Zamoljen sam, u međuvremenu, da protumačim naslov izložbe kojom su Viki-Viki-Violeta i Fiko Aleksić predstavili sebe, predsjednika države i gradonačelnika Podgorice na XVII međunarodnoj izložbi - Bijenale u Veneciji 2021.
Pa kaže: “Skirting the Centre: Svetlana Kana Radević on the Periphery of Postwar Architecture”.
Ovo “Skirting the Centre” bi se moglo prevesti kao...
OK, ne sviđa mi se continuous present - skirting - draži bi mi bio past participle - skirted - jer bismo u toj varijanti imali “Skirted the Centre” - što bi bilo poprilično vam standarda engleskog jezika - poprilično rogobatno - ali bi značilo, otprilike, da je gospođa Kac (Kats) priznala Kani Radević neke stvari - koje joj je morala priznati.
Sama suština modernizma - kao globalne pojave - upravo je, molim vas, u prenošenju paradigme na sve četiri strane svijeta - u desimenaciji, što bi se reklo - tako da je sasvim nejasno čemu onda to skirting? I oko kakvog centra? Istorija arhitekture modernizma poznaje i priznaje nekoliko centara iz kojih je krenula desimenacija - dakle, ta stvar ne ide ka centru, nego od centra. Što smo dalje od centra - tj. od centara (Beograd, Zagreb, Ljubljana, u našem slučaju) - to bolje desimeniramo. I zašto bi sad Kana hvatala krugove oko nekakvog imaginarnog centra - kao leptirica oko sijalice - kad je zakucala centar - niko ne zna ni zašto, a ni kako - i to na mjestu gdje mu mjesto nije - gdje niko nije očekivao centar.
A da smo periferija, generalno, to stoji - ali ne stoji da je Hotel “Podgorica” periferija. Taj hotel je (bio - jednom davno) centar - to hoću da kažem - bez obzira što nama to nikad nije značilo mnogo - pa stvar nije desimenirala - što jeste problem - i to isključivo naš problem.
“Na periferiji”, veli, “posljeratne arhitekture” - umjesto da stoji, jednostavno: Rumeni cvjetak u kršu - sjetimo se samo crnogorske postavke na XVI Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji 2018 - i priče o endemskom lovćenskom zvončiću.
Šalu na stranu, školska definicija pojma skirting kaže “to be or go around the edge of something” - biti na, ili okretati se oko ruba nečega - biti na rubu - više nego okretati se oko ruba - u našem slučaju.
Nadam se da su sad stvari barem za nijansu jasnije...
***
A što se tiče Konkursa za rješenje logoa Air Montenegro - samo ću reći da je konkursom zorno prikazano i dokazano da se originalnom rješenju Đorđa Markuša iz 1995. ništa ne može dodati. Što se tiče oduzimanja - duboku sam ubijeđen da se uvijek može ponešto oduzeti - tako to funkcioniše - međutim, u ovom slučaju ne bi, ubijeđen sam, plodom urodili ni pokušaji da se nešto oduzme. Markušev logo Montenegro Airlinesa - kao uostalom i Kanin Hotel “Podgorica” - to su te naše dvije rijekte blistave tačke u potonjih ko zna koliko godina.
***
Skupih kuraži i snage, konačno, da se suočim sa Idejnim rješenjem sanacije i NADOGRADNJE objekta Tehničkih fakulteta u Podgorici - i zabasah na freško izdanje Internet stranice Ministarstva ekologije (Mrdak), te prostornog planiranja i urbanizma (gospoda: Mitrović, Ašanin, Žižić). I to preko gov.me, strogo - nema više da se ide direktno na stranicu ministarstva. No, no! Zatvorili su taj put za sva motorna vozila. Sad idemo preko gov.me, pa se onda sve to lijepo grana ka ministarstvima...
Dakle, prvo što vidimo kad zabasamo na freško izdanje Internet stranice MEPPiU (arhitekturica na stranu) je ta nadrealna scena: gomila solarnih panela na nekoj strmoj livadi, u zelenoj travi (gdje solarnim panelima nikako mjesto nije). Samo još fali momče da zasvira u frulicu. Možda bi ta scena nekome mogla da prizove nekakve tribine - igra se golf, recimo, pa su nam potrebne montažne solarne tribine na pojedinim pozicijama - jer se da primijetiti da su paneli odignuti od tla, tj. od zelene trave, taman koliko treba, a taman su široki koliko i sjedišta na tribinama. A da nije to apdejtovana verzija neke spomeničke kompozicije iz vremena SFRJ - u kompletu sa solarnim tribinama? Vrlo čudno, vrlo čudno. Jasno je da hoće nešto da kažu tom scenom - ali mi je smisao te scene na koncu ostao apsolutno nedokučiv.
Ispod veli, redom: “Ekologija”, “Uređenje prostora i izgradnja objekata”, “Slobodan pristup informacijama”.
Ne znam da li znate da je davne 2008. godine, 22. avgusta, stupio na snagu svima nama najdraži “Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata” (SL CG, 51/2008) - a da je važeći zakon naslovljen “Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata” (SL CG, 64/2017). Koja je razlika, ako uopće postoji, između uređenja prostora i planiranja prostora - ne znam, da budem iskren - ali recimo da je uređenje prostora nešto što se odnosi na ovaj trenutak - ta radnja se obavlja u realnom vremenu - tj. u sadašnjem vremenu - a planiranje je nešto što (bi trebalo da) se odnosi na dešavanja kojima će nazočna biti daleka neka pokoljenja. Uostalom, ako imamo Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata - zašto govorimo o uređenju prostora i izgradnji objekata? Uredili smo prostor - uneredili smo ga, preciznije - sve što nam je preostalo je planiranje. Ako meni ne vjerujete - pitajte gospodu Mitrovića, Ašanina i Žižića.
Kako bilo, ako otvorite to “Uređenje prostora i izgradnja objekata”, ukazaće vam se svakojaka čudesa - ne biste vjerovali. “Kako”, veli, “započeti građenje zgrade?”. To je pitanje na koje je, prije svih, pozvan da odgovori naš ministar: bez papira, polako, pa gradiš tri decenije, koliko mizerna profesorska plata dozvoljava. Pa imamo “Urbanističko-tehnički uslovi” - i konačno: “Saglasnosti glavnog državnog arhitekta” - što i tražimo.
Znamo da je Fiko Aleksić raspoređen na funkciju glavnog podgoričkog arhitekta i zato što je, između ostaloga, najstariji drug gradonačelnika Vukovića - ali ne znamo (OK - vi možda znate, mlade arhitektice, mladi arhitekti i ja ne znamo) što je konkretno presudilo u korist činjenice da je Mirko Žižić raspoređen na funkciju glavnog crnogorskog arhitekta. Jedna arhitektica mlada - mnogo mlada, mnogo slatka - posljednjih dana mi puni inbox fotografijama arhitektonskih ostvarenja gospodina Mirka Žižića - i to vrlo prilježno - uz gomile propratnih informacija u koje jednostavno nijesam spreman da povjerujem - ali jesam spreman da se zapitam: kojim se to izvanrednim ekspertskim znanjima i vještininama Žižić preporučio za funkciju? Postoji li neko obrazloženje - i gdje da nađem to nešto - ako to nešto uopće postoji na Internet stranici MEPPiU?
Pa idemo na “Idejna rješenja objekata”/ Idejna rješenja objekata - 2021. godina” - i konačno...
OK, nastavak u narednom, ili u nekom od narednih brojeva.
Bonus video:
