Dok god ljudi imaju dušu, imaće je i gradovi u kojima žive

Poezijom pokazuje ljubav prema Podgorici

Promocija zbirke poezije “Tango ulice” Željka Sekulovića biće upriličena večeras u sali Dodest KIC-a “Budo Tomović” u 17 časova

1225 pregleda 157 reakcija 0 komentar(a)
“Tango ulice”, Foto: Kic Budo Tomović
“Tango ulice”, Foto: Kic Budo Tomović

Dok god ljudi imaju dušu, imaće je i gradovi u kojima žive, kaže pravnik, a pjesnik, Željko Sekulović za “Vijesti”. On upravo u svom rodnom gradu, Podgorici, pronalazi dušu, ali i inspiraciju za poeziju koju je objedinio drugom zbirkom nazvanom “Tango ulice”.

Promocija zbirke poezije “Tango ulice” biće upriličena večeras u sali Dodest Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” u Podgorici u 17 časova. Uz autora će o knjizi govoriti novinar i publicista Vanja Kovačević i književnice Dragana Tripković i Lena Ruth Stefanović. Stihove će govoriti glumica Ivana Mrvaljević.

Shodno odluci Instituta za javno zdravlje broj mjesta je ograničen na 30 posjetilaca, a dezinfekcija ruku, fizička distanca i nošenje zaštitnih maski u svim javnim zatvorenim prostorima je obavezno. Uprkos tome, Sekulović vjeruje da će njegova poezija izazvati interesovanje posjetilaca.

“Mene lično inspiriše duša grada, poetika urbanog, smisao i prefinjenost koje možemo naći ne samo na rimskim trgovima, već i u podgoričkim blokovima i predgrađima. Mi smo ti koji dajemo smisao našem gradu. Dok mi imamo dušu ima je i naš grad”, počinje Sekulović razgovor za “Vijesti”.

Sam naslov čitaocima daje mogućnost da naslute šta mogu pronaći u njegovoj knjizi, a Sekulović objašnjava kako je do tog naziva i došao.

“Naslov je došao spontano jer tango je originalno bio ples improvizacije, kao što je po meni sav naš život. Mislim da svi mi plešemo neki svoj improvizovani ples sa životom, u kojem ulica, odnosno gradovi u kojima obitavamo, imaju veliki udio. Nemam konkretne ciljeve, ali mogu reći da mi je namjera bila da iskažem ljubav prema Podgorici. Naš grad ima dušu i ja se nadam da će čitaoci ‘Tanga ulice’ uspjeti da zavire u nju, a možda nakratko čak i da zaplešu”, kaže on.

Opisujući njegovu poeziju publicista Božidar Proročić ističe da je primjetan napredak u odnosu na autorovu prvu zbirku “Treba mi riječ”.

“’Tango ulice’ je savremena poezija koja predstavlja antropologiju današnjice i u sebi nosi formu, teme i stil, ipak, u savremenoj poeziji ona predstavlja značajni autorov napredak u odnosu na prvu zbirku poezije ‘Treba mi riječ’. Na crnogorskom pjesničkom nebu ova zbirka značajno odskače. Istančan je osjećaj autora da nastavi da piše o temama i motivima kao i u prvoj zbirci, sa stihovima koji nose lični pečat. Sekulović se u ovoj poetskoj ‘igri’ fokusira na (lične) svjetove, a iznad svega na polje kompleksne povezanosti ‘savremenog patrijarhalnog društva’ različitog generacijskog, društvenog i iskustvenog stajališta i razmišljanja”, piše u Proročićevom osvrtu.

I Lena Ruth Stefanović u svom tekstu ističe suptilnost, eleganciju i urbanost kojom Sekulovićeva poezija odiše i izdvaja neke njegove stihove.

“Sekulović je pjesnik moderne, a njegov diskurs je urbani, gradski milje i poetski iskaz toliko jak da u versima djeluje vreliji od ljetnjih podgoričkih žega koje, po predanju, taj gradski asfalt tope. Diskurs ‘urbane poezije’ne uključuje samo pjesme koje tretiraju temu grada i gradskog života, već se termin shvata šire, kao paradigma moderniteta. Željko pleše tango sa ulicom. U njegovim pjesmama “ljudi u mimohodu prave prtinu u betonu (‘Gnjavio je ljude’)”, ‘ljubav nema oblik, samo zametenu ulicu (‘Nađoh sebe u tebi’)’, ‘strast nam odmara na ramenu (‘Na putu’) dok se ne razbiju sva vrata, rešetke i dok ne postanemo slobodni kao lavine koje niko ne zaustavi (Indijanac)”, ističe Stefanović.

Sekulović u razgovoru za “Vijesti” ističe da, pored motiva urbanosti on u svojim pjesmama preferira i savremeni stil pisanja, praveći otklon od tradicionalne forme, rime, pa i postojanja strofe i sličnih utemeljenih “pravila” koja u nekom trenutku prelaze u klišee.

“Kao jedan dio savremenih pjesnika izbjegavam teme i oblike karakteristične za poeziju starijih perioda, odnosno strofe, rime i metre. Kažu da, parafraziram, umjetnost generalno treba da utješi neutješne i da pomjeri one koje su zaspali. Uz puno sreće nadam se da je i moja nova zbirka doprinos u tom pravcu”, iskreno kaže Sekulović “Vijestima”.

To je primijetila i Stefanović - da Sekulović, u bijegu od tradicionalne forme, stremi predstavljanju nove misli.

“Željko Sekulović u svojoj novoj zbirci poezije, kao da upravo to sebi stavlja za cilj: ‘Promijeni kliše, sebe, njih, mene, nju, snen ustani i zametni tragove. Poremeti ovu muku, huk, vjetar ustavi, rezu pritegni na vratima. Poveži sebe, njih, mene, nju, mrežu ispleti rukama od meda i stakla...’. Kao staklenom vunom Željko svedenim stihovima izoluje svog lirskog junaka, dok pomoću vezivne poetske teksture dočarava sav njegov unutrašnji bol, njegov primalni krik, želju za bekstvom od pounutrenog i od jedne sasvim urbane neuroze. Ako biste mene pitali, što je to originalno što odlikuje savremenu crnogorsku poeziju, bez dvojbe bih rekla: Sekulović”, zaključila je Stefanović u svom tekstu.

Željko Sekulović je rođen 1971. u Podgorici. Završio je Pravni fakultet Univerziteta Crne Gore u Podgorici. Ovo je njegova druga zbirka poezije.

Preporučujemo za Vas