Osobe sa invaliditetom i njihovi pratioci imaće pravo na naknadu troškova putovanja jednom u sedam dana. Pratioci mogu biti i članovi njihovih porodica ako su stariji od deset godina. Pratilac osoba sa invaliditetom sa pravom naknade može biti druga osoba sa invaliditetom, bez obzira ako su jedan drugom bili pratioci. Pratilac i osoba koju prati na putovanju ne moraju imati isto prebivalište.
To su najznačajnije primjedbe koje su prihvaćene tokom javne rasprave o nacrtu novog zakona o povlastici na putovanje lica sa invaliditetom, koja je trajala tokom novembra i decembra.
Novi zakon sa izmjenama dostavljen je Skupštini 13. januara i uvršten je u dnevni red vanredne sjednice koja je zakazana za početak februara.
U prvoj verziji zakona koja je bila na javnoj raspravi bilo je navedeno da se naknada putovanja može ostvariti jednom u deset dana što je u konačnoj verziji smanjeno na sedam dana, kao i da pratioci moraju biti punoljetna lica osim kada su članovi porodice kada moraju biti stariji od 15 godina što je smanjeno na 10 godina. Izbrisan je dio članova koji su predviđali obavezu da zaposleni pratioci koji koriste svoj automobil za putovanja, moraju centru za socijalni rad u mjestu odredišta da dostavljaju na uvid ličnu ispravu, kao i podatke da li je u toku putovanja ostvarivao radne obaveze kod poslodavca.
Ministarstvo socijalnog staranja pokrenulo je izradu ovog novog zakona o povlastici na putovanje lica sa invaliditetom zbog velikog broja zloupotreba i prevara u vezi sa ovim pravom, koje su primjećene i od centara za socijalni rad i inspekcije za socijalnu i invalidsku zaštitu.
“Vijesti” su u protekle dvije godine više puta pisale o masovnim slučajevima zloupotrebe ovog prava, uslijed drastičnog povećanja broja osoba sa invaliditetom kao i broja njihovih putovanja. Prije šest-sedam godina ukupan iznos ove naknade na godišnjem nivou bio je na oko 200 hiljada eura, da bi prošle godine prešao iznos od 10 miliona eura.
Dosadašnji zakon predviđa da osobe sa invaliditetom imaju pravo na novčanu naknadu 12 putovanja godišnje za sebe i pratioca na teritoriji Crne Gore i kada putuju svojim automobilom. Podaci pokazuju da su najčešće dionice za koje se uzimaju naknade Rožaje - Herceg Novi, da se koriste 12 dana uzastopno, pri čemu korisnik i pratilac mogu dobiti i po 1.200 eura. Prošle godine bilo je zabilježeno da u Herceg Novi po papirima putuje dnevno i preko 400 osoba sa invaliditetom većinom sa sjevera Crne Gore.
Tako je prošle godine za period januar - oktobar prijavljeno 170 hiljada putovanja, za koje je isplaćeno 9,8 miliona eura.
Zabilježeni su slučajevi da osobe koje borave na liječenju u Institutu Igalo 20 dana, svakog dana dolaze u Centar za socijalni rad u Herceg Novom gdje prijavljuju da su sa pratiocem baš toga dana došli iz Rožaja, Bijelog Polja, Pljevalja i traže naknadu i tako 12 dana zaredom iako noće u Institutu i redovno primaju terapije. Zatim je bilo slučajeva da se za pratioce prijavljuju maloljetni srodnici kako bi obje naknade ostale u porodici, da osobe sa invaliditetom budu jedna drugoj pratioci, da postoje “profesionalni” pratioci koji prate čak i više osoba istovremeno, da se za putovanje između gradova prijavljuju najduže dionice, da zaposlena osoba sa invaliditetom u jednom kraju Crne Gore svakodnevno putuje na posao na potpuno drugi dio države, a da ga prati osoba zaposlena u trećem gradu...
Sagovornik “Vijesti” iz ovog ministarstva kazao je ranije da očekuje da će usljed unošenja kontrolnih mehanizama u zakon pravo na ovu naknadu koristiti samo osobe koje imaju stvarnu potrebu za putovanjem, a ne osobe koje su stvorile cijelu šemu prevare i zloupotreba, kao i da će zbog svega toga godišnja suma biti smanjena sa deset na najviše dva miliona eura.
“Usvajanjem ovog zakona stvoriće se mogućnost da se ova razlika u novcu iskoristi za druge naknade osobama koje su stvarno u stanju socijalne potrebe”, kazao je sagovornik “Vijesti”.
Neke mjere ugrožavale dostojanstvo
Najveći dio primjedbi na norme iz nacrta zakona dali su Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, kao i Goran Macanović, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore.
Oni su između ostalog naveli da je ograničenje od 10 dana previše restriktivno, zbog čega je smanjeno na sedam dana, da je propisana starosna granica od 15 godina za pratioca - srodnika previsoko postavljena, zbog čega je smanjena na 10 godina.
Na njihov predlog izbrisane su odredbe koje su predviđale obavezu da zaposleni pratioci koji koriste svoj automobil za putovanja, moraju centru za socijalni rad u mjestu odredišta da dostavljaju na uvid ličnu ispravu, kao i podatke da li je u toku putovanja ostvarivao radne obaveze kod poslodavca.
Smatrali su i da je “ovakva obaveza neprihvatljiva zbog toga što predstavlja ugrožavanja ličnog dostojanstva” kao i da su “u suprotnosti sa principima samostalnog života osoba sa invaliditetom i da mogu ugroziti ljudsko dostojanstvo i autonomiju korisnika”.
Ministarstvo je prihvatilo ove argumente i izbrisalo dva ova stava iz zakona.
Bonus video:
