Prvi crnogorski roman

Autor koji je iskoračio iz svoje sredine i vremena

Promocija knjige „Ili Kuč“ Stevana Dučića na Filološkom fakultetu u Nikšiću

1457 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Svetlana Mandić
Foto: Svetlana Mandić

O Stevanu Dučiću se uglavnom govori kao o folkloristi i etnologu, ali ne i kao piscu-etnografu, čovjeku za koga je Jovan Erdeljanović govorio da je bio “osobitog dara”.

Kako je rečeno na promociji Dučićevog, ali i prvog crnogorskog romana, „Ili Kuč“, na Filološkom fakultetu u Nikšiću, njegovo djelo predstavlja materijal pogodan za istraživanje „stručnjaka raznih profila- etnografa, folklorista, lingvista, literaturologa, istoričara, psihologa, sociologa, kulturologa...“

„Dučića je svojim književnim, naučnim i sakupljačkim djelom zaslužio istaknuto mjesto u nacionalnoj kulturnoj istoriji. On je nepravedno zapostavljen s obzirom na činjenicu šta je za kratkog života (44 godine) i bez formalnog obrazovanja postigao i ostavio potomcima u nasljeđe", kazala je prof. dr Rajka Glušica.

Sa promocije u Nikšiću
Sa promocije u Nikšićufoto: Svetlana Mandić

Podsjetila je da se Dučić prvobitno bavio zapisivanjem i sakupljanjem usmenih književnih tvorevina, a kao rezultat su nastale dvije zbirke narodnih epskih pjesama, „Junačke narodne pjesme iz brdskog plemena Kuča u Kraljevini Crnoj Gori" i „Junačke narodne pjesme iz Crne Gore, Brda i Hercegovine", koje imaju 101. pjesmu i zbirka narodnih pripovjedaka „Razne narodne pripovijetke" sa 107 priča.

„Dučić je iskoračio iz svoje sredine i vremena pišući prvi crnogorski roman ,Ili Kuč', koji predstvlja duži epski roman o velikom kučkom junaku Iliji Turovom Zonjiću; zatim, iscrpnu i obimnu etnografsku monografiju svog plemena ,Život i običaji plemena Kuča'; prvu dijalektološku studiju o govoru Kuča ,Jezičke osobine i provincijalizmi u Kuča', i prvi rječnik govora nekog crnogorskog plemena ,Pleme Kuči- građa za rječnik'“, navela je Glušica.

Dučić se, prema njenim riječima, ne ističe samo obimom zapisanog, nego i odgovornim, savjesnim i naučnim pristupom zapisivanom materijalu.

„On se očituje čuvanjem autentičnosti izvorne pjesme, napomenama o svim intervencijama na originalnom tekstu pjesme, objašnjenjima o nepodudaranju podataka u pjesmi sa onima iz stvaranosti ili predanja, vrednovanjem varijanti iste pjesme iz svoje i drugih zbirki, te davanjem podataka od koga ili odakle su pjesme zapisane i drugih podataka o porijeklu pjesme", kazala je Glušica.

Akademik Radomir V. Ivanović, koji je dao veliki doprinos u priređivanju Dučićevog djela, kazao je da je Dučić u prvom dijelu književnog rada bio pod neposrednim uticajem vojvode Marka Miljanova, a od 1901. do 1908. godine pod neposrednim uticajem velikog jugoslovenskog, balkanskog i slovenskog etnografa Jovana Erdeljanovića. Dučić je, smatra Ivanović, ostavio značajno naučno i umjetničko nasljeđe. Izrazio je nadu da će tek nastupiti valorizacija njegovog djela i da će postati centar interesovanja i pručavanja.

Ili Kuč
foto: Svetlana Mandić

Roman „Ili Kuč“ je nastao između 1912. i 1918. godine, a prva dva izdanja su iz 1997. i 2019. Na Filološkom fakultetu je promovisano posljednje izdanje koje je izdao Fond za razvoj Kuča ,,Marko Miljanov” i Nacionalna biblioteka Crne Gore „Đurđe Crnojević”, a priredile doc. dr Jelena Bašanović-Čečović i dr Danijela Radojević.

Jelena Bašanović-Čečović je podsjetila da je trebalo da prođe više od 60 godina od objavljivanja Dučićeve monografije „Život i običaji plemena Кuča“ (1931) pa da roman „Ili Kuč“ (1997) ugleda svjetlost dana, iako je originalni rukopis djela Dučićeva supruga ustupila Biblioteci na Cetinju još 1959. godine.

Kako je naglasila, u priređivanju romana bilo je važno dobiti tekst koji je “najbliži originalu ne samo zbog piščevog opredjeljenja da piše čistim narodnim jezikom, nego i zbog činjenice da će očuvana autentičnost piščevog jezika roman učiniti pouzdanijim i upotrebljivijim za dalja jezička ispitivanja." U izdanju iz 1997.godine primjećena su odstupanja od piščevog rukopisa, koja su podijeljena u dvije grupe: odstupanja lingvističke i semantičke prirode.

„Stevan Dučić bio je najbliži saradnik Marka Miljanova Popovića, od kojeg je učio ne samo o čojstvu i junaštvu, nego i o načinu pisanja. Iako je bio posvećen i plodan stvaralac, nijedno njegovo djelo nije objavljeno za njegovog života, što je uticalo na njihovu recepcijsku sudbinu, čime je ovom piscu učinjena velika nepravda... Njegov roman 'Ili Kuč' nije samo dijalog sa tradicijom i istorijom, nego književna, jezička i kulturološka pojava, koja naučnu kritiku i čitalačku publiku obavezuje na dalja i sveobuhvatnija istraživanja“, kazala je Bašanović- Čečović.

Ili Kuč
foto: Svetlana Mandić

Prema njenim riječima, Dučićeve darovitost, koju je nesporno posjedovao, ne smije biti precijenjena, ali ni potcijenjena, jer je roman „Ili Kuč“, kao „njegovo najznačajnije književno djelo, riznica čistog, nenatrunjenog narodnog jezika, slojevitog leksičkog blaga, ali i identitetskih informacija i dijaloga ne samo sa usmenom književnošću, nego i sa djelom Marka Miljanova Popovića i Petra Drugog Petrovića Njagoša“.

Dr Danijela Radojević je kazala da je Dučić je sljedbenik znamenitih pisaca 19. vijeka u Crnoj Gori koji su svoj stvaralački opus izgradili na temeljima narodnog jezika, na jeziku tzv. „folklorne tradicije“.

„Ovo Dučićevo romaneskno ostvarenje može biti izvor ne samo za literaturološka, istoriografska, već i za dijalektološka istraživanja i analize. Pored toga, svojom raznovrsnom građom ovo djelo nudi mnoštvo elemenata iz domena tradicije, običaja, fokloristike, patrijarhalnog kulturnog miljea, a istovremeno sadrži i narodne umotvorine, riječju – ono što je u temeljima tradicijske kulture mjesta i vremena za koje je radnja romana vezana. To je pokazatelj da je Dučić dobar dio svoje etnografske vokacije i lingvističkog interesovanja utkao u tkivo ovog romana i time ga učinio slojevitim i razuđenim“, istakla je Radojević.

Kako je kazala, Dučić je u jezičkom kreiranju romana „Ili Kuč“ unio mnoge „dijalekatski markirane elemente svojih zavičajnih Kuča“ koji daju „osoben stilski pečat romanu“.

Ili Kuč
foto: Svetlana Mandić

„Činjenica je da je samouki Dučić ostavio u nasljeđe djelo koje je svjedočanstvo jednog vremena i jedne epohe, ali evidentan je i piščev beletristički zamah, iza koga stoje jasne umjetničke pretenzije. Impresionistički, na momente tendenciozni i ekstenzivni pasaži i pojedinačne slabosti nikako ne mogu umanjiti činjenicu da roman sa svim svojim elementima predstavlja nepresušno vrelo, književnih, lingvističkih i etnografskih napajanja, kao i još jednu potvrdu uspjelog književnog zdanja izgrađenog na temeljima narodnog jezičkog izraza i da će kao takav naći put i do zainteresovanih čitalaca, ali i proučavalaca kako sa književno-kritičkog, književno-istorijskog, tako i sa lingvističkog, lingvostilističkog, etnografskog i kulturološkog aspekta“, poručila je Radojević.

Moderator večeri, koju su u okviru Nikšićke kulturne scene organizovali JU Narodna biblioteka „Njegoš“ i Filološki fakultet, bio je Miljan Živković.