Virtuelnom izložbom političkih plakata “Pro et contra” slovenačke skupine “Novi Kolektivizam” otvorena je Decembarska umjetnička scena 2020, koju organizuje Sekretarijat za kulturu i sport Glavnog grada Podgorica.
Usljed epidemiološke situacije i u skladu sa aktuelnim mjerama program je emitovan putem društvenih mreža i Jutjub kanala Sekretarijata za kulturu i sport, a upriličen je i razgovor sa aktivnim članom “Novog Kolektivizma”, grupe Irwin i NSK, Miranom Moharom koji je vodila kustoskinja izložbe Nela Gligorović.
Predstavljeni plakati su nastali početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, a izloženi su i ratni plakati iz devedesetih, kao i plakati nastalih prethodne dvije decenije kao kritike neoliberalnog kapitalizma. Gligorović je sa Moharom razgovarala o počecima skupine “Novog Kolektivizma”, tadašnjem motivu osnivanja, o jugoslovenskom kontekstu, konstituisanju NSK State in Time (država u vremenu), kao i o savremenim umjetničkim praksama, aktivizmu u umjetnosti i pojmu kolektivizma, ali i slobode danas.
Mohar je izrazio zadovoljstvo zbog realizacije izložbe i pohvalio je postavku koju je vidio onlajn putem, kako i publika ima priliku. Kako nastaje njihova umjetnost i kakva je korelacija sa realnošću, kazao je:
“Mi upotrebljavamo umjetnost kojom komentarišemo realnost, ali nikad ne komentarišemo dnevne političke teme političkim jezikom. Ako pogledate te plakate, naša forma uvijek podrazumijeva da gledalac sam donosi zaključke. Umjetnici pokazuju ogledalo društva i sistema, ali ne bi trebalo da prave direktne političke komentare”, istakao je Mohar.
Nazivi izloženih plakata podrazumijevaju specifične termine, poput “Krvava gruda”, “Ja se hoću boriti za novu Evropu”, “Ratni plakat 1,2,3”, “Plodna zemlja” i slično, a svi su nastali kao reakcija na nešto, iako umjetnost i te kako zna da ograniči te reakcije...
“Zaista smatram da je umjetnost ograničen sistem, jer ukoliko bi neko da reaguje direktnije trebalo bi da osnuje političku partiju, a ne da koristi umjetnost da reaguje... Umjetnost je limitiran sistem. Kad se priča o kritičnosti savremene umjetnosti uvijek se treba pitati da li je ona kritična i treba li uopšte biti kritična? Možda treba da bude konstruktivna i da gradi nešto, a ne da interveniše. To su ta pitanja u umjetnosti... Umjetnost nije esperanto jezik koji se razumije svugdje na isti način, već je uvijek kontekstualan i uvijek treba neki prevod, a sa prevodom se i puno gubi, to znamo”, kazao je, između ostalog, Mohar.
On je ovom prilikom poručio i da “svako vrijeme ima različite načine jezika kritike”.
“Posebno ako se držimo umjetnosti. Jezik i način izražavanja treba prilagoditi svom vremenu i svojoj publici u tom vremenu”.
Publici se onlajn putem obratila i sekretarka Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada Ana Medigović koja je kazala da je zadovoljna što se manifestacija realizuje, uprkos specifičnim okolnostima u kojima se čitav svijet nalazi, te da žali što se program ne može realizovati “u atmosferi koja je krasila prošlogodišnje otvaranje DEUS-a”.
Bonus video:
