Ko je donio presudu u korist zelenaša? Zelenašenje u Crnoj Gori (24)

U kolopletu između reketaša, kamataša, utjerivača dugova i institucija koje su, tvrdi, ostajale nijeme na njegov vapaj, Novljanin Bojo Šekarić dobio je tračak nade da će uspjeti da spasi imovinu - bivši sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Andrija Marojević kazao mu je da prvi put vidi tu odluku i da je nije on pisao, iako se presuda, koja je poslužila kao oslonac da mu se ugrozi krov nad glavom, vodi pod njegovim imenom i nosi njegov potpis.

To je Šekarić ispričao “Vijestima”, navodeći da je zbog takvih riječi bivšeg sudije 29. oktobra 2025. godine podnio krivičnu prijavu zbog falsifikovanja službene isprave i da se nada da će se konačno naći neko nadležan ko će preispitati kako je nastao dokument koji se danas koristi kao pravni temelj da mu se oduzme imovina.

Taj ugostitelj dvije i po decenije muči muku sa zelenašima, koji su mu, kako navodi, uzeli sve što je stekao za tri decenije, osim krova nad glavom na koji su se sada namjerili...

Kaže da se teret pritiska, prijetnji i sudskih postupaka vremenom preselio na ono što smatra posljednjom linijom odbrane - stan, koji je u jednom trenutku prenio na kćerku.

U jednom od postupaka koji je, prema njegovim riječima, trebalo da oteža kamatašima put do njegove kuće, presuda je donijeta u korist onih koji ga, tvrdi, progone. Na nju je, pokazuju spisi, potpis sudije Marojevića.

Nekadašnji sudija, sada advokat Marojević, juče je “Vijestima” potvrdio da nije donio tu odluku, navodeći da jeste njegov potpis na zadnjoj strani i da ne zna kako se tu našao.

Kazao je i da je sporna presuda “pravno zastiđe”.

Tom presudom, u koju “Vijesti” imaju uvid, Osnovni sud u Herceg Novom je 18. avgusta 2023. godine usvojio tužbeni zahtjev sada pokojnog B. S. i utvrdio da ugovor o poklonu, kojim je Šekarić prenio stan na kćerku, “nema pravno dejstvo prema tužiocu” u obimu potrebnom za namirenje potraživanja.

Tom odlukom se, praktično, otvara put da se dug, za koji Šekarić tvrdi da ne postoji, namiri prodajom stana u Igalu, površine 87 kvadrata.

Upravo zato, Šekarić insistira da je njegova tvrdnja o razgovoru sa sudijom više od “ličnog utiska”.

Ako bi se pokazalo da sudija nije autor sudskog dokumenta koji nosi njegovo ime i potpis, to bi, po njegovom tumačenju, otvorilo pitanje zakonitosti čitavog lanca koji se nadovezao na tu presudu - od pravnog pobijanja poklona, preko izvršnih postupaka, do pokušaja da mu se, kako kaže, oduzme jedino što mu je ostalo.

Objasnio je i da je u jednom trenutku, ugovorom o poklonu, predao kćerki stan, ali da je B. S. tražio poništaj tog ugovora, kako bi se ponovo naplatio za dug, koji je bio primoran da potpiše.

“Vijesti” su juče objavile Šekarićevo svjedočenje o dvadesetpetogodišnjem paklu tokom kog su mu, kako tvrdi, dan po dan, kamataši uzeli sve što je uspijevao da zaradi, konstantno ga držeći u strahu - prijetnjama porodici, njemu, proganjanjem...

Taj Novljanin ispričao je da su njegovi problemi počeli prije dvije i po decenije, kada je u dugove upao zbog reketiranja lokalnih mafijaša, a potom mu konobar, koji je radio u njegovom restoranu, ponudio “spasonosno” rješenje - da posudi 18.000 tadašnjih maraka od tasta tog zaposlenog...

Navodi da im je vratio višestruko veći iznos, ali da prijetnje ubistvom, slanje fotografija njegovog unuka, ni tada nije prestalo...

Na kraju, objašnjava, 3. aprila 2014. godine došli su izvjesni državljani Bosne i Hercegovine, čiji su nadimci Zoka, Zemo, Čađo i Žuti, strpali ga u gepek, dovezli ispred Osnovnog suda u Herceg Novom i natjerali da potpiše pripremljenu izjavu da je sugrađaninu dužan 112.000 eura.

Čija je presuda?

Godinama vodeći bitku da dokaže da je otplatio dug i da je žrtva zelenaša, Šekarić je, ističe, očekivao da će u sudu doći do istine - da je izjavu potpisao pod prisilom. To se, ipak, nije dogodilo. Uzalud se, objašnjava, obraćao svim nadležnim institucijama - i tužilaštvu i sudovima, od Osnovnog do Vrhovnog suda, ali i Advokatskoj komori kojoj je pisao nudeći im, kako je naveo, dokaze da je njegov pravni zastupnik radio za suprotnu stranu.

Nada da će pravda ipak pobijediti, govori, pojavila se kada je došao kod sudije koji je, prema presudi, poništio njegov ugovor kojim je stan poklonio kćerki.

“Nakon što smo dobili presudu otišao sam kod sudije i pitao što mu je bilo da donese ovakvu presudu, ako nije saslušao ni mene ni moju kćerku. Bio je začuđen. Rekao mi je da prvi put vidi tu odluku i da je nije on pisao. Rekao mi je i da je njegov potpis na presudi, ali da ne zna kako. Potvrdno je odgovorio na pitanje bi li mi to posvjedočio, nakon čega sam krenuo sa krivičnim prijavama”, tvrdi Šekarić.

Presuda je postala pravosnažna jer, tvrdi, njegov advokat nikad nije predao žalbu, koju mu je bio pokazao.

On je prošle godine podnio krivičnu prijavu zbog falsifikovanja službene isprave i zloupotrebe službenog položaja, ali je hercegnovsko tužilaštvo, tvrdi, odbacilo...

Na odluku novskog tužilaštva žalio se Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, navodeći da bivši sudija Marojević, kao svjedok, kategorički tvrdi da presudu nije napisao, a da ga tužilac na te okolnosti uopšte nije ispitivao, niti je sproveo bilo koju radnju radi prikupljanja dokaza u tom pravcu.

“Svjedok Marojević navodi da je sigurno njegov potpis na kraju izvornika presude, ali kako se podnosilac ovoga prigovora uvjerio uvidom u spise predmeta Osnovnog suda u Herceg Novom P.br. 321/20 stranice izvornika navedene presude nijesu numerisane prilikom ‘pisanja’ na računaru, nego samo olovkom ‘popisane u spisima’. To bi kod postupajućeg tužioca, da je isti zaista želio detaljno ispitati konkretni slučaj, stvorilo sumnju u mogućnost ‘ubacanja’ stranica konkretne presude i stoga bi od Osnovnog suda u Herceg Novom zatražio potrebne podatke i sproveo potrebne izviđaje. Više nego uočljiva je konstatacija ‘razloga’ konkretnog rješenja Osnovnog državnog tužilaštva u Herceg Novom da je ‘presuda donesena u zakonito sprovedenom postupku’. Da li je bilo koje državno tužilaštvo nadležno da cijeni zakonitost bilo koje sudske odluke bilo kojeg suda u Crnoj Gori? Prijavu smo podnijeli zbog očigledne osnovane sumnje da je bilo moguće presudu naknadno napisati, pošto ju je sudija ‘potpisao’, te zadnju stranicu, na kojoj se, prema navodima svjedoka Marojevića, nesporno nalazi njegov potpis, naknadno ‘dodati’. Tim mogućnostima nastanka konkretne, očito nezakonite presude, državni se tužilac uopšte nije bavio, nego se upustio u ocjenu njene zakonitosti, što mu ni zakonski ni funkcionalno ne pripada, odnosno za to je apsolutno nenadležan”, kazao je Šekarić.

On naglašava da se u rješenju navodi da savjetnici pomažu sudiji u radu, izrađuju nacrte odluka i obavljaju samostalno ili pod nadzorom i uputstvima sudije druge stručne poslove propisane zakonom ili propisima donijetim na osnovu zakona, ali da tužilac nije ispitao da li je neko i, ako jeste, ko od savjetnika i po čijim uputstvima izradio nacrt presude.

“Zbog toga sumnjam da je presuda falsifikovana i urađena po nalogu i instrukcijama trećeg lica, a možda i punomoćnika tužioca u parničnom postupku u predmetu Osnovnog suda u Herceg Novom, advokata, koji nije saslušan na te okolnosti”, kazao je Šekarić.

“Na kraju, ‘najzanimljiviji’, a počiniocima prijavljenih djela najnaklonjeniji, je navod ‘razloga’ spornog rješenja da je presuda donesena na osnovu slobodnog sudijskog uvjerenja. O kakvom se slobodnom sudijskom uvjerenju može pričati u situaciji kada postupajući sudija, svjedok Marojević, doslovno kaže da tu presudu nije pisao?”, kazao je Šekarić.

“Presuda je pravno zastiđe”

Da nije pisao presudu kojom je poništen ugovor o poklonu između Šekarića i njegove kćerke, potvrdio je juče u razgovoru sa novinarkom i bivši sudija Marojević.

“Nisam donio tu presudu. Niti sam bilo kome, bilo kada, naredio da je napiše, odnosno izradi. Za presudu sam saznao kada je Šekarić došao u moju kancelariju i pokazao mi je. Nesporno je da je moj potpis na zadnjoj stranici presude, ali ne i presuda. Pročitao sam je, ta presuda je pravno zastiđe. To je katastrofa”, kazao je Marojević.

Objašnjava da ni ne zna šta se dogodilo, ni ko je i kako donio tu odluku.

“Podnio sam ostavku u šestom mjesecu te godine. U oktobru, čini mi se, meni je konstatovan prestanak sudijske funkcije. Kada je Šekarić došao kod mene, i pokazao mi odluku, osim što sam znao da nije moja, objasnio sam mu da nije mogao niko da je uradi po mom nalogu, jer nisam imao ni savjetnike, ni saradnike, ni pripravnike. Dakle, nisam imao kome narediti. Mogu me sada strijeljati, ali istina je da stvarno to nije moja presuda. To je jednostavno utvrditi čak i prostim upoređivanjem sa odlukama koje sam donio. Sve moje presude imaju pravopisnu i leksičku normu, za razliku od ove. U njoj je čak, u dijelu gdje su troškovi, navedena samo neka cifra, ali ne i valuta. Nema čak ni pezeta, juana, jena, rublji, grivni, samo neke brojke. To sebi nikada nisam dozvolio. Da ne pričamo o ostalom”, kazao je Marojević.

Potvrdno je odgovorio na pitanja da li je saslušan nakon što je Šekarić podnio krivičnu prijavu.

“Zvao me tužilac, ali on me pitao je li moj potpis. Rekao sam da jeste, jer jeste. Pitao me je i je li moja presuda, rekao sam da nije, da je nisam pisao i da nisam nikome naredio da ovo napiše. A presuda je potpuno, prvo jezički nenormalna, pa onda sve ostalo. Ponavljam, pravno zastiđe”, rekao je Marojević.

Dodao je i da u tom predmetu odluku nije donio, jer predmet nije završio u roku koji je, za slične sporove, bila ostavila tadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica.

“Nisam ni znao što se događa sa predmetom dok Šekarić, kog nisam poznavao, nije došao kod mene i pokazao mi odluku”, kazao je on...

Svi mogu postati žrtve

Istraživanje “Vijesti” pokazuje da se dužničko ropstvo ne dešava samo “neodgovornima”. U njega mogu upasti svi - i mirni i vrijedni, i radni i odgovorni, i jaki i slabi. Zelenaši čekaju samo trenutak slabosti.

Potvrđuju to i rezultati ankete - dio građana se zaduživao iz nužde, kada institucionalna pomoć nije bila dostupna ili je bila prespora, dok je značajan broj ulazio u dugove kako bi održao stil života iznad realnih mogućnosti ili pokrio kockarske gubitke, odluke koje danas, u razgovoru sa novinarkom, prepoznaju kao teške lične greške.

Ko daje novac ili druge potrošne stvari na zajam i pri tome ugovori nesrazmjernu imovinsku korist, kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom, glasi opis krivičnog djela “zelenaštvo” u Krivičnom zakoniku (KZ) Crne Gore.

Ako zelenaš pri tome “iskorišćava teško imovinsko stanje, teške prilike, nuždu, lakomislenost ili nedovoljnu sposobnost za rasuđivanje oštećenog”, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine i novčanom kaznom.

KZ propisuje da se zelenaš može kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom ako su nastupile teške posljedice za oštećenog ili je učinilac pribavio imovinsku korist u iznosu koji prelazi tri hiljade eura.

Presuda bez saslušanja

Spornom presudom, u koju Vijesti imaju uvid, usvojen je tužbeni zahtjev sada pokojnog Novljanina B. S. i utvrđeno da ugovor o poklonu ovjeren kod notarke, nema pravno dejstvo prema tužiocu, u obimu potrebe namirenja novčanog potraživanja...

Naloženo je kćerki Boja Šekarića da dozvoli tužiocu da svoje potraživanje prema njenom ocu, naplati od prodaje nepokretnosti, stambenog prostora...

“Dužna je tužena da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.210,00 u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja”, piše u presudi, bez navođenja čega 1.210...

U zahtjevu za poništaj ugovora o poklonu B. S. je naveo da je Šekarić dužan da mu isplati 45.000 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. septembra 2014. godine do isplate, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Pokojni Novljanin naveo je da je Šekarić, u toku trajanja parničnog postupka, nepokretnost koja je bila u njegovoj svojini, ugovorom o poklonu prenio na svoju kćerku, i da je ona bila upoznata sa stanjem stvari i njegovim potraživanjem.

“Sud je na ročištu glavne rasprave od 26. 7. 2022. godine donio rješenje kojim je odlučeno da se neće saslušati svjedok Bojo Šekarić, budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno svim provedenim dokazima, te se odluka može donijeti shodno stanju u spisima predmeta”, piše u presudi.

Obrazloženo je i da je na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, a primjenom materijalnopravnih odredbi Zakona o obligacionim odnosima, sud našao da je tužbeni zahtjev osnovan...

“U konkretnom slučaju sud je nesporno utvrdio da je osnovom pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda u Herceg Novom P.br. 1/17 od 16. 5. 2019. godine, određeno izvršenje radi namirenja duga koji ima izvršni dužnik Šekarić Bojo prema ovdje tužiocu S. B., pri čemu se predmetno izvršenje nije moglo sprovesti, budući da izvršni dužnik na računima nema novčanih sredstava, te kod činjenice da je dana 21. 2. 2018. godine ugovorom o poklonu zaključenim pred notarom...raspolagao svojim nepokretnostima... na način što je iste poklonio svojoj kćerki... čime je osujetio mogućnost namirenja duga koji povjerilac ima prema njemu”, piše u presudi, koja je, po tvrdnjama Marojevića, njemu pripisana...

U sjutrašnjim “Vijestima” čitajte kako se zelenaši dovijaju da ozakone ilegalni imetak i ispovijest jedne od žrtava dugogodišnjih kamataša...