akcenat stavlja na psihičko zlostavljanje žene koje često prolazi neopaženo

“Noć tribada” duboka drama koja će mnoge natjerati da preispitaju stavove

Glumac Lazar Đurđević priča o ulozi Viga Skive u predstavi “Noć tribada”, čija je premijera zakazana za kraj mjeseca

1757 pregleda 0 komentar(a)
Lazar Đurđević, Foto: Duško Miljanić
Lazar Đurđević, Foto: Duško Miljanić

Predstava “Noć tribada”, čiju su realizaciju podržali Evropska unija i Savjet Evrope kroz program “Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku 2019-2022”, za temu ima rodnu ravnopravnost, emancipaciju žena, ali i slobodu izbora.

Predstava, u kojoj igraju Jelena Simić, Ivona Čović Jaćimović, Lazar Đurđević i Branko Ilić, nastala je u produkciji NVO Teatra mladih, uz podršku Univerziteta Crne Gore, Pravnog fakulteta, Fakulteta dramskih umjetnosti i Centra za kulturu Tivat.

Komad “Noć tribada”, koji je napisao Per Olov Enkvist, režira Branko Ilić, scenografkinja je Vana Prelević, a kostimografkinja Tijana Todorović.

Premijera predstave “Noć tribada” zakazana je za 30. maj u Etno džez klubu Sejdefa u Podgorici u 20.30 sati, a narednog dana igraće se i u Centru za kulturu Tivat.

Kako se ističe u najavi predstave, svi koji budu gledali “Noć tribada” daće doprinos u borbi protiv nasilja nad ženama, s obzirom na to da će sva prikupljena sredstva biti usmjerena ka tom cilju. Naime, umjesto uobičajene kupovine karte gledaoci će donirati sredstva u iznosu koji sami odrede, kako bi zajedničkim snagama doprinijeli u borbi protiv nasilja nad ženama.

U saradnji sa NVO-ima koji se bave borbom protiv porodičnog nasilja sredstva će biti raspodijeljena na način da se pomoć pruži tamo gdje je najpotrebnija, pojašnjeno je iz organizacije koja stoji iza predstave.

”Cilj projekta je da se kroz umjetničku - pozorišnu formu približe teme koje su aktuelne u crnogorskom društvu, te da se afirmiše borba za istinskom ravnopravnošću između žena i muškaraca i važnost emancipacije žena u Crnoj Gori”, piše u najavi za ovu predstavu, a o njoj i svom liku, za “Vijesti je pričao Lazar Đurđević.

”Moj lik se zove Vigo Skive. U pitanju je jedan nježan čovjek, takođe glumac, za koga je, kako i sam kaze, ‘žena kao cvijet’. U tom smislu, on je sušta suprotnost Strindbergu (Branko Ilić). Njegov pogled na svijet je otvoren, a u ženama vidi samo bića vrijedna divljenja. U toku radnje predstave pomalo je rastrzan između svog idola Strindberga kojeg smatra genijalnim umom, i Siri i njene prijateljice, koje predstavljaju žene koje na svom putu ka napretku moraju bar duplo više da se bore. On je na neki način predstavnik društva koje često luta između loših ideala i pravih vrijednosti”, pojasnio je on na početku intervjua.

Na koji način se predstava bavi temama kao što su ženska ravnopravnost, emancipacija i nasilje nad ženama?

Strindberg je bio vrhunski dramski pisac, čija su djela položila test vremena i ostala su upisana u sami vrh dramske književnosti i dan-danas. Nažalost, ostao je upamćen i po svojim, blago rečeno, burnim i seksističkim stavovima o ženama. U tom smislu, predstava je važna jer pokazuje da i veliki umovi, i ljudi na raznim pozicijama mogu propagirati i jačati mizogine struje u društvu. U predstavi se poseban akcenat stavlja na psihičko zlostavljanje žene koje često prolazi neopaženo u društvu, a čije opasnosti kao da nismo dovoljno svjesni. Naša poruka je da iz takvog toksičnog odnosa, žena može biti jača i izaći kao pobjednica.

Koliko se situacija, po Vašem mišljenju, promijenila u odnosu na 1880-te (kada se odvija radnja predstave), odnosno gdje smo danas, uzevši u obzir da je tema predstave jednako aktuelna?

Nažalost, posebno na ovim našim, balkanskim prostorima, tema predstave je izrazito aktuelna. Očigledno da se stvari nisu promijenile u značajnijoj mjeri. Neka naprednija društva sigurno da bolje stoje po tom pitanju od nas, ali je pred nama ipak još uvijek veliki put. Često čujemo groznu statistiku, ali kao da nam to nije dovoljno da se osvijestimo. Zato mi je drago što sam dio ovog projekta i što ću kao glumac, učestvujući sa svojim kolegama u pričanju jedne duboke ljudske drame, dati svoj doprinos i osvijetliti ovu tešku temu u kojoj će mnogi nažalost prepoznati sebe ili nekog sebi bliskog, dok će one druge, nadam se, natjerati da preispitaju svoje stavove.

Koliko ste se, pripremajući se za ulogu, inspirisali svojim okruženjem?

Kad god radim na nekoj ulozi, polazim od istraživanja. Prvo onog što piše u samom tekstu, a onda sagledavam i širu sliku, istorijski milje i okolnosti u kojima je sam tekst nastao. Nažalost, kao što sam već rekao, ovaj tekst je takav da se prepoznavanje nameće samo po sebi. Svi poznajemo po jednog takvog Strindberga, jednu Siri, jednu Mariju, jednog Skivea...

Igrate u predstavi koju režira Vaš profesor, Branko Ilić, koliki je to pritisak ili olakšica sa druge strane?

Nema pritiska, a olakšica jedino u smislu da se odlično poznajemo i da imam apsolutno povjerenje da će se glumačkim zadacima posvetiti onoliko vremena koliko dolikuje.

Da li možemo očekivati u narednom periodu još projekata u kojima ćete igrati?

Da, uskoro će izaći i jedna dječja predstava u kojoj igram, “Zelena gora”, a koja će se baviti pitanjem zaštite životne sredina. Očekuje me i potencijalno snimanje jednog projekta, ali o svemu tome će biti više priče kad se sve to još malo približi.