Po rođenju Ruskinja, životno ostvarena u Sjedinjenim Američkim Državama, glumica i model Irina Kara 2020. godine došla je u Crnu Goru na dvije sedmice i neplanirano, usljed pandemije, ostala duže od godinu.
Zatečena situacijom bila je prinuđena da se adaptira životu i okolnostima, sama u nepoznatoj državi i na stranom jeziku.
Vremenom je upoznavala i ljude, mjesta i kulturu i tako se “zaljubila u Crnu Goru”. Tako je otkrila i svoj novi umjetnički izraz - slikarstvo. Svoja djela nastala tokom boravka i života u Crnoj Gori, zatvorena usljed pandemije, objedinila je nazivom “Eksplozija u izolaciji” i predstavila ih publici u Baru početkom ljeta. Dio te postavke, kao i slikarski materijal, Irina Kara je poklonila Dječijem domu “Mladost “ u Bijeloj. Nakon toga, Kara je napustila Crnu Goru i vratila se u Kaliforniju, ali svakako planira novu posjetu na jesen kada će sa djecom i mladima u domu “Mladost” realizovati i nekolike radionice, druženja...
Zamjenik direktora Kulturnog centra Bar, Mirko Bujišić, kao jedan od organizatora njene izložbe, “Vijestima” je otkrio da su u narednom periodu u planu i nove izložbe već predstavljenih, ali i novih djela, u Herceg Novom i Baru.
Irina Kara je studirala na Lee Strasberg pozorišnom i filmskom Institutu, Školi vizuelnih umjetnosti u Njujorku i Los Anđelesu, a radila je kao model i glumica u Americi.
O svojim slikama za koje je inspiraciju probudila Crna Gora, njenom boravku ovdje, ulogama u životu, ali i na filmu i pozornici, te planovima za dalje, Irina Kara govori za “Vijesti”.
Za početak, kakve utiske nosite iz Crne Gore, kako je bilo na otvaranju izložbe i kako je uopšte došlo do realizacije i Vašeg predstavljanja kod nas?
Zaljubila sam se u Crnu Goru! Imate prelijepu zemlju sa fascinantnom prirodom i predivnim ljudima. Moja umjetnost se (prepo)rodila dok sam boravila kod vas. Ova država me je napunila dodatnom energijom, probudila inspiraciju i kreativnost. Otvaranje izložbe je bilo prilično emotivno za mene i pamtim to kao apsolutno sjajan događaj! Jedinstveno iskustvo je u pitanju, bilo je prelijepo, otmeno i željela bih da zahvalim Mirku Bujišiću na organizaciji i trudu, zaista je odradio odličan posao.
Kako Vam se dopada Crna Gora, da li ste ranije čuli za nju ili nekoga iz svijeta umjetnosti, filma?
Nažalost, do skoro nijesam znala za Crnu Goru ili nekoga iz nje, ali, kao što sam rekla, odmah sam se zaljubila u vašu državu! Prvobitno sam došla u Crnu Goru na jedan sastanak i, prema tadašnjim planovima, moja posjeta vašoj zemlji nije trebalo da traje duže od dvije sedmice. Ali, ostala sam godinu i po dana! Zbog pandemije je produžen moj boravak kod vas i mogu reći da sam zbog toga veoma srećna! Imala sam dovoljno vremena da se udubim u ovu zemlju, da se posvetim istraživanju i upoznavanju, imala sam priliku da upoznam ljude ovdje i njihovu kulturu, kao i steknem drage prijatelje.
Izložba kojom ste predstavili svoje impresije Crne Gore zove se “Eksplozija u izolaciji”. Šta ovaj naziv govori i da li je zaista došlo do neke eksplozije, možda eksplozije kreativnosti i motivacije?
Mislim da je to u potpunosti odražavalo moju situaciju. Smatram da je izolacija postala više od jednostavnog testa za sve ljude na planeti Zemlji. To uključuje i mene. Bila sam izolovana, a pritom sam se na našla u nepoznatoj zemlji, potpuno sama, odvojena od porodice, prijatelja i bilo koga tako bliskog na koga bih se mogla osloniti u tom trenutku sa punim povjerenjem i zatražiti mu pomoć. U takvoj situaciji slikarstvo je postalo spas! Bio je to čisti impuls, unutrašnja želja, višak energije koja je pronašla put do mojih slika i svoje mjesto na njima. Tako da pretpostavljam da je to zapravo bila eksplozija i oslobađanje svih osjećanja i emocija koje sam akumulirala u sebi tokom izolacije.
Da li ste ovom izložbom željeli nešto specifično da prenesete publici, neka određena razmišljanja ili poruke?
Izbjeći ću odgovor na ovo pitanje, jer bih voljela da svako pronađe svoj smisao i da svako ima svoju nezavisnu i nenametnutu percepciju mojih djela.
Odlučili ste da dio postavke, kao i slikarski materijal, poklonite domu za nezbrinutu djecu “Mladost” u Bijeloj. Kako je došlo do toga?
Za mene je bilo posebno važno da posjetim dom “Mladost” u Bijeloj čim sam čula da on postoji. Razlozi su privatne prirode - moj otac je odrastao u sirotištu. Željela sam da toplinu mog srca podijelim sa mladima tamo, ali i da neke od njih inspirišem kreativnom energijom. Nadam se da ću sljedećom posjetom Crnoj Gori uspjeti i da održim nekolike radionicu u njihovom domu u Bijeloj, a vjerujem da će to biti u bliskoj budućnosti.
Po rođenju ste Ruskinja, a profesionalno ste se ostvarili u Americi, u Kaliforniji. Kakva je to kombinacija, kako funkcionišete kao Ruskinja Amerikanka?
Kada o tome razmišljam mislim da sam postala jedinstvena kombinacija te dvije kulture.
Prvenstveno ste glumica, ali i model, pjevačica, a od skoro je u Vašem opusu i likovna umjetnost. Šta Vas, ipak, najviše privlači i inspiriše u svemu tome i kako balansirate?
Najviše od svega me inspiriše i privlači sloboda kreativnog izražavanja (na ma koji način)! Da, u pravu ste... Imala sam jedinstveno iskustvo živeći kao glumica, model, umjetnica, ali u suštini ja nijesam nijedan od svih tih navedenih likova (osmijeh). Ja sam samo osoba poput bilo koga drugog. Ja sam osoba koja proživljava to iskustvo ovog života i svih tih navedenih uloga, ali i mnogih drugih, kao i mnogo, mnogo više tokom čitavog života, kao i svi. (osmjeh)
Kao glumica ste se pojavili i u nekim popularnim ostvarenjima, a igrali ste i epizodne uloge... Da li neku posebno pamtite, da li su neke više ili manje zahtjevne u odnosu na ostale i na koji način Vam doprinose profesionalno?
Za mene je svaka uloga nezaboravna, jedinstvena i nosi posebno iskustvo. Mislim da svaka nova uloga (bilo životna ili na filmu, u pozorištu) zahtijeva od vas da izađete iz svoje zone komfora, pa tako obogaćuje vaš unutrašnji svijet, a na neki način mijenja i spoljašnji u kojem živite.
Kakvi su Vaši planovi i ciljevi za dalje?
Jedino što mogu da kažem u ovom kontekstu je da se stalno trudim i težim tome da budem bolja verzija sebe!
Da li na nečemu trenutno radite, hoćete li možda uskoro ponovo realizovati neki projekat u Crnoj Gori?
Da, imam neke planove, zamisli i ideje (ali ne bih još otkrivala o čemu se radi).
Da li biste nešto dodali?
Željela bih da Vam se zahvalim na interesovanju za moju umjetnost i moj život. Takođe, hvala Vam na prilici da se predstavim, da podijelim svoja razmišljanja, ideje i vizije. Veliko hvala i Mirku Bujišiću na povjerenju koje mi je ukazao i šansi da i ovdje zablistam. Naravno, veliku zahvalnost dugujem i svim mojim dragim prijateljima na velikoj pomoći i podršci! Hvala svima od sveg srca!
Imate prelijepu zemlju sa fascinantnom prirodom i predivnim ljudima. Moja umjetnost se (prepo)rodila dok sam boravila kod vas. Ova država me je napunila dodatnom energijom, probudila inspiraciju i kreativnost. Otvaranje izložbe je bilo prilično emotivno za mene i pamtim to kao apsolutno sjajan događaj!
Za mene je bilo posebno važno da posjetim dom ‘Mladost’ u Bijeloj. Razlozi su privatne prirode - moj otac je odrastao u sirotištu. Željela sam da toplinu mog srca podijelim sa mladima tamo, ali i da neke od njih inspirišem kreativnom energijom.
Bonus video:
