U međuvremenu je sa više strana - off the record, podrazumijeva se - osuto drvlje i kamenje na moju minornost - navodno zbog besramnog plediranja u prošlosubotnjem tekstu - a u isključivu korist radnog kolektiva koji djeluje pod firmom “Porto Montenegro” - kolektiva koji je, u svakom pogledu, perjanica onog segmenta crnogorskog turizma koji je isključivo okrenut visokolikvidnoj klijenteli.
Ako izuzmemo uvredljive kvalifikacije (personalne naravi) - na koje se ne bih osvrtao - kritike bi se mogle svesti, uglavnom, na konstataciju da tzv. Program sticanja crnogorskog državljanstva putem ulaganja (Ekonomsko državljanstvo - CBI) u razvojne projekte sa Liste razvojnih projekata u oblasti turizma iza koje stoji Vlada - povlači i stanovite rizike - od kojih su neki: finansiranje terorizma, korupcija, upliv organizovanog kriminala, pranje novca, utaja poreza itd. - na stranu enormni profit koji se ne sliva samo u budžet Crne Gore - majke naše, slava joj i milost - već i u džepove mrskih nam investitora - posebno onih koji stoje iza projekta Boka Place - nove epizode u PM success story.
Dakle, priznajem da sam kriv - po svim tačkama optužnice - a u svoju odbranu imam da kažem samo ovo: sačekajmo, molim vas, taj alternativni predlog Programa ekonomskog državljanstva koji, navodno, priprema Abazovićeva odlazeća Vlada (koja nikako da ode) - i koji će, opet navodno, biti prezentovan visokim zvaničnicima Evropske komisije u Briselu u dogledno vrijeme - pa kad se to završi i u zavisnosti od toga kako će se to završiti - izrecite presudu dame i gospodo - i pripadajuću joj kaznu.
Dodao bih, ako dozvoljavate - da se nije lako odrediti u slučajevima kad su sa jedne strane očigledni benefiti (što bi rekli DPS-ovci), a sa druge strane vrlo realni rizici - pitajte druga Abazovića ako meni ne vjerujete - uz poljubac svima koji su pronašli elemente nepočinstva u mom prošlosubotnjem tekstu i ukazali mi na iste, bez zadrške.
***
Nego da vidimo mi što se to iza brda valja...
Unatoč tvrdim uvjeravanjima od strane drugarice Kume - ministarke ekologije, održivog razvoja, turizma, prostornog planiranja, urbanizma, legalizacije nelegalno podignutih objekata, Inženjerske komore, europskih poslova, euroatlanskih integracija i ko zna čega još - u odlazećoj Vladi druga Abazovića (koja nikako da ode) - da će nam do kraja prošle kalendarske godine - do 31. decembra, dakle - biti dati na uvid nacrti seta novih zakona kojima bi trebalo da bude pokrivena oblast koju u ovom trenutku pokriva Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata - pjesmom opjevani Paškov zakonik iz davne 2017. godine - to se nije desilo - što, naravno, nikoga nije iznenadilo.
Ako li pak želite da se pobliže informišete o toj gorućoj temi, podsjetiću vas da je dana 16. decembra prošle godine, na 26. sjednici (skupštinskog) Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje - upriličeno bilo konsultativno saslušanje drugarice Kume na temu: “Stanje u oblasti prostornog planiranja - priprema Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata” - o čemu jedva da postoji pisani trag na adresi skupstina.me (četvrtak, 26. januar, 14:00) - što će reći da nije priložen nikakav materijal, a nema ni zapisnika sa sjednice - ali zato imamo video-snimak sjednice na youtube.com (Skupština Crne Gore).
”Nacrt ovog zakonskog rješenja”, veli Kuma, “predviđa podjelu na državna i lokalna planska dokumenata. Dakle, tri državna su: Prostorni plan Crni Gore, Prostorni plan posebne namjene i Državni planski dokument - a što se tiče lokalnih planskih dokumenata: Prostorno urbanistički plan, Detaljni lokalni plan i urbanistički planovi. Dakle, imamo tu podjelu”.
Namjera mi je zapravo bila da odslušam snimak sjednice - i da vam prenesem utiske - ali se ispostavilo da Kumu definitivno ne mogu da shvatim ozbiljno - ni uz najbolju volju. Porazna je činjenica, htjeli mi to priznati ili ne - da u Crnoj Gori, u ovom trenutku, ne postoji kadar sposoban da realno i učinkovito razmišlja o pitanjima koja bi se odnosila na prijeko potrebne, sveobuhvatne reforme u domenima uređenja uneređenog prostora Crne Gore - majke naše, u koju se svi kunemo, svako na svoj način - jer bi u protivnom taj neko, ili ti neki ljudi od integriteta - profesionalnog i moralnog - našli načina da upozore Kumu da povede računa barem o svojim javnim nastupima - koliko god nam njeni ignorantski ispadi bili simpatični, na neki uvrnuti način.
Kako bilo, nivo besmisla koji nam se servira iz MEPPiU od samoga starta, od trenutka kada je u Skupštini CG izglasana 43. Vlada - znatno je iznad podnošljive granice, tako da nam nema druge do li da se uzdamo, bože zdravlja, u narednu, 44. Vladu - i novu ministarku/ministra.
***
I Prvi među nama, drug Stevović, sa svoje strane, itekako doprinosi boljitku. Drug Prvi je riješio, ničim izazvan, da se uhvati u koštac sa kompleksnom problematikom, sa kojom njegovi prethodnici na poziciji Prvoga među nama arhitektima i arhitekticama mladima - počevši od dobroga čika Duška, zaključno sa ser Žiletom - nijesu uspjeli da se izbore. Riječ je, naravno - o Državnim smjernicama razvoja arhitekture.
Član 56 (važećeg) Paškovog zakonika lijepo kaže:
”U cilju unapređenja kvaliteta i kulture prostornog i arhitektonskog oblikovanja i stvaranja visokovrijednog izgrađenog prostora, kao i stvaranja uslova za unapređenje kvaliteta izgrađene sredine, očuvanje identiteta i prepoznatljivosti prirodnog i kulturnog predjela i podsticanja održivog razvoja, donose se državne smjernice razvoja arhitekture.
Državne smjernice razvoja arhitekture sadrže, naročito: preporuke oblikovanja i materijalizacije objekata, u odnosu na ambijentalna svojstva područja itd.”
U to ime - očigledno ne uzimajući u obzir činjenicu da nacrti seta novih zakona kojima će biti uređene oblasti planiranja i izgradnje (i još koječega) samo što nam nijesu podastrti na uvid - i unatoč tome što nacrti kasne mjesec dana - drug Prvi je oformio četu malu, ali odabranu - kojoj je stavio u zadatak da se izbori sa problemom DSRA. Četi se nedavno priključila i drugarica Mica Kana (NVU - Ko ako ne drugarica Mica Kana i sedam Kanica, mladih arhitektica) - koja je, izgleda, uvijek spremna da priskoči kad se ukaže potreba za predstavnicom NVO sektora u nekoj radnoj grupi koja se bavi pitanjima iz domena planiranja, odnosno uređenja prostora i izgradnje.
Podsjetiću vas da je drugarica Kuma 5. jula prošle godine odapela Javni poziv za predlaganje predstavnika/ce nevladine organizacije u radnoj grupi za izradu nacrta zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata - na koji se niko nije odazvao, naravno, jer niko nije lud da se izlaže golemim neugodnostima za male pare - da bi, nakon opetovanog Javnog poziva, čast da se priključi pomenutoj radnoj grupi ipak pripala, fanfare molim: drugarici Mici Kani - kao jedinoj prijavljenoj predstavnici NVO - koja, pretpostavljam, ipak nije bila u poziciji - ko zna zbog čega - da se ogluši o Javni poziv.
Drug Prvi je, sa svoje strane, 30. novembra prošle godine, odapeo Javni poziv za predlaganje predstavnika/ce nevladine organizacije u radnoj grupi za izradu Državnih smjernica arhitekture - na koji se niko odazvao, naravno - da bi se, nakon što je Javni poziv opetovan, 21. decembra - odazvala... Pogodite ko se odazvao? Odazvala se Mica Kana, drugarica dežurna, kao jedina zainteresovana...
OK, izgleda da sam ispucao za danas - doviđenja u narednom broju...
Bonus video:
