Nakon uspješnog koncerta koji su nedavno održali u glavnom gradu Crne Gore u sklopu Podgoričkog kulturnog ljeta, Crnogorski kamerni orkestar nastupom 31. avgusta u Tivtu zatvoriće Festival mediteranskog teatra Purgatorije. Na koncertu će biti izvedena djela iz epohe romantizma, kao i djela savremenih crnogorskih kompozitora Senada Gačevića i Aleksandra Perunovića.
Crnogorski kamerni orkestar (CKO) je osnovan 2022. godine, a čine ga profesionalni muzičari, ujedno i članovi Crnogorskog simfonijskog orkestra. Jedan od CKO-a će predstaviti čitav niz repertoara kamerne muzike, od djela klasične do savremene muzike, s posebnim akcentom na crnogorske autore.
Članovi Crnogorskog kamernog orkestra su: Marko Simović, Slađana Mijović, Dušan Rakonjac i Marija Đuranović (prve violine), Nenad Jovanović, Sonja Vojvodić i Verica Čuljković (druge violine), Uroš Lapčević i Petar Obradović (viole), Milan Ninković i Ana Zakrajšek (violončela) i Vasilije Gagović (kontrabas). Dirigent i osnivač orkestra je Sara Arianna Serhatlić koja je magistrirala je na Muzičkoj akademiji Univerziteta Crne Gore, u klasi maestra doc. mr Daria Vučića. Tokom postdiplomskih studija, pet semestara je bila saradnik u nastavi na predmetu Orkestar s poznavanjem orkestarske literature na Muzičkoj akademiji Univerziteta Crne Gore. Sarađivala je sa Crnogorskim orkestrom mladih, Orkestrom Muzičke akademije sa Cetinja i Orkestrom i horom Don Bosko centra iz Podgorice. Dobitnica je nagrada Univerziteta Crne Gore i Prijestonice Cetinje, stipendija Konrad Adenauer fondacije iz Berlina, Atlas fondacije i Ministarstva prosvjete.
O planovima i ciljevima sa Crnogorskim kamernim orkestrom priča za “Vijesti”...
Crnogorski kamerni orkestar predstavljen je nedavno. Većina ovih muzičara nastupa u nekim drugim orkestrima, a i mnogi samostalno drže koncerte. S kojim je ciljem osnovan Crnogorski kamerni orkestar?
Crnogorski kamerni orkestar je osnovan s ciljem da okupi najbolje profesionalne muzičare koji žive i rade u Crnoj Gori, ali i uz ideju intenzivnog promovisanja i očuvanja crnogorskog kulturnog stvaralaštva kroz izvođenja djela crnogorskih kompozitora i približavanja kamerne muzike publici. Želimo da pružimo doprinos u borbi s mejnstrim kulturom i prolaznim trendovima, koji sve intenzivnije i smjelije postaju jezgro kulturnog interesovanja našeg društva, a naročito naše omladine. Duboko sam uvjerena da za kulturu možemo najviše uraditi zajedno, ako usko sarađujemo i pružamo punu podršku projektima koje rade naše kolege, samostalno ili u drugim ansamblima. Kompetencija je poželjna i neizostavna, ali u zdravoj mjeri. Uspjeh drugih može učiniti da naša profesija napreduje i bude više cijenjena u društvu, njemu se uvijek treba radovati i važno je da naučimo da živimo s tim.
CKO je namijenjen prevashodno mladim muzičarima. Postoje li neke starosne godine zbog kojih muzičari ne mogu biti članovi ovog sastava? Kako se postaje član Crnogorskog kamernog orkestra?
Crnogorski kamerni orkestar (CKO) je relativno mlad orkestar, međutim nije formiran s takvom namjerom. Članovi ovog ansambla su pretežno na vodećim pozicijama (vođe ili zamjenici u grupi) u Crnogorskom simfonijskom orkestru, koji je na vrhu u hijerarhiji muzičkih ansambala u državi. Za te pozicije se polažu audicije. Ono što krasi članove CKO je impresivna biografija, profesionalizam, pozitiva i dobra energija, spremnost na komporomise i na demokratsko funkcionisanje, koje je od krucijalnog značaja za svaki timski rad.
Imamo nekoliko orkestara, od kojih je najveći CSO, a takođe je napravljeno i više manjih. Reklo bi se da muzičari mogu da biraju gdje će da sviraju. Da li je situacija zaista takva?
Ukoliko se ne varam, Crna Gora ima samo jedan ili par orkestara iza kojih stoji institucija. Širom svijeta, institucionalno se podržavaju orkestri koji djeluju na lokalnom, na državnom ili međunarodnom nivou. Veoma često u nazivu imaju geografsku oznaku grada ili države koju predstavljaju. Oni su najbolji ambasadori svoje zemlje i kulture. U Crnoj Gori se nerijetko formiraju ansambli koji odrade nekoliko projekata i nisu u mogućnosti da nastave svoj rad i funkcionišu dalje zbog nedostatka finansijske podrške. Odavno se upalio alarm.
Naše društvo svojim djelovanjem konstantno negira istinu da, kao i ostali umjetnici, muzičari su ljudi koji stvaraju i ljudi koji rade i žive od svoje profesije, a sistemsko uređenje u kojem živimo nas veoma često dovodi u situaciju da ova prva kvalifikacija trpi radi druge. Zbog toga ne mislim da je situacija sjajna, ni za muzičare, ni za ostale umjetnike, već suprotno. Muzika vječito trpi i gubi zbog preference ka drugim prioritetima, a ona je jedina koja nas čini drugačijim, specifičnim i svojim. Ona je univerzalni jezik za cijeli svijet, ona najlakše prevazilazi prepreke i spaja sve različitosti.
Interesantno je da kad se kaže “kamerni” ljudi tu riječ vežu za manje sastave (od pet, šest članova), a vaš broji 12 članova. Ima li prostora još da se širi i preraste u veći orkestar?
Kamerna muzika je grana umjetničke muzike koja podrazumijeva manji broj izvođača. U svijetu kamerni orkestri sadrže najčešće između dvanaest (12 ensemble iz Ujedinjenog Kraljevstva) i četrdeset članova (Australijski kamerni orkestar, Korejski gudački ansambl Wald). U vijeku kad su česta odstupanja od pravila, Kamerni orkestar Evrope je prošle godine obilježio četiri decenije svog djelovanja ponosno predstavljajući svojih šezdeset muzičara. U tom svjetlu, naravno da postoji prostor i tendencija da Crnogorski kamerni orkestar preraste u veći ansambl, ali i da se priključe instrumenti iz porodice duvača. Zbog toga smo kamerni, a ne gudački ansambl. Dinamiku razvoja je nemoguće predvidjeti, pogotovo ako djelujete samostalno, dok se svijet bori s ekonomskom krizom. Iza svakog ozbiljnog ansambla stoji institucija, međutim morate se pokazati i dokazati da ste vrijedni ulaganja i podrške. Želim da vjerujem da će stvari krenuti nabolje.
U ovom kamernom sastavu nema duvača, fokusirani ste isključivo na gudače - namjerno ili slučajno?
Osnovna postavka ansambla trenutno sadrži samo gudačke instrumente, a to je urađeno namjenski jer veći orkestar zahtijeva masivnija sredstva kako bi nesmetano funkcionisao. Drugim riječima, morali smo se prilagoditi trendu masovne kulture i početi od minimuma, nadajući se da ćemo jednog dana postati veliki orkestar, i po imenu i po broju članova.
Imali ste priliku da orkestar predstavite na Podgoričkom kulturnom ljetu, već u srijedu 31. sviraćete u Tivtu. Kakve su bile reakcije na prvi koncert i koliko će se repertoar razlikovati od onoga koji ćete izvesti u Tivtu?
Reakcije i komentari nakon premijernog koncerta su bili veoma pozitivni. Dobili smo mnogo pohvala od stručne i laičke publike. Većinu je radovalo što se rađaju nove ideje i činjenica da crnogorska umjetnička kulturna scena postaje iz godine u godinu bogatija za novi festival, novi ansambl, novu mladu nadu. Koncept repertoara je za publiku u Podgorici bio veoma zanimljiv i raznovrstan, počeli smo djelima s kraja XIX i prve polovine XX vijeka, da bi na kraju predstavili dvije kompozicije iz crnogorskog savremenog stvaralaštva koje su karakterom potpuno drugačije. Jednu je karakterisao folklorni prizvuk, a drugu minimalizam i sličnost filmskoj muzici. S obzirom na pohvale i lijepe komentare, odlučili smo da isti repertoar predstavimo publici na primorju u nadi da ćemo zbog raznovrsnosti programa zadovoljiti različite ukuse i afinitete.
Najavili ste da će na koncertu u Tivtu u sklopu repertoara orkestar izvesti djela iz epohe romantizma, ali i ona savremenih crnogorskih kompozitora Senada Gačevića i Aleksandra Perunovića. Kako su se djela naših kompozitora uklopila u taj repertoar?
Sve kompozicije koje ćemo izvesti su namjenski pisane za ansamble koji se sastoje isključivo od gudačkih instrumenata. Zanimljiva je geneza kompozicije “Queen” Aleksandra Perunovića, iz 2001. godine. Na cetinjskoj Muzičkoj akademiji studenti su formirali rijetku varijantu gudačkog kvarteta s kontrabasom umjesto jedne od dvije violine. S obzirom na to da je kompozitor u to vrijeme bio u fazi istraživanja djela pop-kulture (rok, metal, tehno muzika) i američkog minimalizma, napisao je djelo bazirano na pojedinim elementima navedenih pravaca, namjenski za ovaj neobični sastav. Imajući u vidu svedenost tematskog materijala, kao i melodijske i harmonske komponente, “Queen” ipak primarno treba shvatiti kao minimalističko ostvarenje. Ono što ga odvaja od značajnog dijela muzike minimalizma je prvenstveno činjenica da postoji veoma izrazit dramski plan, što svakako nije tipično za ovaj pravac. Kompozitor Perunović je napisao verziju za gudački orketsar 2007. godine.
Kompozitor Senad Gačević je napisao “Alla Turcu” 2019. godine. Karakteriše je lako pamtljiva melodija kroz koju se prožima tema bazirana na crnogorskom folkloru, koja se sprovodi kroz grupu instrumenata. U toj melodiji čujemo naš mentalitet, našu tradiciju i evociraju se uspomene i događaji iz naše prošlosti i davnih vremena, života naših predaka. Prikazuje kodove nekog prošlog vremena od koga imamo što da naučimo, da upoznamo taj svijet jedinstvenog duha, taj neobični sudar civilizacija, običaja i kultura, i na kraju, vjekovnog suživota na ovim prostorima. Uvjerena sam da ove dvije kompozicije čine da koncert ne bude jednoličan i da izađemo iz okvira “bazične” klasične muzike.
Neophodna masivnija ulaganja u sferi kulture
Prvi ste stekli titulu magistra Orkestarskog dirigovanja u istoriji Muzičke akademije i Univerziteta Crne Gore. Koliko rad s mladim sastavima poput ovoga može da inspiriše jednog dirigenta?
Biti prvi u nečemu jasno upućuje na zaključak o položaju ovog poziva u našem društvu i našoj državi, kao i da su masivnija ulaganja u sferi kulture zaista neophodna. Svi članovi Crnogorskog kamernog orkestra imaju zavidne biografije i usavršavali su se kod najboljih pedagoga u zemlji, regionu i inostranstvu. Godinama unazad pružaju značajan doprinos crnogorskoj kulturnoj sceni, što svojim angažmanom u Crnogorskom simfonijskom orkestru, pedagoškim radom, tako i učešćem na raznim festivalima, ljetnjim kampovima za muziku i saradnjom s orkestrima iz regiona i Evrope. Jasno je da od njih mogu da naučim mnogo, a što više budemo sarađivali motivacija i inspiracija će biti intenzivnije. Muzika je živa materija, teče i dešava se u trenutku i nikad ne znate da li će se sve odvijati kao što je predviđeno, kao što je bilo na probama. U radu s njima, ali i na sceni, osjećam sigurnost, toplinu, prijateljski odnos i želju da pomognu mlađoj koleginici, što se ne srijeće često u svijetu umjetnosti. Međutim, motivacija i inspiracija ne zavise isključivo od odnosa članova u jednom timu, već značajno utiče i društveni “feedback”. Svjesni da ćemo nailaziti na prepreke, “misiju” koju smo timski započeli, doživljavamo kao pokretačku, želimo da inspirišemo mlade ljude da budu istrajni u ostvarenju svojih ciljeva, da budu dosljedni i privrženi vrijednostima i idealima kojima su vođeni.
Jeste li kao dirigent fokusirani samo na ovaj sastav ili imate planove da se oprobate i s nekim većim?
Tek sa sticanjem diplome magistra krenulo je moje pravo učenje. Dosadašnje iskustvo me naučilo da, ukoliko želim da se ozbiljno posvetim dirigovanju, u ovakvom uređenju moram sama sebi stvoriti prilike. Upravo ta želja je poslužila kao motivacija za osnivanjem profesionalnog kamernog orkestra, ali i činjenica da nisam imala priliku da sarađujem s drugim ansamblom od trenutka kada sam stekla diplomu. Nisam imala mnogo izbora, ili ću se pronaći u drugoj profesiji ili ću svjesno krenuti jednim teškim putem. Oni koji me poznaju, lako će shvatiti zbog čega sam dala prednost drugoj opciji. Crnogorski kamerni ansambl jeste jedini s kojim trenutno imam priliku da radim, a samim tim i nadograđujem svoje iskustvo. Kao i svaki mladi dirigent, voljela bih da jednog dana stanem pred veliki, simfonijski orkestar kad osjetim da sam spremna za taj veliki korak. Ali želja je jedno, realnost je drugačija i nepredvidljiva. Dugogodišnju studentsku želju da dirigujem djelo crnogorskog kompozitora sam nedavno ispunila. I to dva kompozitora, koji su mi bili profesori na Muzičkoj akademiji i nesebično pružali svoje znanje nama, studentima. Od nečega se mora početi, a svjesna sam da moram mnogo raditi i biti istrajna kako bih ostvarila sljedeće profesionalne korake.
Decenijama unazad nismo razmišljali o stvaranju generacije dirigenata
Iako imamo nekoliko dirigenata, uglavnom ih dovodimo sa strane. Zašto ne cijenimo ono što imamo?
Daću sebi za pravo da govorim samo o mladim dirigentima. Potrebno je određeno znanje i bogato iskustvo da se stane pred veliki simfonijski orkestar, a problem je u tome da naši mladi dirigenti nemaju priliku da sarađuju sa sličnim ili manjim ansamblima prije najvećeg. To je rupa našeg sistema, problem na državnom nivou, a ne greška ili krivica jedne ili dvije institucije iz sfere kulture i muzike. Decenijama unazad nismo razmišljali o stvaranju generacije dirigenata. Sistem treba da prepozna perspektivu, brine i podržava mladi kadar, naročito za rijetke profesije kao što je ova. Samo ulaganjem i brigom o takvim mladim ljudima, ulažemo u budućnost kulture, cjelokupnog društva i države na dugoročan period. Mlad dirigent je talentovan dirigent, ali dobar je onaj s mnogo iskustva. Složićemo se, nije lako ostaviti svoju porodicu i otići vani, biti stranac kojeg će, očigledno, dočekati mnogo širi spektar prilika i izbora. Međutim, nije dugoročno rješenje ukoliko svi odemo, vapeći za boljom budućnošću. Upravo su te prilike za mlade ljude ono što nam nedostaje, a ukoliko generacija koja je predodređena da stvara progresivno društvo i bude na poziciji donosioca odluka napusti zemlju, ko će to onda brinuti i stvarati bolju, evropsku Crnu Goru.
Bonus video:
