Mlada magistrica muzičkih umjetnosti na harmonici Amela Frljukčić za "vijesti"

Harmonika je orkestar u malom

Predstavila se u Tivtu koncertom na kojem je dominirala muzika koju je sama aranžirala. Posebno emotivan iz više razloga, tim koncertom je istovremeno najavila i novu etapu u svojoj karijeri, a u razgovoru za “Vijesti” otkriva o čemu se konkretno radi

5285 pregleda 0 komentar(a)
Harmonika, Amela Frljukčić, Foto: Emil Sabotic / CEKUM
Harmonika, Amela Frljukčić, Foto: Emil Sabotic / CEKUM

Iako je na dosadašnjim koncertima izvodila isključivo djela drugih autora, mlada crnogorska magistrica muzičkih umjetnosti na harmonici Amela Frljukčić predstavila se u prvoj polovini marta u Tivtu koncertom na kojem je dominirala muzika koju je sama aranžirala. Posebno emotivan iz više razloga, tim koncertom je istovremeno najavila i novu etapu u svojoj karijeri, a u razgovoru za “Vijesti” otkriva o čemu se konkretno radi.

Frljučkić je jedan od najmlađih magistara harmonike na Balkanu, a to zvanje je stekla 2017. godine na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Sa harmonikom se, otkriva, susrela slučajno i spontano, nije birala sama, ali se ispostavilo kao pravi korak i put na koji je usmjerena. U okviru studija se školovala i na konzervatorijumu Coservatorio di Musica Guiseppe Tartini u Italiji, kao i na Akademiji za Glasbo u Ljubljani, u Sloveniji. Za postignute rezultate u toku školovanja dobila je posebno priznanje Univerziteta u Sarajevu “Zlatna značka”.

Ono po čemu se mlada umjetnica izdvaja jeste to što je posvećena popularizovanju harmonike kao umjetničkog instrumenta, prvenstveno kroz savremenu muziku, iako je jednako i ljubitelj tradicionale koju često sama aranžira i izvodi u savremenom maniru. To je primijetno i u sklopu projekta “Muzička razglednica iz Crne Gore” koji je nastao 2020. godine, a koji podrazumijeva 2020. godine digitalnu knjigu i album koji je dostupan na Jutjubu, a koji Frljukčić uskoro planira da proširi. No, to je samo jedan dio njenih planova, ideja i svega onoga što je čeka u poglavlju koje je otvorila nastupom u Tivtu. Jedno je sigurno - nastavlja da prikazuje harmoniku u najboljem mogućem svjetlu.

Nedavno ste nastupili u Tivtu, na solističkom koncertu u organizaciji Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore, Hrvatskog nacionalnog vijeća i uz tehničku podršku JU Muzeji i galerija Tivat. Kakve utiske nosite i kakva je atmosfera bila?

Moram priznati da je ovo bio veoma emotivan koncert za mene! Pripremala sam ga sa posebnom radošću jer sam napravila dužu pauzu kada je sviranje solističkih koncerata u pitanju. Vjerujem da je to i publika osjetila na neki intuitivan način te je moje izvođenje primila izuzetno srdačno što je mene veoma obradovalo i posebno nadahnulo u toku sviranja. Inicijativa Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore za održavanje ovog koncerta postojala je odavno, ali smo čekali pravi momenat da se koncert održi zbog situacije sa pandemijom kovid-19. Želim posebno istaći posvećenost svih institucija-organizacija pripremi i realizaciji koncerta.

Koncert ste naslovili “Od tradicionalnog do savremenog” što predstavlja i repertoar. Koja ste djela izveli i kako ste sklopili program? Da li ste više željeli da ugodite publici ili da prikažete sebe i svoje potencijale i kako ste uklopili to dvoje?

Sklopila sam repertoar na način da bude zastupljena muziku koju ja volim i koja mene inspiriše. Tu nije bilo posebnih kalkulacija jer znam da publika intuitivno prepoznaje iskrene izvođače, one koji osjećaju, razumiju i vjeruju u to što sviraju. Iskustvo sa mojih prethodnih koncerata mi je pokazalo da je publika otvorena i za nove stvari i da ih generalno jako lijepo prihvata te sam tim iskustvom bila ohrabrena da napravim ovakav programski miks.

Izvela sam šest tradicionalnih pjesama iz Crne Gore koje sam aranžirala za harmoniku i tri djela savremenih kompozitora. Aranžmane sam napisala još 2020. godine za potrebe digitalne knjige i albuma “Muzička razglednica iz Crne Gore” (album možete poslušati na mom You Tube kanalu), ali ih do ovog koncerta nisam nikada izvela integralno. Iako sam dobila jako lijepe komentare na aranžmane po samom objavljivanju albuma veoma me je interesovalo kako će publika reagovati uživo na njih. Reakcije na koncertu su bile zaista pozitivne i sigurno će mi to biti jak “vjetar u leđa” da se nastavim baviti aranžiranjem i pisanjem muzike i u budućnosti.

Za izvedeni program ste rekli i da predstavlja novu etapu u Vašoj karijeri. Po čemu? I šta se može očekivati u nastavku Vašeg rada i stvaralaštva?

Do sada sam na koncertima izvodila isključivo djela drugih autora dok je ovo prvi koncert koji je programski bio koncipiran tako da većinski izvodim muziku koju sam ja aranžirala. U budućnosti planiram nastaviti aranžirati tradicionalnu muziku Crne Gore, ali i inkorporirati u svoj koncertni repertoar i nova djela koja pišem za harmoniku. Kako mi je saradnja sa kompozitorima/kama u cilju pisanja novih djela za harmoniku veoma važna maksimalno ću se truditi da i u budućnosti izvodim nova djela i na taj način dajem svoj doprinos razvoju akordeonističke literature.

Kolika je odgovornost na savremen način obraditi tradicionalne pjesme iz Crne Gore i da li harmonika ima potencijal i širinu da ih sve iznese? Šta je najizazovnije u tom procesu?

Obrađivanje tradicionalne muzike je veoma stilski izazovno. Trudim se da se u tom procesu osavremenjivanja ne izgubi tradicionalna melodijska nit, ali i da sve to bude uklopljeno sa bojom tonova samog instrumenta. Ovo je za mene bilo i najizazovnije u samom procesu pisanja, ali istovremeno i veoma zanimljivo. Harmonika je veoma virtuozan instrument te je pravi “orkestar” u malom koji autoru dopušta bogatstvo mogućnosti pri pisanju/aranžiranju muzike.

Izveli ste i djelo “Riflessi nel bianco” italijanskog kompozitora Korada Rojca, kao i djelo “Drvo nade” crnogorske kompozitorke Slobodanke- Bobane Dabović Đurić. Kako ste došli do samo ta dva djela i baš ta dva kompozitora, po čemu su se oni izdvojili i osvojili Vas?

Oba djela su pisana za mene stoga sam ih sa zadovoljstvom uvrstila u repertoar. Djelo “Drvo nade” sam premijerno izvela 2019. godine i u pitanju je kompozicija koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim u šta sam se uvjerila više puta do sada. Ovo je kompozicija koja odlično inkorporira različite efekte na harmonici ali i ima izrazito borbeni karakter sa snažnom porukom u tekstu koji deklamuje izvođač stoga je veoma interesentno izvoditi ga.

”Riflessi nel bianco” je djelo koje sam premijerno izvela 10. maja na koncertu u Tivtu i sušta je suprotnost prethodno navedenog djela. U pitanju je djelo čija je osnovna ideja tišina i veoma je interesantan način na koji se kompozitor poigrava sa pauzama, različitim tonskim efektima i riječima. Na koncertu sam primijetila da djelo ostavilo snažan utisak. Mislim da oba djela odlično prikazuju različite mogućnosti harmonike, a meni je čast što su ovako respektabilni kompozitori napisali djela za mene.

Vi ste magistrica muzičkih umjetnosti na harmonici. Kako ste se i kada odlučili baš za harmoniku i da li je i koliko tražen i konkurentan ovaj instrument danas u svijetu muzike?

Recimo da su to drugi svojevremeno odlučili za mene što je u ovom slučaju srećna okolnost. Na prijemnom ispitu za osnovnu muzičku školu komisija je odlučila da ću svirati harmoniku iako sam ja tada željela svirati neki drugi instrument. Danas sam sretna što tada ipak nije bilo po mom jer je harmonika zaista fascinantan i izrazito virtuozan instrument. Harmonika je instrument koji ima svoju publiku i mjesto u brojnim žanrovima. Ako govorimo o svijetu umjetničke muzike harmonika je instrument za koji se veoma aktivno pišu nova djela širom svijeta te je zastupljena i u velikim koncertnim dvoranama.

S obzirom na to da je na spomen harmonike većini prva asocijacija narodna i tradicionalna muzika, da li virtuozitet i prefinjenost ovog instrumenta tako padaju u drugi plan i da li je tako izazovnije ili pak lakše koncertom i prilagođenim djelima “razbiti” te predrasude koje neki gaje?

Činjenica je da većina ljudi na našim prostorima harmoniku zna samo kroz narodnu i tradicionalnu muziku. Mislim da i u ovim žanrovima onda kada je izvođenje kvalitetno slušalac može uživati u virtuoznosti i ljepoti tona harmonike, ali svakako da je za upoznavanje punog kapaciteta harmonike potrebno čuti kako ona zvuči kroz različite žanrove. Bilo bi dobro kada bi u medijskom prostoru harmonika bila zastupljena češće kroz druge žanrove osim narodnog jer bi se na taj način dosta brže razbile određene predrasude koje prate ovaj instrument. Na primjer, savremena umjetnička muzika je fantastična za upoznavanje sa bogatim mogućnostima ovog instrumenta. Brojna djela svjetski poznatih kompozitora iz različitih istorijskih epoha su se transkribovala za ovaj instrument te jako dobro zvuče.

Kakvi su muzički dometi harmonike i koliko je ona zahtjevna za sviranje, šta biste Vi rekli?

Harmonika je veoma virtuozan instrument magičnog zvuka. Svakako da je izazovna za sviranje, prije svega zato što jedna prosječna harmonika ima otprilike 15 kilograma, a s druge strane kao i kada je u pitanju svaki drugi instrument potrebno je redovno vježbanje. Često profesionalno bavljenje muzikom upoređujem sa profesionalnim bavljenjem sportom jer zahtijeva dobru fizičku spremnost, predan rad, borbenost i dosta ličnog odricanja.

Koji zvuk Vas više privlači, tradicionalni ili savremeni, i šta posebno volite da svirate i kada?

Volim i jedan i drugi i zato sam se odlučila za miks to dvoje. Najviše volim izvoditi savremena djela, a za sviranje je uvijek dobro vrijeme, osim nakon 22 časa ako živite u stambenoj zgradi (smijeh). Kada sviram za sebe uglavnom pravim miks kompozicija različitih žanrova.

Kakvi su Vaši planovi za dalje, na čemu trenutno radite i može li se možda uskoro očekivati još neki solo koncert u drugom gradu?

Pored aranžiranja i pisanja nove muzike u narednom periodu posvetiću se izradi pedagoškog programa za sve one koji žele da nauče da sviraju harmoniku. O svim novostima u vezi ovog programa svi koji su zainteresovani mogu se informisati na mojim profilima na društvenim mrežama. Planiram održati koncerte i u drugim gradovima, ali još uvijek nemam precizirane datume.

Da li biste nešto dodali?

Na kraju bih željela pozdraviti sve čitaoce novina Vijesti.

Muzička šarolikost različitih krajeva

Autorka ste projekta “Muzička razglednica iz Crne Gore” koji se sastoji od digitalnog albuma i knjige tradicionalnih pjesama iz Crne Gore aranžiranih za solo harmoniku. Kako živi taj projekat danas i planirate li možda i neki nastavak?

Digitalnu knjigu i album sam objavila u periodu zatvorenosti zbog pandemije stoga projekat nije doživio svoju intenzivnu promociju uživo. Nedavno održani koncert u Tivtu je bila prva prilika da čitav album odsviram integralno tako da vjerujem da će ovaj projekat tek zaživjeti u punom kapacitetu u budućnosti. Planiram da napišem još aranžmana i da objavim proširenu verziju knjige “Muzička razglednica iz Crne Gore” u štampanom izdanju.

U skladu sa nazivom projekta, kakva je “Muzička razglednica iz Crne Gore”, odnosno, šta karakteriše crnogorsku muziku, prema Vašem mišljenju?

Ljepota jednostavnosti, lijepih melodija, ali i muzičke šarolikosti različitih krajeva.

Potrebna veća finansijska podrška muzici i mladima

Kakav je položaj mladih muzičara i muzičarki na crnogorskoj muzičkoj sceni? Šta bi trebalo unaprijediti?

Mladi muzičari se sistemski moraju značajno više finansijski podržati. Vjerujem da bi se trebali oformiti posebni fondovi za podršku mladim muzičarima, prije svega fondovi putem kojih će se đacima i studentima pomagati oko kupovine instrumenata, finansiranja pohađanja međunarodnih muzičkih edukacija i takmičenja. Svakako da bi izdvajanja za finansiranja kulture morala biti veća, a trebalo bi se raditi i na jačanju saradnje između umjetnika/ca i institucija uporedo sa davanjem poreskih i drugih olakšica kako samim umjetnicima tako i podsticanje privrednog sektora da ulažu u kulturu.