(Radivoje-Rade Brajović, IDEJE I VRIJEME, Prilozi Sjećanjima, CID, Podgorica, 2020.)
„Al’ i tako, blizak grobu, Ja verujem da će biti Jedno doba kad će zlobu Duh dobrote pobediti“
B. L. Pasternak („Nobelova nagrada“, prepjev Stevan Raičković)
Potreba da se zapišu svoja sjećanja i ostavi pisani trag o idejama koje smo slijedili u vremenu je znak da je jedna životna priča ušla u svoju jesen. Kada to sjećanje može da dozove velike društvene tvorevine u kojima smo graditeljski učestvovali, onda to znači da nismo uzalud ušli u ovaj svijet. Takva svjedočanstva su knjige Sjećanja i Ideje i vrijeme Radivoja Rada Brajovića.
Pripadao je pokoljenju crnogorskih podvižnika čije se svetiljke gase. Nažalost, malo ko od njih je ostavio pisani trag o onome u šta su vjerovali, čemu su se nadali i šta su gradili. Jedan od rijetkih je pisac o kojem kazuje ovaj tekst. Njegovoj prvoj knjizi, koja nosi naslov Sjećanja, pisala je predgovor Latinka Perović. Ona za tu knjigu kaže da je: „Izuzetno značajan prilog novijoj istoriji Crne Gore“ i dodaje da je ta knjiga pisana „sa motivom da u interesu opšteg dobra doprinese razumevanju prošlosti“.
Nova knjiga Radivoja Brajovića nosi naslov Ideje i vrijeme, sa podnaslovom Prilozi Sjećanjima. Time i sam autor ukazuje na sadržajnu povezanost svojih knjiga. U stvari, one čine cjelinu. Ali, za razliku od Sjećanja koja su prikaz gotovo čitavog života autora, Ideje i vrijeme se odnose na intervjue, javna izlaganja, pisma i tekstove o događajima i ličnostima u periodu od početka 80-tih godina do današnjeg dana. U njima je pisac svoju usmenu i pisanu riječ sakupio, objedinio i povezao u cjelinu. Takve, one predstavljaju značajno svjedočanstvo o jednom vremenu i nezaobilazan prilog razumijevanju jednog doba.
A kakvo je bilo to doba? Za početni period, od kraja Drugog svjetskog rata pa do kraja 80-tih godina, predstavlja doba razvijene crnogorske moderne. Bilo je to vrijeme kada su postavljani temelji savremenoj crnogorskj državi. Gradile su se institucije, oblikovale elite i nastajala građanska i multietnička Crna Gora, kao zalog njenog mira i stabilnosti. U tom vremenu mnogo smo više radili na sebi i planirali svoju budućnost, nego što smo popravljali druge i mijenjali prošlost.
Iz knjiga Radivoja Brajovića, jasno i konkretno, se mogu izvući podaci o rastu društvenog proizvoda, o povećanju zaposlenosti, o sve značajnijem učešću industrije u ekonomiji, o procesu urbanizacije - riječju o najvažnijim ekonomskim, političkim i kulturnim tokovima toga doba u Crnoj Gori. Junaci njegovih knjiga pripadaju generaciji podvižnika, koja je svoje znanje i umjenje posvetila razvoju Crne Gore. Svoju energiju ona je uložila u gradnju institucija i razvijanju društvene solidarnosti. Autor ovih knjiga je bio ne samo jedan od njih, već i čovjek koji je bio na ključnim funkcijama u političkim institucijama toga doba. Gotovo da i nema značajnije državne funkcije koju nije obavljao. O svemu tome, on piše objektivno, nepristrasno i bez isticanja svoje uloge i doprinosa.
Zato njegove knjige predstavljaju više od hronike jednoga doba. Ubjedljivo, kao i svako ko govori iskreno on u svojim knjigama obuhvata ne samo uspon, rast i razvoj Crne Gore, već ukazuje i na dramatični rasplet i iskušenja savremenog doba. U tome on ostaje dosljedan sebi. Dijeli ubjeđenje da je moguća demokratska i građanska Crna Gora. O toj dosljednosti svjedoči i sadržaj knjige Ideje i vrijeme. Intervjui koje je davao medijima u Crnoj Gori ili van nje, pisma koja je upućivao brojnim adresama, javna izlaganja koja je držao i tekstovi povodom pojedinih događaja i ličnosti kazuju o tome.
Zato ovakve knjige predstavljaju i svojevrsno vraćanje duga svojoj generaciji. Pokoljenju koje se neopravdano zaboravlja, potiskuje i negira. Zato su ove knjige svojevrsni prilog samosvijesti Crne Gore, i potvrda njenog kontinuiteta i identiteta.
Naravno, svako svođenje računa sa sobom i vremenom nosi rizik i za onog koji to čini. To svođenje, u suštini, nosi pečat našeg unutrašnjeg lika. Težnja da se zapamti vrijedno, da se istakne dobro i da se zapiše ono ljudsko, svojstvo je samo istinskih graditelja. Tu vrlinu imaju oni koji su svoj život, kroz rad, učenje i stvaranje, shvatili kao službu Dobru. Zato čitanje knjiga kao što su Sjećanja i Ideje i vrijeme jesu istovremeno druženje sa graditeljima. Takve knjige nose nešto ozdravljujuće i za čitaoca. One su svojevrsna svjedočanstva vjere u bolji svijet o kojoj je pod kraj života pjevao i veliki Pasternak.
Bonus video:
