Jednog jesenjeg dana, 1942. godine, u njujorškoj kancelariji Šarlote Mužar, zazvonio je telefon. Podigla je slušalicu i začula slabašan glas.
- Ovdje Tesla!
- Izvolite, da li Vam nešto treba?
- Meni treba para!
- A koliko Vam treba para?
- Pedeset dolara.
Šarlota je uzela svoj novac i odmah pošla u hotel „Njujorker“, na Menhetnu, u kome je, na tridesettrećem spratu, u sobi 3327 stanovao Nikola Tesla. Zatekla ga je u pidžami, đe sjedi na krevetu. Bio je mršav, sama kost i koža. Pokazao je rukom da stavi pare na sto, jer se nije rukovao, zazirući od raznih bacila.
Stavila je na sto pedeset dolara, tada značajnu sumu. Novac je kasnije Šarloti vratio Treslin nećak, Sava Kosanović.
U „Njujorkeru“ je Tesla imao dvije sobe; u jednoj je stanovao, a u drugoj se nalazio dio njegovog namještaja, kao i arhiva. Jugoslovenska vlada slala mu je šesto dolara, što nije bilo dovoljno za podmirivanje visokih hotelskih troškova. Zapao je u bijedu, jer, kako mi je rekla Šarlota, nije imao dobrog biznis-menadžera. Sve što je zarađivao ulagao je u svoje projekte...
Hotelske vlasti zaplijenile su mu stvari zbog neplaćenih računa.
Susret u Detroitu
Šarlotu sam upoznao početkom devedesetih, u Detroitu, u kući Margite Radulović Fišman, rođene u Americi, od oca Jovana i majke Ikonije, iz Krnje Jele. Noseći poruku iz Starog kraja, “Poštuj tuđe, a svojim se diči“, brojni Crnogorci i Crnogorke imali su značajnu ulogu i u američkom društvu. Margitina majka, Ikonija, bila je, tridesetih godina XX vijeka u Detroitu, aktivna u crnogorskim iseljeničkim društvima. Na zidu velika fotografija u zlatnom ramu, snimljena 1933. godine; jedanaest otmjenih žena, članica Društva „Udružene Crnogorke“, među njima stasita Ikonija.
A Margitin brat, Milo Radulović, zadivio je Ameriku. Rođen je u Detroitu, 28. oktobra 1926. godine, a umro u Lansingu, 19. novembra 2007.
- Milo Radulović je predstavljao sve ono dobro u ovoj zemlji. On nas je naučio šta znači biti pravi Amerikanac. Više nema takvih kao on! - uskliknuo je planetarno popularni filmski glumac i reditelj Džordž Kluni.
Nevolje Mila Radulovića počele su 1953. kada je kao dvadesetšestogodišnji poručnik Ratnog vazduhoplovstva Sjedinjenih Američkih Država i student fizike na Univerzitetu Mičigen, uhapšen i otpušten iz službe “zbog bezbjednosnih rizika“. Njegov otac, Jovan, pretplatio se na novine Titove Jugoslavije. Uz to, detroitska štampa objavila je fotografiju Milove sestre Margite, buntovne Crnogorke, koja je učestvovala u demonstracijama protiv vlasnika hotela u Detroitu koji je odbio da izda sobu crncu Polu Robesonu, pjevaču, glumcu, borcu za ljudska prava.
Bilo je to vrijeme zloglasnog desničarskog senatora, „lovca na komuniste“, Džozefa Makartija.
Slučaj je zainteresovao vrsnog televizijskog reportera CBS-a Edvarda Maroua, koji je objavio reportažu o Milu Raduloviću. Gledaoci su munjevito reagovali i u hiljadama pisama dali podršku Raduloviću. Televizijskom storijom sjajnog novinara Maroua, počeo je pad Makartija, a Raduloviću je vraćen čin i oslobođen je svih optužbi.
Džordž Kluni je 2005. snimio film „Laku noć i srećno“ u kome se govori o Milu Raduloviću.
U gostoljubivoj kući Margite i njenog supruga, El Fišmana, predsjednika Mirovne akcije za Mičigen, katkad bih zanoćio; nanio me put.
A ne putuje se uvijek lako. Crnogorci vazda u nemaštini. Putuje se, reče jedaman vojvoda Gavro Vuković, o tanku novčaniku...
Sin znamenitog vasojevićkog vojvode Miljana Vukova, vojvoda Gavro, dugogodišnji crnogorski ministar inostranih djela, često je putovao u druge zemlje.
- Mi Crnogorci putovali smo po inostranstvu raznim misijama, ali sa veoma skromnim dijurnama, skoro nikakvim! - zborio je vojvoda Gavro.
Svijet bez rata
Gospodin El Fišman mi priča o aktivnostima svoje Mirovne akcije, koja u Sjedinjenim Američkim Državama okuplja preko pedeset hiljada članova.
- Naš glavni cilj je svijet bez rata, tj. da se ljudski problemi rješavaju mirnim putem. Trenutno radimo na eliminaciji nuklearnog oružja - kaže El Fišman. - Drugi naš cilj je da se međunarodna prodaja nukleanog oružja obustavi. Treći je da tokom sljedećih godina u Sjedinjenim Državama smanjimo vojni budžet za pedeset odsto. Taj novac bi upotrijebili za poboljšanje uslova života u našim gradovima, odnosno da riješimo probleme siromaštva i nezaposlenosti. Nastojimo da sadašnja vašingtonska administracija brže rješava ove probleme. Mi smo svjesni da mnogi radnici zavise od ratne industrije, pa sarađujemo sa sindikatima kako bi se ratna ekonomija preobrazila u mirovnu...
Predsjednik Mirovne akcije zalaže se i za poboljšanje zdravstvene zaštite.
- Mi imamo tridesetsedam miliona Amerikanaca bez zdravstvene zaštite - naglašava El Fišman. - Uništili smo Indijance, marginalizovali njihovu kulturu. Treba da se bolje odnosimo i prema Južnoamerikancima. Sve su to pitanja kojima se bavi naša organizacija, kao mirovna snaga. Moramo se boriti, zajedno s vlastima, za ljudska prava...
Kuća Fišmana vazda puna.
U crvenom „ševroletu“
...Oktobar. Jesen u sivoj košulji korača Detroitom. Nekako sjetno sastaju se ulice, kao da žale za odlaskom ljeta... Odozgo, od Kanade, kovitlaju vjetrovi... Ofranio snijeg.
Šarlota me sjela u svoj crveni „ševrolet“. Imala je osamdesetjednu godinu; vješto je upravljala automobilom. Rođena je u Pensilvaniji; potomak hrvatskih doseljenika. Briljantna činovnica; službovala je kod ambasadora Jugoslavije, Save Kosanovića.
Tito je diplomate birao prema sposobnostima, pa je 1946. godine za ambasadora Federativne Narodne Republike Jugoslavije u Americi, postavio Savu Kosanovića (1894-1956), sina Nikole i Marice, Tesline najmlađe sestre. Gimnaziju je završio na Rijeci a prava u Budimpešti. Tokom boravka u emigraciji, pridružio se akciji za priznanje Narodnooslobodilačke borbe koju su vodili partizani...
Kosanović je, iz fonda Ambasade Jugoslavije u Vašingtonu, obezbijedio deset hiljada dolara za otkup Teslinih stvari koje su zaplijenili hotelijeri zbog neizmirenih računa.
...Crveni „ševrolet“ lagano plovi detroitskim ulicama i avenijama. Šarlota mi priča o Nikoli Tesli.
- Drugi put sam vidjela Teslu u mrtvačnici, 7. januara 1943. godine! Pozvao me, zatim, Kosanović da dođem u „Njujorker“, u Teslinu sobu. Tamo sam zatekla mladog naučnika Svizija, koji je obožavao Teslu - sjeća se Šarlota. - Sava je dao da se otvori sef, nadajući se da će u njemu naći Teslin testament. Ali, testamenta nije bilo, kao ni važnih spisa. U sefu se nalazila knjiga čestitki povodom sedamdesetpetogodišnjice Teslinog rođenja, koje je Svizi sakupio i objavio. Bile su tu i dvije zlatne medalje dodijeljene Tesli od naučnih organizacija Njujorka. Našli smo i svežanj ključeva i sve to vratili u sef. Sava Kosanović mi je dao kombinaciju za otvaranje sefa koja se nalazila kod mene sve do 1957. godine. On je Teslinu arhivu uredno spakovao i uskladištio. Prije odlaska u London, 1944. godine, pokazao mi je skladište i saopštio vlasnicima da ću ja u narednom periodu izmirivati troškove skladištenja. Radnici skladišta su mi rekli da su jedne noći došli agenti FBI, spise pregledali i fotokopirali. Sava je kasnije zvao visokog policijskog funkcionera Huvera i upitao ga da li su njegovi agenti pregledali Tesline stvari? Huver je kategorički odgovorio: „Ne!“
Samo jednom u Srbiji
Teslini posmrtni ostaci kremirani su na groblju Ferncliff cemeterdž. Njegovu urnu donijela je 1957. godine u Beograd Šarlota Mužar i predala Muzeju Nikole Tesle.
Nikola Tesla je rođen 10. jula 1856. godine u Smiljanu, nadomak Gospića. Školovao se u Gospiću, Karlovcu, Gracu i Pragu, a 1884. odlazi u zemlju „nemogućih mogućnosti“, Ameriku, đe je ostvario najveći broj svojih izuma, koji su poznati širom planete.
U Srbiji je boravio samo jednom i to u Beogradu, od 1. do 3. juna 1892. na proputovanju za Budimpeštu. O svom porijeklu diplomatski je kazivao: „Jednako se ponosim mojim srpskim rodom i mojom hrvatskom domovinom“.
Pored mnogih epohalnih ostvarenja, Tesla je pronalazač robota, s kojim je, putem radija, upravljao još davne 1898. godine u Njujorku, a iz te koncepcije razvili su se kasnije teledirigovani projektili. Jedan je od tri Amerikanca čije je ime uzeto kao mjerna jedinica. Otkrio je polifaznu naizmjeničnu struju koja je osnova za proizvodnju i korišćenje elektriciteta u cijelom svijetu. Konstruisao je 1895. prvu hidrocentralu na svijetu, koja na Nijagarinim vodopadima i danas radi. Zasluga Teslina velika je i u otkriću rendgen-aparata čiji je koautor. U Patentnom zavodu Amerike patentirano je preko sedam stotina Teslinih otkrića...
- Koristi koje će civilizacija imati od mog polifaznog sistema znače za mene više nego novac! - zborio je Tesla.
A na ljudsko tijelo gledao je, kako je govorio, kao na mašinu i tako se upravljao.
Naglašavao je da je instikt nešto što je iznad znanja, a da površno posmatranje predstavlja u stvari neznanje i ono je izvor mnogih naopakih ideja...
Tesla Nobelovac
Špekuliše se da Tesla nije dobio Nobelovu nagradu!
Međutim, Tesla je 1915. dobio Nobela. Tu vijest je na prvoj strani objavio „Njujork tajms“ 6. novembra 1915. Švedska vlada je donijela odluku o dodjeli Nobelove nagrade za fiziku Tomasu Edisonu i Nikoli Tesli. Za literaturu Nagrada je tada dodijeljena Romanu Rolanu, a za hemiju, profesoru Teodoru Svedbergu.
U članku koji je 7. novembra 1915. godine objavio „Njujork tajms“ pod naslovom „Teslina otkrića donose mu Nobelovu nagradu“, kaže se, pored ostalog, da Teslina transmisija električne energije bez žica zahvata današnje probleme, tj. želju naučnika da se osvijetli okean, kako bi sudari brodova bili izbjegnuti, a neograničene količine vode upotrijebljenje za navodnjavanje svjetskih pustinja...
Ali, Tesla je odbio da primi Nobelovu nagradu! Pretpostavlja se zbog toga što ovo visoko priznanje nije htio da dijeli s Edisonom jer ga je smatrao inferiornim.
Drugi razlog mogao bi biti taj jer je bio ljut i razočaran što je Markoni 1909. dobio nagradu za otkriće radija. A radio je, u stvari, Teslino otkriće. To je 1943. potvrdio i Ustavni sud Sjedinjenih Država.
Doktor iz Bruklina
Na lijevoj obali Ist Rivera, prostrla se njujorška opština Bruklin, đe živi i radi ljekar s Cetinja, već decenijama Njujorčanin, dr Ljubo Vujović, strastveni poklonik Nikole Tesle. Formirao je u svom bruklinskom domu mali filmski studio u kome proizvodi filmove o Tesli i ostalim vrijednim iseljenicima s naših prostora. Dobrotvor koji je potrošio hiljade i hiljade dolara na snimanje filmova o velikom naučniku. Pomno je obilazio njujorške biblioteke i mjesta đe je Tesla boravio.
Jednog ljeta njujorškog, angažovao me da mu pomažem u pravljenju filma o Tesli. Takav posao ranije nikada nijesam radio. Doktor Vujović mi je puštao snimke, a ja sam bio narator.
- O, kako to dobro radiš! - kliknu doktor Ljubo.
Tri dana me “zatvorio“ u kuću i nije mi dao da izlazim dok to ne završimo.
Film je, vaktile, prikazan na tadašnjoj Televiziji Beograd i doživio zapažen uspjeh. Na špici je stajalo i moje ime. Ubrzo mi je iz Bafala stigla zahvalnica Nikole Kosanovića, sekretara Društva „Nikola Tesla“.
Teslu je 23. aprila, 1895. godine, crnogorski knjaz, Nikola, odlikovao Ordenom Danila I, tj. Ordenom nezavisnosti Crne Gore.
U Pasadeni, u Kaliforniji, živi sekta, koja i danas vjeruje da Tesla nije zemaljsko biće, već da je došao vasionskim brodom s Venere, proživio na Zemlji osamdesetsedam godina, a zatim se vratio na Veneru.
Svojataju ga i Hrvati i Srbi; utrkuju se u podizanju spomenika i jedni i drugi.
A Tesla je, u stvari, Crnogorac, porijeklom od Draganića, iz nikšićkih Banjana...
Bonus video:
