Svi imaju ono jedno, posljednje, možda i najljepše, ljeto prije nego zaista odrastu i sazru. Dok to ljeto traje mladost je na raskrsnici, a uticaja i značaja svega što se dešava tinejdžer/ka i adolescent/kinja ne biva svjestan/na. Trenuci se odigravaju poput filmskih kadrova, smjenjuju se važni i snažni sa onima manje zanimljivim i bitnim, ali će svi jednako (možda!) nekada biti presudni za nove korake, za stečene navike, potrebe, želje, stavove... Neki od tih kadrova, događaja i odluka možda će nekada postati objašnjenje onoga što osoba postaje i jeste. No, dok traje, jedina želja je da se to ljeto nikada ne završi.
Dah, miris, boje, snenost, zrake, toplinu i vrelinu, ali i vjetar, kišu, iznenadni pljusak, mir, tišinu, smijeh, ekstravaganciju, bunt i dosadu tog ljeta na filmsko platno prenio je reditelj iz Švedske Anders Lenberg u svom filmu “Bazen” iz 2020. godine, a koji je baziran na knjizi Pera Hagmana iz 1993. godine. Crnogorska publika imala je priliku da protekle godine pogleda film u sklopu Internacionalnog filmskog festivala Forteca koji se održava u Perastu, a koji je imao i svoje onlajn, ali i drajv-in izdanje. Ipak, pandemijske okolnosti nijesu dozvolile Lenbergu da bude gost u Crnoj Gori, ali je umjesto toga putem Zooma razgovarao sa gledaocima nakon projekcije. Utisci su, kaže za “Vijesti”, da je publika dobro prihvatila i razumjela film i dodaje da svakako planira da posjeti Crnu Goru kada bude prilike.
”Dvadesetčetvorogodišnji Johan provodi dane u Nici na Francuskoj rivijeri, uz Seleste, stariju glumicu u penziji. Živi u dokolici i luksuzu, ali ga progone sjećanja na tinejdžerske godine, iako živi u naizgled savršenom i glamuroznom svijetu. Osjeća prazninu i često se sjeća svoje destruktivne veze tokom tinejdžerskih godina, dok se pred Selestom i životom kojim živi osjeća kao prostitutka”, dio je sinopsisa filma.
U razgovoru za “Vijesti” Lenberg, koji je i scenarista, govori o svom ostvarenju, ali otkriva i da trenutno radi na prvoj švedskoj “stoner” komediji, te da mu je velika želja i pasija istorijski film o švedskom kralju Eriku 14. Kada je Crna Gora u pitanju, iako je nije posjetio, od svog djetinjstva ju je zamišljao kao Sildaviju iz Tintinovih avantura.
Lenberg je završio studije filma na Univerzitetu u Stokholmu, Stokholmskoj filmskoj školi, UCLA i Američkom filmskom institutu. Bavio se muzičkim spotovima i reklamama, pa za sobom ima bogatu karijeru u televizijskoj režiji. Tokom devedesetih godina prošlog vijeka režirao je švedsku hit seriju “Otvoreno more”. Međunarodno je poznat po skandaloznom hitu “Karlekens sprak” - “Jezik uživo”, dugometražnoj drami o seksualnom obrazovanju, koja je prikazana u više od 50 gradova u Švedskoj. Na početku novog milenijuma počeo je da piše scenarija, a zatim i režira filmove.
Vaš film “Bazen” prikazan je i crnogorskoj publici prošle godine na filmskom festivalu “Forteca” koji organizuje glumica i rediteljka iz Srbije, a koja godinama već živi u Švedskoj, Jelena Mila. Ona je i organizatorka Balkanskog festivala novog filma u Švedskoj. Kako je došlo do ove saradnje i znate li kako je publika prihvatila film?
Poznajem Jelenu iz Stokholma, a imamo i zajedničke prijatelje na Švedskom filmskom institutu. Moji utisci sa projekcije u Crnoj Gori su da je film “Bazen” odlično prihvaćen i da se publika zainteresovala. Osjećao sam se kao da je publika zaista razumjela film i likove koje sam želio da prikažem, a osjetio sam i poštovanje. Takođe sam imao sjajnu sesiju pitanja i odgovora nakon projekcije kada smo vodili zanimljiv razgovor o filmu...
Kako je nastao ovaj film, kako je tekao proces i kako biste ga predstavili sa današnje vremenske distance? Šta biste rekli o čemu govori i šta publika može da nađe u njemu? Pored toga, da li postoji mogućnost da ga publika pogleda onlajn na nekoj platformi?
Film je dostupan za strimovanje u Skandinaviji na Jutjubu i na platformi sfanitime.com. Kada bih opisivao film rekao bih da on govori o šablonima koje ponavljamo i greškama koje pravimo u životu, odnosno o tome da uvijek ponavljamo iste greške... Kao što je i Dejvid Bouvi otpjevao: “Uvijek se sudarim u istom autu” (Always Crashing in the Same Car”). Glavni lik u filmu, Johan, pravi istu grešku sa svojom starijom ljubavnicom Selestom, kao što je napravio sa svojom djevojkom iz škole, dok je bio mlađi i neiskusniji.
Ako uzmemo podatak da je “Bazen” dramatizacija romana starog skoro 30 godina, koji su bili najveći izazovi i kako je bilo raditi sa autorom Perom Hagmanom, imajući u vidu da vam je ovo prvi dugometražni igrani film?
Sa piscem Perom Hagmanom je bilo izuzetno lako i zabavno raditi. Dao nam je ogromnu slobodu. Imao je mnogo ideja tokom procesa, a ponajviše o muzici, pa je tako bila njegova ideja da “Pour un Flirt” (Mišel Delpeš) bude saundtrek. Takođe je dao mnogo dobrih ideja za montažu filma. Rekao mi je šta da isiječem i izbrišem kako bi bilo kraće i konciznije.
Film je adaptacija istovremeno voljene i omražene knjige Hagmana, koja pokreće teme poput želje, ljubavi i poslušnosti u kombinaciji sa seksom, luksuzom, samodestruktivnošću i jednom od vrsta nasilja. Glavni protagonista je 24-godišnji Johan. U vrijeme kada je knjiga objavljena, 1990. godine, rekao bih da je radnja bila prilično avangardna, ekscentrična i tabu. Kakva je danas situacija sa ovim temama i zašto ste izabrali baš ovu knjigu sa svim ovim temama koje pokreće? Postoji li neka početna motivacija ili poruka?
Izabrao sam “Bazen” uglavnom zbog toga što sam želio da predstavim portret tog posljednjeg ljeta prije nego što odrasteš i postaneš ozbiljan. To je ono ljeto koje ostaje za vama, a nakon kojeg počinjete da razmišljate o svojoj karijeri, započinjete karijeru, preuzimate obaveze, plaćate račune i porez ili makar razmišljate o tome i još mnogo toga... To je ljeto kada samo i isključivo vi sami posjedujete svoje vrijeme i misli i upravljate njima. Slobodni ste, ali to je ljeto presudno. Želio sam da uhvatim taj osjećaj u filmu...
Takođe, želio sam da prikažem i visoku cijenu koju će Johan morati da plati na kraju, jer sloboda nikada nije laka, a nije ni jeftina! Sve ima cijenu... U nekoj drugoj, svjetlijoj i pozitivnijoj noti, želio sam da napravim portret same Francuske rivijere. Baš kao u filmu “Taksista” gdje je grad Njujork prikazan skoro kao lik u filmu, skoro pa jednako važan kao i Robert de Niro, odnosno taksista. Tako sam želio da jug Francuske bude glavni lik u filmu.
Pored toga, moram da priznam da volim pejzaže, što se smatra “demo-de” i dosadnim... Takođe, volim prikazivanje i kadrove pejzaža. Zanimaju me i identiteti gradova. Koliko samo različiti mogu biti! Na jednoj strani imate Nicu u Francuskoj, a na drugoj je mali švedski gradić iz kojeg potiče Johan, protagonista filma. Kakvi kontrasti! Snijeg i sunce. Starost i mladost. Mračne boje i jarke boje. Niz razlika, ali ipak i mnogo više sličnosti nego što se čini na prvi pogled...
”Bazen” je opisan kao entuzijastičan niskobudžetni projekat sa efektima novog talasa, elegantnom fotografijom, taktilnim osjećajem za kadar sa snažnom estetikom. Vizuelni pristup filmu je prilično interesantan, posebno u smislu umjetničke režije i kamere. Da li je Vama kao švedskom reditelju bilo teško da ispričate priču koja je smještena na Francuskoj rivijeri, koja se po mnogo čemu razlikuje od Skandinavije, kako ste i primijetili, i dramski i vizuelno?
Ja sam odrastao uz francusku kinematografiju, tako da je ovaj film svojevrsno ljubavno pismo filmovima Žan-Lika Godara i Renea Klemana, ali i ljubavno pismo samoj Francuskoj rivijeri!
Ako dalje nastavimo o radnji filma, “Bazen” donosi priču o Johanu koji se “iz nekog razloga” nastanio u Nici, mjestu za koje se zna da je rezervisano za milionere, za zvijezde iz različitih sfera, za bogate penzionere... Johan upoznaje stariju glumicu Selest u čiju se kuću useljava nakon što je sa njom započeo specifičan odnos. U sinopsisu se navodi da dane provodi u dokolici i luksuzu, što ga podstiče da se osjeća kao prostitutka. Kakvom životu gledalac svjedoči i ko je danas elita?
Mislim da je publika svjedok kratkog perioda Johanovog života. Proljeće, ljeto, jesen... Publika svjedoči posljednjim mjesecima Johanovog života prije nego što zaista bude prinuđen da odraste. To je posljednji djelić i osjećaj slobode prije nego što izabere da se okrene karijeri i zatvori vrata slobodi, neka od vrata... On to nije planirao, već se sve to samo desilo.
Današnja elita su zvijezde Instagrama.. Influenseri su elita. Oni su ukrali ulogu “Starog Holivuda” u prošlosti. Glamur i sjaj Holivuda su skoro nestali. Odnosno, glamur i sjaj Holivuda preuzeli su Kardašijanovi i slični ljudi koji su poznati samo po tome što su poznati...
Sve to navodi Johana da razmišlja o svojoj prvoj ljubavi iz malog grada u Švedskoj. Koliko je ljubav važna u svemu ovome i danas i šta je ljubav? Kako biste definisali ili objasnili taj pojam i njegovo značenje danas, ali i druge pojmove kao što su strast, glamur, prostitucija, nasilje?
Johan u filmu, kao ni Johan u knjizi nije baš strastven. Prostitucija nije bila planirana. Johan je veoma pasivan. On je posmatrač. Kao Tintin u stripovima. Skoro prazan lik koji svjedoči svoj drami, nasilju i glamuru koji se odvijaju oko njega samoga. Hladan je, možda jer je oštećen? Ili “samo” umjetnik? Možda je i pisac koji svjedoči likovima neke buduće priče?
A ljubav, ljubav dolazi kada se ne očekuje. Kao sa Johanom, dok sjedi na klupi u parku. Dok sjedi na klupi u parku njegova buduća djevojka će proći na biciklu i biće to ljubav na prvi pogled! Pravo čudo! Baš kao i scena u filmu kojom sam veoma zadovoljan.
Film se bavi i temom licemjerstva, ali i potonuća glamura, odnosno sporog raspada glamura i luksuza, a pritom i suptilno pokreće globalna pitanja poput zaštite životinja, na primjer. Da li je to pogled na ono kako živimo danas, sa pitanjem zaista kako, ali i koliko smo svjesni sredine u kojoj živimo i koju uništavamo na različite načine? Da li smo svjesni trovanja ljudskog duha ili možda udaljavanja od pravih vrijednosti?
Mnogi koriste politiku ovih dana kao “modnu izjavu”, kako bi izgledali ili se predstavili dobro, pametno, upućeno. Kao novi komad nakita. Knjiga se toga dotiče. U filmu me je više zanimala psihologija likova i njihovi šabloni ponašanja, a prvenstveno Johan i njegov karakter. Ti šabloni pokazuju da Johan, koji može biti bilo ko danas, stalno ponavlja iste greške.
Prije poziva da se Vaš film prikaže na festivalu “Forteca”, koliko ste znali o Crnoj Gori, s obzirom na to da se naše zemlje nalaze na različitim krajevima Evrope, ali i da su prilično različite?
Pa, mogu reći da sam bio svjestan postojanja Crne Gore još kao dijete. Prije svega, bio sam veliki obožavalac i čitalac Tintin stripova. Na osnovu toga, mogu reći da vjerujem da je izmišljena država Sildavija utemeljena iliti zasnovana na Crnoj Gori, šta mislite (smijeh)? (Sildavija je zemlja na Balkanu u kojoj se odvija radnja Tintinovih avantura u dijelu “Žezlo kralja Otokara”. Karakteristike Sildavije su raznovrsne i ne mogu se vezati konkretno za jednu zemlju, a posebno jer je u pitanju izmišljena država, ali možda najviše podsjećaju na Jugoslaviju i države nastale njenim raspadom... Himna države je “Raduj se, Sildavijo”, grb crni pelikan raširenih krila, glavni grad je Klow, na moru su Dbrnouk i Zlip, a najpoznatija uzrečica je “Tu sam, tu ostajem”...)
Kakva je švedska i Vaša lična perspektiva Balkana i država koje su formirale nekadašnju federaciju, Jugoslaviju, a na osnovu onoga što znate mimo dodatnog istraživanja i informisanja? S obzirom na mjere usljed pandemije virusa korona nijeste bili u prilici da posjetite Crnu Goru, iako je Vaš film prikazan kod nas. Da li ste možda ranije posjetili Crnu Goru ili planirate?
Nažalost, nikada nijesam bio u Crnoj Gori, ali svakako planiram da posjetim i Vašu zemlju u bliskoj budućnosti! Ja sam kao mlađi, sa rancem na leđima (“backpacker) putovao i posjetio dio Balkana. Bio sam u Hrvatskoj, posjetio Split i Zagreb, a put me je odveo i obilazak fascinantne pećine Postojna, poznate i kao Postojnska jama u Sloveniji. Kasnije sam i radio na Kosovu, u Prištini, gdje sam bio producent jedne televizijske emisije. Region mi se mnogo dopao, a o Crnoj Gori sam čuo lijepe stvari pa bih rado posjetio Crnu Goru.
Radi na prvoj švedskoj “stoner” komediji
Da li trenutno radite na nečemu, ima li novih projekata u planu, da li biste nešto najavili?
S obzirom na to da sam istovremeno i scenarista, mogu reći da radim na jednom naručenom scenariju. Adaptiram švedsku knjigu u scenario, ali taj projekat neću režirati, već samo potpisujem adaptaciju scenarija. Takođe, dobio sam finansijsku podršku da napišem komediju, ali ne bilo kakvu komediju, već “stoner comedy” (podžanr komedije koji priču i radnju vezuje za rekreativno korišćenje kanabisa). To će biti prva švedska “stoner” komedija!
Zatim, moj projekat iz snova, projekat koji je moja velika želja i pasija je veliki istorijski film o ludom švedskom kralju iz 1500-ih godina, a u pitanju je Erik 14. To je priča koja ima sve - i rat i ljubav i mržnju, porodične intrige, a uključena je i svjetska politika i vrijeme kada Švedska postaje protestantska država.
Očekuje da nova era kreativnosti počne nakon kovida
Kakva je situacija u Švedskoj kada je u pitanju virus korona? Kako pandemija korespondira sa kinematografijom, odnosno da li je i kako uticala na svijet sedme umjetnosti?
Svi jedva čekaju da kovidu-19 konačno dođe kraj. Nadamo se da će se nešto živo, vitalno i kreativno izroditi iz ove tragedije koja je zadesila svijet, baš kao poslije Drugog svjetskog rata kada su počeli da se snimaju mnogi sjajni filmovi, i dan-danas važni u kinematografiji... Nadam se da će nova era kreativnosti početi nakon kovida!
Bonus video:
