glumac vladan vuksanović o svojim pjesmama, glumi, stanju u kulturi

Ljubav je i motiv i inspiracija

Zbirka poezije "Gdje si neko nešto nešto" biće predstavljena večeras u Gornjoj Lastvi, a autor govori i o svom primarnom pozivu i prilikama u Crnoj Gori (kojih nema)

2726 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Promocija zbirke poezije “Gdje si neko nešto nešto” mladog crnogorskog glumca i poete Vladana Vuksanovića biće upriličena danas u Tivtu, u Gornjoj Lastvi, ispred Doma kulture “Ilija Marković”, u 21 čas. Moderatorka razgovora je Bojana Popadić, a na početku razgovora za “Vijesti” Vuksanović ističe da je promocija namijenjena njemu i ljudima koji su ga inspirisali i podstakli da piše i objavi svoju poeziju.

Vladan Vuksanović rođen je 1993. godine u Tivtu, a završio je glumu na Fakultetu savremenih umetnosti u Beogradu, pa pored toga što najavljuje promociju svoje poezije on za “Vijesti” priča i kakva ga je situacija dočekala po završenim studijama i povratku iz Beograda ističući da za ulogama traga, ali prilike ne dobija...

Pjesme koje (želi da) dijeli sa drugima

”Poezija kao ono što ti želim reć’, gluma kao ono što čuješ, čak i kad ćuti(m). More, bos, zagrljaj. More”, stoji u najavi događaja.

Vuksanović priča da je proces nastajanja ove zbirke trajao nekoliko godina, koliko i piše poeziju za koju se zainteresovao krajem srednje škole i početkom studija.

”Istraživao sam i osluškivao koji stil mi najviše prija i šta je to što me najbrže i najbolje pokreće. Slušao sam moj unutrašnji glas i tako su pjesme i nastajale - podstaknute situacijom, trenutkom, osobom... Ovo su pjesme koje sam izdvojio i koje bih volio da podijelim sa drugima, a mnogo ljudi, mnogo sjećanja i trenutaka se u njima nalazi”, ističe autor.

Vladan Vuksanović
foto: Privatna arhiva

Zbirka obuhvata četrdesetak pjesama od kojih je skoro polovina njih pisana u ženskom rodu, što je Vuksanoviću bilo potpuno prirodno i iskreno.

”Smatram da svaki pol u sebi sadrži i onaj suprotni pol, a način na koji se ti kao osoba prema njemu ophodiš i koliko dobro komuniciraš s njim unutar sebe pokazuje kakav si i iz vani prema suprotnom polu, u svakodnevnom životu. Ja ne volim da gušim taj suprotni pol u sebi, već mu dopuštam da cvjeta”, objašnjava umjetnik, a na pitanje “Vijesti” da li je upravo to ključ za unutrašnji sklad i samospoznaju, odgovara da može biti, ali i ne mora da znači.

”Meni prija to kako sam ja to postavio samome sebi kroz život i zato govorim isključivo o sebi i svom iskustvu, bez želje da nekome nešto namećem”, ističe on.

Vuksanović kaže i da je veliki dio svoje poezije “sačuvao” i nije je uvrstio u zbirku “Gdje si neko nešto nešto”, pa tako ima selekciju pjesama za sebe i onih namijenjenih čitaocima, a obrazlaže i zbog čega...

”Ključna riječ je ‘intima’. Nema tu ništa manje ili više obuhvaćenog u tim pjesmama, već se samo lakše prepoznaju neke lične i intimne stvari i situacije, a koje ne bih volio da se dodatno rasplamsavaju i šire dalje. Smatram da neke stvari treba ostaviti sebi, pa čak i ako nijesu samo naše”, poručuje on.

"Svaki pol u sebi sadrži i onaj suprotni, a način na koji se ti kao osoba prema njemu ophodiš i koliko dobro komuniciraš s njim unutar sebe, pokazuje kakav si prema suprotnom polu u svakodnevnom životu”, smatra Vuksanović

Zaključuje se, a potvrđuje i Vuksanović, da se njegovi motivi i inspiracija prepliću i da predstavljaju jedan, ali snažan i širok pojam - ljubav.

”Prije svega, rekao bih da inspiracija definitivno nije izmišljeni pojam, već pojava koju različiti ljudi na različit način percipiraju i drugačijim imenom zovu, iako je u pitanju najčešće ista emocija, ista srž, vatra, energija i pokretač. Mene najviše pokreće ljubav, bilo da se ona učitava između mene i osobe koju volim, osobe s kojom spavam ili pak između mene i mog psa, mene i moje bake, mene i mojih prijatelja, umjetnosti... Različiti su nivoi ljubavi, ali žar je ista”, smatra Vuksanović.

Naziv njegove prve zbirke poezije privlači čitaoca i otvara mu nove prostore, poziva ga na maštanje, prepuštanje, oslobađanje i otkrivanje nekih novih puteva, snova, trenutaka. Vuksanović naglašava da je naslov nadjenula njegova prijateljica Valentina Uković, o kojoj ima riječi i u zbirci.

Glumac koji ne radi ono što voli, nego ono što mora

Iako javnosti predstavlja svoju poeziju, ipak je gluma ono što smatra svojim primarnim pozivom, ali time se u Crnoj Gori još nije predstavio.

”Završio sam glumu u Beogradu, tako da sam po vokaciji glumac, ali glumac koji ne radi ono što voli, nego radi ono što mora”, kratko objašnjava Vuksanović i dodaje da iako traga za audicijama i projektima u kojima bi uzeo učešće - prilika kao da nema...

”Stalno tragam za audicijama, ali niko ih ne raspisuje, što dokazuje da je naša kulturno-umjetnička scena i produkcija, namjerno ili ne, zapravo zatvoreni krug ljudi. Ja sam (bio) stranac i tamo na Akademiji, ali i sada u svojoj državi i gradu, kao povratnik sa studija u ‘inostranstvu’ koje sam završio 2019. godine. Pored toga, ne volim da se laktam oko iste ljubavi, a uz to, glumaca danas ima svuda”, priča Vuksanović.

"Mi ovdje imamo pozorišta i predstave onakve kakve zaslužujemo, a ja ne znam da li je to dobro ili loše, jer ne bih generalizovao...", kaže Vuksanović

Znači li to da su se ljudi previše uživjeli u uloge, a zaboravili šta oni zaista jesu, odgovara potvrdno.

”Čini mi se da su se ljudi kod nas zaista previše uživjeli u svakakve uloge, uloge glumca/glumice, prijatelja, roditelja, direktora, i to se svakodnevno primjećuje na svakom koraku... Umreženost svakako postoji”, ističe on.

Crnogorskoj sceni fali rizika i hrabrosti

Kako na njega utiče to što je crnogorsko glumačko tržište malo, odgovara da je sve zavisi od (očekivanja) individue.

”Postoje izbori i dileme da li se vratiti tamo odakle si došao, odnosno otišao, ili ostati tamo gdje si se usavršavao, a pritom mnogo toga zavisi i od toga da li si i koliko spreman da rizikuješ. Moje mišljenje je da puno rizika i hrabrosti fali na našoj crnogorskoj sceni. Da li to otežava ili olakšava našu profesiju pitanje je... A koja je cijena toga? Evidentno je da se svi vode time da je teško rizikovati s novim ljudima”, zaključuje Vuksanović.

On dodaje da je evidentno i da se u društvu sve manje misli na kulturu i o kulturi, pa društvo takvo i postaje.

”Ne mislimo na kulturu, zaboravili smo je. Mislim da ima mnogo ljudi koji bi znali kako da to riješe, ali ih ne slušamo ili pak ni ne pitamo. Svakako, ako si željan kulture onda ne treba da čekaš da ti neko nešto ponudi, a ako se to desi onda je dobro. Ipak, ponovio bih da ne treba čekati, jer ima raznih načina da se dođe do kulturno-umjetničkog sadržaja. Ovdje, rekao bih, imamo pozorišta i predstave onakve kakve zaslužujemo, a ja ne znam da li je to dobro ili loše, jer ne bih generalizovao”, zaključuje on.

Najavljuje i promociju u Podgorici
Najavljuje i promociju u Podgoricifoto: Privatna arhiva

Iako pozorišnih i filmskih projekata za sada nema u planu, naredna promocija zbirke poezije “Gdje si neko nešto nešto” trebalo bi da se desi u Podgorici u Kulturnom prostoru 201, a o tačnom datumu javnost će biti naknadno obaviještena.

”Moja ideja je zapravo bila da se prva promocija moje zbirke poezije desi na tvrđavi Arzi. To je jedno za mene posebno mjesto gdje je mnogo pjesama i nastalo. Iako sam od početka želio da ovu prvu promociju priredim samo za uži krug ljudi, tu je i želja i potreba da uz to opravdam očekivanja NVO ‘škArt’ kojima sam mnogo zahvalan. Tako je ovo veče zamišljeno kao predstavljanje moga rada širem, ali i intimnijem krugu ljudi, istovremeno”, najavljuje on.