Radost življenja i uzvišenost Bramsove muzike

Koncert Crnogorskog simfonijskog orkestra, posvećen poznoromantičarskom njemačkom kompozitoru, uz dirigentsko vođenje Srbe Dinića i nastup istaknutog pijaniste Simona Trpčeskog u Muzičkom centru u Podgorici

3120 pregleda 1 komentar(a)
Izvanredan nastup Simona Trpčevskog u Podgorici, Foto: Dejan Kalezic
Izvanredan nastup Simona Trpčevskog u Podgorici, Foto: Dejan Kalezic

Da koncerti Crnogorskog simfonijskog orkestra sa najpriznatijim umjetnicima nisu izuzetak već rezultat dobro promišljenog umjetničkog programa potvrđeno je i u subotu, 18. februara, kada je Podgorica na dva sata bila epicentar svjetske muzičke scene.

Uz nacionalni ansambl su nastupili dirigent Srboljub Srba Dinić, generalni muzički direktor i šef dirigent državnog orekstra i opere Braunšvajga i istaknuti pijanista Simon Trpčeski, koji sarađuje sa preko 100 orkestara širom svijeta u najprestižnijim dvoranama.

Programska koncepcija koncerta, s posebnom pažnjom je osmišljena - veče je posvećeno Johanesu Bramsu (1883-1897), poznoromantičarskom njemačkom kompozitoru druge polovine XIX vijeka, čija se 190. godina od rođenja obilježava 7. maja ove godine. U prvom dijelu večeri izveden je Koncert za klavir i orkestar broj 2 u B-duru (od ukupno dva iz opusa ovog autora) i poslednja Simfonija broj 4 u Es-duru.

Jedan od najzahtjevnijih Koncerata za klavir, promišljan od strane kompozitora kao simfonija sa klavirom - o čemu svjedoči i forma od četiri stava (umjesto uobičajena tri), iako kolosanog trajanja (oko 50 minuta), u izvođenju Crnogorskog simfonijskog orkestra i Trpčeskog, sa jasnom dramaturškom zaokruženošću i vrhuncima koje je maestro Dinić brižljivo gradio, protekao je kao blistavi muzički momenat koji je hipnotisao publiku. Sugestivnost u izrazu dirigenta sa bogatim iskustvom (koje je gradio od šefa-dirigenta u Meksiko Sitiju (“Teatro de Bella Artes”), preko Beograda (Gudači Sv. Đorđa), Zagreba (Državnog orkestra i opere), Drezdena (Semperoperi) itd...) - učinila je tumačenje Bramsove partiture autentičnim umjetničkim izrazom pa su saradnja orkestra i soliste, kao i isticanje pojedinih članova/grupa ansambla predstavljeni reprezentativno.

foto: Dejan Kalezić

U tom smislu, treba istaći meditativni treći stav u kojem je solistička dionica prvog violončela, uz pouzdane gudače, na suptilan način razotkrila lirsku crtu Bramsovog stilskog izraza. U formalnom i sadržajnom pogledu interpretacija solističkog i orkestarskog parta podrazumijeva analize: muzikalnosti, intelektualnosti, inter i intrapersonalnosti i tehhničke spremnosti izvođača. Pronicljivu intelektualnost i odličnu muzičku memoriju prezentovao je solista intepretacijom Koncerta “napamet”, bez partiture ispred sebe. U njegovom tumačenju uzvišena muzikalnost upotpunjena je briljantnom tehnikom koja je, uz istančan osjećaj za dinamiku i tempo - od bravura u prvom, preko meditativnih i lirskih momenata u središnjim stavovima kulminirala u finalu. Pitanje inter i intrapersonalnosti učinilo je da se između orkestra soliste i dirigenta “vodi” nadahnut diskurs koji je publika prepoznala i nagradila burnim aplauzom. Tri bisa među kojima je pored Bramsa bila i melodija makedonskog kompozitora T. Ognenovskog dodatno su demonstrirali izvanredne izvođačke sposobnosti Trpčeskog.

foto: Dejan Kalezić

Nakon prvog dijela koncerta uslijedilo je izvođenje Simfonije broj 4 u e-molu. “Novi Mesija umjetnosti, kompozitor koji je prizvan da u idealnoj formi doprinese najvišem izrazu vremena” su riječi kojima je R. Šuman opisao dvadesetogodišnjeg Bramsa. Dugo godina nakon ove izjave, Brams će kao zreli umjetnik napisati posljednju simfoniju, koja se smatra jednim od najvrednijih doprinosa simfonijskom žanru nakon Betovena. Široke epske i melanholične melodije u kojima su portretisane dis(i)harmonije čovjeka i prirode, razotkrivene su kroz četiri stava znalački vođenja od strane maestra Dinića. Da je orkestar, koji je ovu partituru od ranije imao “u prstima” - kroz šesnaset godina svog djelovanja iz mladog stasao u respektabilan ansambl - najbolje se moglo čuti kroz nadahnutu interpretaciju - od prve teme u kojoj su drveni duvači doprinijeli bogatom simfonijskom zvuku, preko mirne atmosfere drugug stava - sa izražajno tumačenom temom u hornama i na kraju praskavog finala u kojem su se sa izrazitim nabojem i energijom tkale varijacije.

foto: Dejan Kalezić

Zajedno sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom maestro Dinić uspio je da prenese radost življenja i uzvišenost Bramsove muzike pa je gromoglasnim aplauzom završen i ovaj koncert. Posebno raduje koncertna sala popunjena do posljednjeg mjesta u kojoj su, pored diplomatskog kora, brojnog građanstva i stručne javnosti sa punom pažnjom koncert pratili studenti i učenici muzičkih škola iz cijele Crne Gore.

Autorka je muzikolog

Bonus video: