Nedavno je završena šesta faza snimanja dugometražnog dokumentarnog filma „Ova dobra zemlja“ reditelja Vladimira Perovića, a u produkciji „Atomic production“ iz Podgorice.
"'Ova dobra zemlja' je film koji donosi priču o neraskidivoj vezi čovjeka i predjela koju su često surovi prostori ali i najljepši pejzaži u Crnoj Gori koji su ipak tog čovjeka 'zadržali' da živi u toj ljepoti. Crnogorski krš se transformiše u poglede i riječi, često u nevjerovatne mudrosti čovjeka: riječi koje ove obične ljude izdižu daleko od običnosti", navodi se u saopštenju i ističe da je film prešao polovinu puta.
Reditelj Perović i snimatelj Ivan Čojbašić ne kriju zadovoljstvo dosadašnjim tokom projekta.
"Osam snimljenih priča (od planiranih 15-ak ili nešto više) iz svih djelova Crne Gore, donijele su izuzetna saznanja o čovjeku i njegovom životnom prostoru, čak i kad je to negostoljubivi, ljuti, suvi krš. Pružile su autorima priliku da vizuelnim sredstvima otkrivaju nesvakidašnju ljepotu i tegobu, u nastojanju da dožive, spoznaju i poetskim sredstvima kažu nešto više o čudesnoj srođenosti ljudi i pjezaža", dodaje se u saopštenju.
Snimalo se na poznatim i manje poznatim, pristupačnim i manje pristupačnim lokacijama: Dobrotska stijena - Prčanj, Vrmac, Dobra Gora, Ćeklići, Orijen - Platoi Subre, Plav, Cuce, Piva, Crkvičko polje, Durmitor - Dragoševac, Slatina, Zukve, Boan, Broćanac - Nikšić, Veliki i Mali zalazi, Tuzi - Skorać, Kučke planine, Dragoševac, Lipci, Ljuti krš, Prutaš, Šarban, Kučki kom…
"Jedna faza snimanja filma pretvorila se u opasnu, iscrpljujuću planinarsku, skoro alpinističku turu, stazom 'trekom' kojim godinama niko nije prolazio. Kad ste u kršu, u planini, ne teče uvijek sve onako kako želite i planirate... Ekipa je ovaj put pratila jednog od junaka filma, Borisa Rajmana, na izuzetnoj dionici. Radi se o nekadašnjem putu, vjerovatno najtežem, kojim se u ranija vremena stizalo iz Katunske nahije u Boku, i vraćalo nazad, radi razmjene dobara", piše u saopštenju producentske kuće.
Reditelj Perović iznosi zanimljivosti i svoja zapažanja sa snimanja:
„Ranom zorom tročlani tim je počeo snimanje i krenuo iz ćeklićkog sela Jezer, pa preko nekoliko krševitih prevoja, stigao do sela Vališta. Veliki Zalazi, Mali Zalazi i Vališta, tri izuzetno lijepa sela, nažalost napuštena, u kućištima i ruševinama, nalaze se iza istočnog oboda Kotorskog zaliva, iza stijene razvučene nad Dobrotom, od Kotora pa do Orahovca. Na prethodno izviđanje i pripremu terena ekipa je išla od Njeguša, preko Velikih Zalaza (gdje je reditelj Perović ranije snimio film 'Dim'), pa preko visokog prevoja do Malih Zalaza, da bi se odatle spustila uskom stazom niz okomito brdo, pravo do Sv. Stasija. Tada su Vališta ostala samo daleka želja, pa je ovaj put odabrana nova ruta", prisjeća se on i nastavlja:
"Vališta, nekadašnji katun Malih Zalaza, zadržala su ekipu izvjesno vrijeme. Uz snimanje, u kamenitoj pustoši osvježili su se vodom sa otvorenog ubla, pitke, nevjerovatno čiste, bistre, očito žive vode. U bezvodici crnogorskog krša to je prava rijetkost", primjećuje Perović.
Ekipa je dalje, sve snimajući, dodaje reditelj, preko izrazite kraške površi, prilazila ivici dobrotske stijene...
"Odakle vam se čini da u svaki dimnjak dolje na obali možete ubaciti kamen. Ne zato što je blizu (nije!), nego zato što stojite upravno iznad njega, tolika je okomica... Onda je krenulo spuštanje stazom Stube, na osnovu detaljnog ali veoma zastarjelog opisa nekog planinara... Stube - ubrzo se pokazalo odakle takvo ime: izrazita strmost i uzanost, sve vrijeme ivicom litice, uz nesvakidašnji nagib puta. Shvatili smo da se od vremena kad je pravljen opis mnogo šta izmijenilo. Put se na mnogim mjestima urušio, a ponegdje je nevidljiv, zarastao u trnje, kupine i šipkovinu, te smo morali kosijerom raskresivati neke dionice, jer s jedne strane imate liticu nad sobom, a sa druge liticu pod sobom. A povrh svega, nekadašnje markacije su ili izbrisane ili neuočljive", piše Perović.
Putovanje od vrha staze Stube do asfalta u Ljutoj je potrajalo skoro tri sata.
"Jednom članu ekipe odlijepile su se obje oplate na planinarskim cipelama, pa je poslednju trećinu dionice završio sa prevezanom oplatom na jednoj cipeli i bez ikakve oplate na drugoj... Ekipa je na kraju, niz pogolemi sipar tik iznad izvorišta Ljute, silazila po mraku, oznojena, žedna i prilično iznemogla nakon punih dvanaest sati hodanja", ističe Perović.
On zakljućuje da se "rane liječe, a u ekipi vlada vedrina". A ekipu, pored reditelja Perovića i snimatelja Čojbašića, čine i: izvršna producentkinja Jelena Božović; snimatelj zvuka Saša Brajović, asistent je Stefan Radović, a povremeno se priključi i Bojan Perović.
"S nestrpljenjem se očekuje uspon na Prokletije, narednog maja, kao i druge, lakše ali ne manje zanimljive dionice puta ka dovršavanju filma 'Ova dobra zemlja'", zaključuje Perović.
Film je podržao Filmski centar Crne Gore.
Bonus video:
