Kamata za lijek, kocku, biznis...: Zelenašenje u Crnoj Gori (26)

Češće nego u bankama, građani posežu za neformalnim zajmovima koji obećavaju brz novac bez papira i žiranata, ali svjesno ili ne, ulaze u dugoročne spirale jada i bespomoćnosti, koje ih mogu koštati imovine, zdravlja, pa čak i života.

Pokazalo je to istraživanje “Vijesti” o razmjerama zelenašenja, a prikupljeni podaci govore isto što i izvori iz bezbjednosnog sektora - da je u taj nezakoniti posao u Crnoj Gori uključeno nekoliko hiljada osoba, što ne korespondira sa malim brojem prijava protiv ljudi koji se bave tim nezakonitim poslom, pa je zvanično i nepoznat broj onih koji su uzimali novac na kamatu.

Razlozi zaduživanja su različiti, ali se iz otvorenih odgovora izdvajaju tri dominantna motiva - kocka i kladionice, pokušaj pokretanja biznisa kada banke odbiju kredit, te hitne životne situacije poput liječenja, dugova, sudskih sporova. Posebno je često pominjana zavisnost od kocke, gdje početni dug od nekoliko hiljada eura prerasta u desetine hiljada.

Potvrdilo je to i nekoliko sagovornika “Vijesti” čije su ispovijesti objavljene. Dok su neki govorili o tome kako je 1.000 eura posuđenih za liječenje djeteta, ili za liječenje trudne supruge, prelazili u omču koja je godinama stezana oko vrata familija, drugi nisu krili da ih je u dužničko ropstvo odvela bolest zavisnosti od kocke...

“Jer mi je taj brat kockao i samo je tražio način da dođe do para...”.

“Nije prijavljen jer je to uzeo jedan kolega koji je kockar i nije mogao da uzme nikakav kredit, pa je tim morao da riješi svoje dugove koje je napravio kockom...”.

“Svaki dan ljudi se zadužuju za kockanje, veliki problem imamo...”.

“Kockao je na dug i kod kamataša se zaduživao...”.

“Imao sam problem sa kladionicom... Onda sam pozajmljivao od sebi bliskih osoba i sve prokockao... Zelenaši znaju gdje da traže žrtve, čekaju u kladionicama...”.

“Upao u problem sa kockom, pa onda standardna priča - kamate. Iz kamate u kamatu...”.

To su samo neki od odgovora sagovornika “Vijesti”, a pojedini su bili i detaljniji kada je zaduživanje zbog kockanja po srijedi.

“Većina nas zadužuje se zbog kocke i gluposti, a manji dio zbog stvarnih potreba i problema, poput liječenja ili biznisa. Makar je takva situacija sa ljudima koje ja znam, a na desetine ih je. Svi smo dužni gotovo istim kamatašima, svi na iste načine pokušavamo da se vadimo. Neki od nas trudili su se i da liječe bolest zavisnosti od kocke, ali u ovom trenutku to mi izgleda nemoguće, jer se vrtim u krug i znam da nisu oni krivi, ali čini mi se da kada ne bih dugovao kamatašima, ne bih ni kockao”, priča on.

I dok objašnjava na koji način uz pomoć porodice i prijatelja pokušava da riješi probleme koje je sam napravio, taj sagovornik “Vijesti” priznao je da je njegovo kockanje porodicu koštalo gotovo milion i po eura.

Istraživanje pokazuje da se dužničko ropstvo ne dešava samo “neodgovornima”, već da u njega mogu upasti svi - zelenaši čekaju samo trenutak slabosti.

I sagovornici iz bezbjednosnog sektora i rezultati ankete pokazuju isto - dio građana se zaduživao iz nužde, kada institucionalna pomoć nije bila dostupna ili je bila prespora, dok je značajan broj ulazio u dugove kako bi održao stil života iznad realnih mogućnosti ili pokrio kockarske gubitke, odluke koje danas, u razgovoru sa novinarkom, prepoznaju kao teške lične greške.

Objašnjavajući zbog čega su, doslovno, život predavali u ruke kamataša, sagovornici pominju komplikovane procedure u bankama, nemogućnost legalnog zaduživanja, ili kreditna nesposobnost.

U kandže zelenaša zbog kredita

Jedan od njih, međutim, zelenaše je potražio da bi, nakon što je napustio posao, vraćao kredit u banci, koji je bio obezbijeđen hipotekom na porodični stan...

“Niko od nas nije razmišljao o tome da će sebi uništiti život pozajmicom. Da jesmo, ne bi ovo radili, ali sada je lako biti pametan. Postoje neke životne okolnosti na koje možda nismo mogli da utičemo, a koje su nas uvele u ovaj začarani krug iz kog kao da nema izlaska. Nekoliko ljudi koje znam, koji su u istom problemu u kom i ja, zbog jedne greške napravili su novih na stotine. Konkretno, ja sam napustio posao kojim nisam bio zadovoljan, ne razmišljajući da imam kredit u banci i da moram vraćati rate. Nisam brzo našao novi posao i da ne bih ugrozio stan svoje porodice, na koji je bila hipoteka, pošao sam kod zelenaša”, priča on.

Objašnjava da je posao napustio 2007. godine, kada su i počeli njegovi problemi...

“Prvo vrijeme bilo je podnošljivo, odradim nešto fizički, imam da platim kamatu, i miran sam 30 dana.. Onda sam se zaposlio i pomislo da će sve biti lakše, nije bilo. U tom problemu bio sam pune četiri godine, do novembra 2011. Zapravo nisam bio u problemu, nego sam ulazio iz problema u problem, jer sam jednog zelenaša pokrivao drugim, a kasnije okušao sreću na ruletu. Što je samo dodatno pogoršalo situaciju. Kada sam shvatio da ne mogu pronaći izlaz, sve sam priznao porodici”, priča sagovornik “Vijesti” iz centralne regije.

Navodi i da je porodica tada uradila ono zbog čega se on i danas kaje:

“Svi koji su bili kreditno sposobni, podigli su kredite u bankama - majka, sestre, zetovi, sestre od strica... Shvatio sam i ranije, ali sa ove vremenske distance bolje razumijem koliki sam pakao napravio mojoj i njihovim porodicama. Ni sada ne znam kako nisam sve prekinuo oduzimajući sebi život, vjerujem da me održavalo to što sam želio da im se odužim”, priča četrdesetpetogodišnjak.

Dodaje da se zbog konstantnog pritiska zelenaša, plašio za svoju porodicu, a da je kasnije naišla i depresija.

“Sa dvadeset i nešto godina niste svjesni što može da uradi jedna nepromišljena odluka. Kada postanete svjesni, bude prilično kasno, jer su već uveliko tu pritisci, strah za porodicu, za, u to doba, tek rođenu djecu mojih sestara, za sve oko mene. Mislim da je to bio i ključni okidač da se pokunjim jedne noći, okupim ih i sve im priznam. Imao sam sreću što me nisu ostavili da sam rješavam problem koji sam napravio, ali brojni u našoj državi ili je nisu imali, ili nisu imali hrabrosti da prekinu začarani krug poziva, pritisaka, kamata na kamatu i neprekidnog stida, koji ni sada ne prestaje kad god se pomene taj period života, jer se, osim sa dugovima koje sam napravio, a koji nisu bili mali, porodica borila i sa mojim depresijama, a onda i sa činjenicom da sam u tim trenucima bio radno nesposoban”, priča taj sagovornik...

Upitan o iznosu koje su on i porodica vraćali, tvrdi da je dug počeo sa 1.500 eura, ali da se to do 2011. godine pretvorilo u “ozbiljne cifre”.

“Prvi put kada sam pozajmio novac to je bilo 1.500 eura. Ni to nije bilo malo 2007. godine, ali mi se činilo kao ‘sjajna’ ideja da platim rate koje sam dugovao u banci i premostim se dok se zaposlim. Nisam shvatio da ću, osim rate u banci, morati da se snalazim i za ratu kamatašu. Kada je počelo da me guši to što povremeni poslovi nisu mogli da zadovolje i jedno i drugo, pozajmio sam 3.000 eura da razdužim jednog kamataša, malo uplatim u banku i nastavim dalje.. Tek tada je nastao problem koji sam pokušao da riješim na isti način, pozajmljujući pet hiljada da ‘zatvorim’ drugog kamataša, pa onda 10.000 eura da se riješim ovog, sve dok nisam jednog dana ušetao u kazino, tek tada je počeo pravi pakao. Trudeći se da zaradim za kamataše, potpuno sam ignorisao banku, sve do momenta dok nisam ukapirao da ćemo ostati bez stana... Niko od nas, ma kako se zvao, izgledao, ma iz kog razloga se zadužio, ne zaslužuje ono što prolaze ljudi koji pozajme novac od kamataša. Koliko god da vam lakne kada se razdužite, ostaje vam uništeni život. Vaš i životi svih koji su sa vama prolazili kroz pakao”, dodaje.

Ističe da upravo zbog toga priča, ne da bi sebi olakšao, nego kao upozorenje svima koji će, možda, iz bilo kog razloga, potražiti “pomoć” od kamataša.

“Zbog pakla koji je prošla moja porodica i svega što vidim oko sebe sada, gotovo dvije decenije od kada sam počeo da se zadužujem, mislim da je važno da svi mi pričamo o problemu zelenašenja i damo svoj doprinos da se tome stane na kraj. Ne da bih prebacio krivicu na kamataše, odlično znam koliki je moj dio krivice u svemu tome, nego da bi država konačno počela da gleda i na taj problem, jer ako bude manje mogućnosti da se ljudi zadužuju, manje će biti i razorenih porodica i uništenih života. Mislim da oni koji su tada osuđivali mene, ili oni koji danas osuđuju svakoga ko ima finansijskih problema i ko je sebi stavio muku na vrat odlaskom kod kamataša, treba da razumiju da nismo svi iste sreće - nekima je dato sve, a neki moraju da se muče i da im i na tu muku pripadne još teže, jer ovdje je najlakše osuđivati i generalizovati”, priča on.

Muški problem

Ispovijest tog sagovornika potvrđuje rezultate istraživanja “Vijesti” koje otkriva jasnu sliku - zelenašenje je dominantno muški problem. Od ukupnog broja ispitanika 84 odsto su muškarci, ostalo žene.

Najviše zaduženih je u najaktivnijoj životnoj dobi između 35 i 44 godine, a za njima slijede oni između 25 i 34 godine. Riječ je o generaciji koja nosi teret porodice, kredita, poslovnih rizika i egzistencijalnih izazova. Slijede ispitanici od 45 do 54 godine, dok su mlađi od 25 i stariji od 65 u znatno manjem broju.

Period zaduživanja potvrđuje da problem nije stvar prošlosti, jer gotovo trećina od oko 800 ispitanika navodi da su se zadužili u posljednjih 12 mjeseci, nešto manje prije jedne do tri godine, ostali prije više od tri godine.

Ono što je svima zajedničko, pa i gotovo četvrtini ispitanika koji su se zaduživali kod zelenaša više puta u različitim periodima, jeste da kamate idu i do 30 odsto mjesečno, a da se prijetnje i strah gotovo podrazumijevaju.

Većini, makar po onome što su odgovarali novinarki i pisali u upitniku, zelenaši su bili prva opcija, jer su im kreditne institucije bile previše komplikovane...

“Trebalo mi par hiljada eura. Procedura u banci je bila previše komplikovana. Pošao kod čovjeka koji daje novac na kamatu. Uzeo, vratio sa kamatom po dogovoru. Svi srećni i zadovoljni”, objašnjava jedan od ispitanika.

Taj odgovor jedan je od rijetkih u kojima nije bilo prijetnji, problema i zastrašivanja od kamataša...

Drugi su, međutim, žaleći se na komplikacije u bankama, pričali o strahotama koje su doživljavali zato što “niko drugi u tom trenutku nije htio da mi izađe u susret za početak biznisa”, ili “obišao sam sve banke u Crnoj Gori i traže po dva žiranta što je nemoguće naći...”.

Najčešći odgovor, ipak, bio je da “banke ne daju novac bez velikih komplikacija”, kao i da se za pola sata dobije novac - “za razliku od banke, kod njih čekaš 20 dana”.

Među dominantnim razlozima odlaska u kandže zelenaša je i to što su “efikasniji i brži” od banaka...

U tim trenucima, pokazuje istraživanje lista, nisu razmišljali ni o uslovima, niti kako će se razdužiti ako se, kao u slučaju jednog mladog Podgoričanina, dug od 100 eura pozajmljenih za izlazak, za deset dana pretvorio u 300 eura...

Dio ispitanika “prijavio” je kamate veće od 30 odsto mjesečno, a neki i dnevne ili nedjeljne obračune kamate. U praksi to znači da dug od nekoliko hiljada eura može višestruko narasti u relativno kratkom roku.

Veliki broj odgovora ukazuje na to da se pravila često prilagođavaju u hodu i da je to uvijek na štetu dužnika.

“Mali problem se čini rješiv uzimanjem novca na kamatu. I to je uvijek u vašoj glavu na mjesec, do tad ću nešto smisliti. Mjesec brzo prođe i vi ste posle 30 dana u istom problemu, plus rata/kamata. I onda se to oduži na više godina”, odgovorio je jedan od ispitanika.

Drugi, pak, priča slično kao i sagovornik Vijesti iz današnje ispovijesti - porodica najviše strada:

“Porodica najviše strada zbog člana koji je uzeo novac. Sistem ih ne štiti, a osoba koja je uzela novac vrlo često svjesno uvlači u problem i ostale članove porodice. Potrebne su zatvorske kazne za zelenaše i da ih sistem ne štiti. Potrebno je i zabraniti kockanje”, napisao je taj sagovornik...

U iscrpnom mejlu upućenom novinarki, sa puno ličnih i detalja o drugim osobama, jedan od sagovornika, koji nije precizirao da li je kompletna ispovijest za objavu, napisao je:

“Moja priča je, manje više, kao i kod većine ljudi koji su upali u problem sa kamatom i kamatašima - kocka. Počev od sitnih pozajmica 100, 200, 300 eura do 1.000, a najviše od jedne osobe pozajmljen iznos je bio 5.000 eura. Kamata je išla na sitne iznose 30-50 odsto, na rok otplate tri do četiri nedjelje, dok na ove iznose veće je išla fiksna kamata na 10 odsto. Pozajmljivao sam na kamatu da ponesem kamatu, da kupim mir par dana. Jer postoji crnogorska izreka - ‘ako vam vrijeme sporo prolazi, uzmite pare na kamatu, pa će da proleti’...”.

Davanje drugima novca ili potrošnih stvari na zajam uz ugovaranje nesrazmjerne dobiti, u Crnoj Gori je krivično djelo.

Onaj ko to čini kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom, glasi opis krivičnog djela “zelenaštvo” u Krivičnom zakoniku (KZ) Crne Gore.

Ako zelenaš pri tome “iskorišćava teško imovinsko stanje, teške prilike, nuždu, lakomislenost ili nedovoljnu sposobnost za rasuđivanje oštećenog”, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine i novčanom kaznom.

KZ propisuje da se zelenaš može kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom ako su nastupile teške posljedice za oštećenog ili je učinilac pribavio imovinsku korist u iznosu koji prelazi tri hiljade eura.

U sjutrašnjim “Vijestima” čitajte ispovijest primorca koga su kamataši tjerali da u Srbiju prevozi kokain, stavljali mu nož pod grlo, probali da mu otmu imovinu...