sa prostorom podgoričke Moderne galerije, pa je tako i centralna instalacija konačno oblikovana u samom prostoru, uz “dozvolu” da se nakon intervencije Mijović Durutović sama prilagodi temperaturi prostorije, svjetlu, sjenkama, sopstvenom materijalu. Ta figuralna mreža podsjeća tako na Mjesec koji kao satelit drži na okupu platna sa kojih se ogledaju raznorodni ritmovi kosmosa, ali za sebe veže i plave figure na podu galerije koje, iako oblika lopte ili jajeta, mogu simbolisati i vodu, prirodu, planetu... Određeni broj planiranih radova ostao je u ateljeu umjetnice, neizložen, kako galerijski prostor ne bi bio zasićen, obraćajući pažnju na prostornu osjetljivost, što je istakla i Vlaović.

Vlaović je, predstavljajući rad Milene Mijović Durutović istakla upravo snažan osjećaj umjetnice da postavku prilagodi prostoru, postigne sklad žestine i nježnosti i udalji se od bilo kakvih obrazaca promišljanja, stvaranja i realizacije svojih djela, prihvatajući inicijativu umjetnosti da dovrši dio autorkine zamisli. Kako se sve svodi na jednu boju - izrazito plavu, tako se sve svodi i na jednu ideju, primijetila je Vlaović.

“Plava boja je jedina boja izvan dimenzija, pa dobija vrijednost materije, prostora i svjetlosti. Ideja o svođenju slikarstva na jednu boju je veliki izazov, jer je težište samo na suštini, tačnije na boji, koja se na skali spektra kreće od ultramarina do plavog pigmenta. Klajnovska plava ima različitu simboliku, povezana je sa spiritualnošću, dostojanstvom, beskrajem i kontemplacijom. Nalazimo je u raznim umjetničkim epohama kao dominantnu boju (od plave gleđosane opeke na Ištar kapiji u Novovavilonskoj umjetnosti, preko Đotovih slika sa istaknutom plavom pozadinom u protorenesansi, Pikasove plave faze do Iv Klajnovih radova”, zapisala je Vlaović u katalogu.

Ona je istakla i da je važan segment “plavih formi koje vrlo brzo opčine posmatrača” to što odaju utisak lakoće i bezbrižnosti, iako se iza njih krije dugogodišnje stvaralačko iskustvo i promišljanje.

“Stvaralačka energija, vrlina i društvena angažovanost koja oblikuje ideje umjetnice izražava njenu potrebu da se suprotstavi mraku i negaciji i da pozitivnošću svojih stvaralačkih napora ukaže na odgovornost umjetnika u svim segmentima njegovog djelovanja”, kazala je Vlaović.

Ona je prisutne podsjetila i na stvaralačke faze umjetnice i istakla da je u svakoj od tih faza umjetnica odstupala od bilo kakvih formi tragajući za snagom boje, naboja osjećaja i emocija, a sve to ukazujući na odgovornost koju umjetnik preuzima.

“Njeno djelo je kontinuirani poziv da ne zaboravljamo svjetlost, plavetnilo, kosmičko prostranstvo, da poput njega upijamo govor prirode i odupiremo se nestajanju”, saopštila je Vlaović koja je ovom prilikom željela da predstavi i put umjetnice koji ju je od njenog početka vodio do ovakvog izraza.

Poznato je da Milena Mijović Durutović za svoje “ritmove” inspiraciju crpi iz prirode, odnosa čovjeka, prirode, kosmosa... Vlaović je istakla i da je ovom postavkom autorka “uhvatila duh vremena” čemu svjedoči sam naziv kojem je dodat i popularni “#” (hešteg) što podsjeća na tehnološki momenat i savremene trendove sa kojima umjetnica ide u korak, ali održavajući i duh tradicije.

Svojevrsni moto postavke je misao umjetnice: „Kada uđete u umjetnost, ostajete bez obzira na okolnosti. To je nužnost koju je neophodno zadovoljiti da biste opstali kao jedinka”, a koja je bila ispisana i na zidu galerije...

Milena Mijović Durutović je kroz interaktivni razgovor sa publikom objasnila proces svog djelovanja i angažovanih poruka koje je ovom izložbom poslala. Publiku je posebno zainteresovao način postavljanja radova kojim se projektuju dodatne slike-crteži na zidu.

„Na taj način je akcenat postavljen na igru svjetlosti i sjenke što je posmatračima dalo jednu novu dimenziju u samoj postavci“, objasnila je Mijović Durutović i rekla da je tome i ranije stremila, ali nekada nije bilo potpuno moguće izvesti, zbog galerijskih uslova.

Ona je istakla da je cilj organizovanog događaja na zatvaranju izložbe bio da se, uprkos trenutnoj situaciji, napravi veliki umjetnički projekat koji bi omogućio posmatraču da uroni u jednu novu dimenziju. U toku trajanja postavke i studenti Univerziteta Donja Gorica, Fakulteta za umjetnost i komunikacije, imali su priliku da razgovaraju sa umjetnicom Mijović Durutović i kustoskinjom Vlaović.

Preporučujemo za Vas