Završena manifestacija Dani Mila Boškovića: Nema zavičaja bez zavičajnih pjesnika

"Ovladao je sposobnošću gradnje fikcionalnog svijeta. Prostor dat u najosnovnijim naznakama – rijeka, planina, provalija, umorna zemlja - bez topografske konkretizacije vlastitim imenom, ali sa zavučajnim crnogorskim koloritom. Skroman fabularni okvir, a dinamična naracija"

2228 pregleda 0 komentar(a)
Sa manifestacije, Foto: Centar za kulturu Kolašin
Sa manifestacije, Foto: Centar za kulturu Kolašin

Tradicionalna manifestacija Dani Mila Boškovića, završena je književnom večeri, posvećenom tom stvaraocu. Manifestaciju su organizovaili kolašinski Centar za kulturu i Narodna biblioteka Ljubo Anađelić, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija i Opštine.

Nema zavičaja bez zavičajnih pjesnika i zavičajne književnosti. Prije dvije godine, pokrenuli smo manifestaciju, koja je dobila ime pjesnika Mila Boškovića, jednog od najvećih izdanaka našeg jezičkog i duhovnog postojanja. Njegovo stvaralaštvo je prekinuto ranom smrću, zaustavljeno u punom svom naponu i književnom zrenju, kada je ispisivao stihove, koji su formirali njegov prepoznatljiv glas. Rano završeni život,ostavio je snažan pjesnički trag, pomalo težak i gorak, kazala je Gorica Ilinčić, direktorica Centra za kulturu.

Prema riječima književnika i književnog kritičara Bogića Rakočevića, Milo Bošković je jedan od najvećih književnih izdanaka kolašinskog kraja, čije je djelo prepoznato i uvaženo na prostorima bivše Jugoslavije. Boškovićeva proza, ocijenio je, imala je bolji prijem kod kritike, ali i u poeziji ima dosta elemenata koji ga predstavljaju kao vrsnog pisca.

“Njegovo pjesništvo je utemeljeno je u generacijskom poetskom krugu, ali i u zavičajnom miljeu, koje snažno pulsira iz njegovih stihova. Odatle zapravo izvire cijeli opseg njegovog pjesničkog interesovanja. Bio je krhkoga zdravlja i nastojao je da što više ugrabi od književnosti i života.Tako je, za 37 godina,, koliko je živio, uspio da ostavi bogato književno djelo i blizu 1.000 stranica neobjavljenih radova, koje priređuje za štampu i omogućava da se publikuju njegov brat Slobodan i sam vrsni pisac”, rekao je Rakočević.

Prema njegovim riječima, Bošković dijeli sudbinu mnogih pisaca poslednjih decenija čije je djelo, pred uplivom turbulentnih društvenih zbivanja, zaboravljeno.

Milo Bošković je imao sve biljege velikog pisca, rekao je književni kritičar Vlatko Simunović.

“Ovladao je sposobnošću gradnje fikcionalnog svijeta. Prostor dat u najosnovnijim naznakama – rijeka, planina, provalija, umorna zemlja - bez topografske konkretizacije vlastitim imenom, ali sa zavučajnim crnogorskim koloritom. Skroman fabularni okvir, a dinamična naracija. To su kadri samo pisci, koji sistemtski razmišljaju o načinima modelovanja svijeta. Majstor iluzije vjeodostojnosti, koji vas primorava da kažete -taj čovjek to sam ja”, kazao je Simunović, gvoreći o neobjavljenoj prozi Boškovića „Priča iz Tivaide/Tmornik“

Simunović je podsjetio da su “akteri drame koju Bošković kreira Čovjek,Bog i Đavo”.

Uručene nagrade najboljima na pjesničkom konkursu

Dio manifestacije „Dani Mila Boškovića“ bio je nagradni književni konkurs za najbolju pjesmu autora iz Crne Gore i regiona, koji nijesu stariji od 37 godina – koliko je imao Milo Bošković kada je umro. Vasiije Bulatović, predsjednik SO Kolašin uručio prvu nagradu Aidi Camović iz Srbije za pjesmu „Unutrašnji radovi“ i treću nagradu Miici Rosić iz Srbije za pjesmu „Mašine su radile 25 sati dnevno“. Dobitnik druge nagrade Hrvoje Galić iz Hrvatske nije bio prisutan, pa se publici obratio video porukom. Odluke žirija obrazložila je predsjednica Svetlana Kalezić – Radonjić.

Bonus video: