kritičari njegovu knjigu proglasili „jedinstvenom pjesmom u svjetskoj književnosti”

Odlazak Branimira Šćepanovića, autora romana „Usta puna zemlje”

Šćepanović (1937) je preminuo u ponedjeljak u Domu za stare na Bežaniji, u Beogradu

2432 pregleda 53 reakcija 3 komentar(a)
Šćepanović, Foto: Screnshot/Youtube
Šćepanović, Foto: Screnshot/Youtube

“Kad čovek dođe u godine, koje ja imam, onda ga malo stvari raduje. Život počinje da liči na ono što je rekao veliki car i filozof Marko Aurelije: ‘Život je jedan zastrašujući san u kojem nam se smrt svakodnevno osmehuje, a mi, nemoćni, jedino što možemo da učinimo je da joj uzvratimo osmehom’. Za stare ljude, jedna od najgroznijih reči jeste reč - budućnost. Ljudi u godinama su, hteli to ili ne, uvek u neprekidnom dijalogu sa smrću. Ja često, na Kalemegdanu, sednem naspram bronzane biste mog velikog prijatelja, i velikog pesnika Stevana Raičkovića, i razgovaram sa njim o smrti”. (“Politika” 2015)

Ovo su riječi pisca i scenariste Branimira Šćepanovića (1937) koji je preminuo u ponedjeljak u Domu za stare na Bežaniji, u Beogradu.

Vijest o smrti Šćepanovića objavio je na društvenim mrežama pisac i izdavač Zoran Živković.

Šćepanović je rođen 1937. godine u Podgorici, a među njegovim napojznatijim djelima je roman „Usta puna zemlje“, objavljen u 10 izdanja na srpskom i u 27 inostranih izdanja, a preveden je na sve značajnije svjetske jezike, dok je na francuskom doživio čak 23 izdanja.

Osnivani su u Švajcarskoj klubovi ljubitelja ovog romana. U najvećim francuskim novinama tog vremena, kritičari su ovu knjigu proglasili „jedinstvenom pjesmom u svjetskoj književnosti”.

Nikola Milošević tvrdio je da se “Usta puna zemlje” mogu uporediti samo sa prozom Miloša Crnjanskog i ukazao na likovnu komponentu knjige, upoređujući pojedine scene sa slikama Dalija i Boša.

Pokušavajući da objasni popularnost romana “Usta puna zemlje”, Šćepanović je kazao da je to univerzalna priča o ljudskoj samoći i stradanju.

“Veliki broj studija napisan je u Francuskoj, oni su moj roman nazvali Petim jevanđeljem. Golema mržnja goniča, za koju nema povoda, koji s ostrašćenošću pokušavaju da ulove i satru nedužnog čovjeka, mnogima se učinila kao sudbina Isusa Hrista”, kazao je Šćepanović.

Novela „Smrt gospodina Goluže“ ušla je u više svjetskih antologija, a 2008. godine u izdanju Nolita objavljena su i Izabrana dela Branimira Šćepanovića.

Šćepanovićeve pripovjetke štampane su kao knjige na francuskom, grčkom, mađarskom, slovenačkom i bugarskom, a pojedinačno - u listovima i časopisima, i na mnogim drugim jezicima.

Uvršćene su osamnaest antologija kod nas i u inostranstvu.

Šćepanović je objavo tri romana: „Usta puna zemlje“, „Sramno leto“ i „Iskupljenje“, zbirke novela „Smrt gospodina Goluže“ i „Pre istine“, a po njegovim scenarijima snimljeno je šest dugometražnih igranih filmova. Dobitnik je i dvije Zlatne arene za filmski scenario na festivalu u Puli (1963. i 1973).

“Večernje novosti” prenijele su na svom portalu posljednji intervju koji je Šćepanović dao tom listu, kada je upozorio da vulgarnost, estrada i površnost trijumfuju nad marginalozovanom kulturom.

„Kultura, književnost i ozbiljna umetnost marginalizovane su, jer trijumfuju vulgarnost, estrada i površnost. Nisam više u godinama kada se mogu radovati bilo kakvim promocijama i obeležavanjima. U mojima godinama, a to su ozbiljne godine, sve postaje manje interesantno i manje značajno, malo šta može čoveka obradovati.

Preporučujemo za Vas