Tamara Rađenović, lice sa Forbsove liste: Želim da približim klasičnu muziku širem auditorijumu

Operska umjetnica Tamara Rađenović iz godine u godinu uspješno gradi karijeru na svjetskoj sceni, a njeno ime našlo se na Forbsovoj listi 30 najuticajnijih iz oblasti umjetnosti i kulture do 30 godina

37638 pregleda 17 komentar(a)
Tamara Rađenović, Foto: Privatna arhiva
Tamara Rađenović, Foto: Privatna arhiva

Malo je umjetnika iz Crne Gore koji su imali priliku da svoj talenat predstave u Americi, Italiji, Austriji, Njemačkoj, Španiji, Engleskoj, no operska umjetnica Tamara Rađenović pokazala je da za nju ne postoje granice.

Još kao devetnaestogodišnjakinja svojim talentom zadivila je Monserat Kabalje koja joj je bila mentorka. Prošle godine nastupila je na koncertu u organizaciji Fondacije Monserat Kabalje u katedrali Basilica Santa Maria del Mar u Barseloni. Jedina je ženska umjetnica iz Crne Gore koja je imala koncerte u Karnegi Holu i jedina sa prostora Balkana koja je primljena i diplomirala na odsjeku solo pjevanja na muzičkom konzervatorijumu Royal College of Music.

Njenu bogatu biografiju dodatno je upotpunila činjenica da se ova dvadesetsedmogodišnja sopranistkinja nedavno našla na Forbsovoj listi 30 najuticajnijih iz oblasti umjetnosti i kulture do 30 godina.

O tome koliko će joj lista otvoriti vrata, šta ista znači za mladog umjetnika poput nje, o karijeri, Londonu Tamara priča za Magazin...

Tamara Rađenović
Tamara Rađenović foto: Dado Ljaljević

Našla si se na Frobsovoj listi 30 najuticajnijih mladih umjetnika iz oblasti umjetnosti i kulture do 30 godina. Kakav je osjećaj biti među najuspješnijima u Evropi?

Čuveni magazin Forbs svake godine pravi liste od najuticajnih ljudi iz nekoliko oblasti koji su mlađi od 30 godina.

Iskreno, jako me prijatno iznenadilo da sam odabrana i da sam se našla na listi 30 najuticajnijih evropskih mladih stvaralaca za oblast Umjetnost i Kultura. Posebno zato što sam na listi jedina iz oblasti klasične muzike, to mi predstavlja veliku čast, s obzirom na to da je Evropa kolijevka klasične muzike. Biti prepoznat mladi lider na starom kontinentu za umjetnost kojom se predano i posvećeno bavim je jako laskavo priznanje.

Svi odabrani su prepoznati kao lideri u svojim oblastima i kreiraju trendove i budućnost kulture. Zato me to raduje i počastvovana sam da sam ja kao mladi umjetnik laureat u oblasti kulture u Evropi.

Lijep je osjećaj biti u društvu perspektivnih, uspješnih i vrijednih ljudi koji kreiraju budućnost i to mi je podstrek da idem dalje i da svojim umjetničkim radom, a i zalaganjem na drugim poljima dam globalni doprinos.

Koliki uticaj ima upravo Forbsova lista, hoće li ti to što si se našla na istoj otvoriti neka vrata?

Svaki umjetnik teži da njegov rad bude široko prepoznat. Ako se to desi u mlađim godinama to mnogo znači, tako da biti prepoznati evropski lider u oblasti klasične muzike otvara brojna vrata. Promocija ovog tipa pruža ogroman doprinos, daje mogućnost konekcija na najvišem nivou u raznim oblastima.

To će mi dati priliku da proširim vidike i da naučim nešto novo. Otvaraće mi se šanse za razne kolaboracije, susrete, pristup platformi gdje su svi ljudi sa Forbsove liste dostupni. Od momenta kada je izašla lista dobila sam hiljade poruka, mailova, poziva jednostavno je skrenuta pažnja na mene na najvišem svjetskom nivou ne samo u oblasti klasične muzike koja je moj fah nego i šire.

Tamara Rađenović
foto: Privatna arhiva

Inače sam umjetnik koji želi da približi klasičnu muziku širem auditorijumu i to sam krenula da radim snimanjem spotova, solističkim koncertima. Nisam htjela da ostanem zatvorena u teatrima za odabranu publiku, već sam od početka imala misiju, a ovo prestižno priznanje će mi u tome sigurno pomoći.

Svaki uspjeh mora da se opravda, pa i ovaj. Hoće li te ova lista podstaći da se još angažuješ i na koji način smatraš da je trebaš opravdati, te da se možda i narednih godina nađeš na istoj?

Kod mene nema odmora. Za ovu kategoriju u kojoj sam sada možete biti izabrani samo jednom, tako da mi ova titula ostaje kao važno dostignuće u ovoj fazi života i karijere.

Naravno, idemo dalje. Svoj život sam podredila stvaranju i radu i trudim se da ne postoji dan kada ne napravim korak naprijed. Moji ciljevi su da klasična muzika na svjetskom nivou nastavi da živi i da se popularizuje, da promovišem Crnu Goru kao kulturnu destinaciju u kojoj klasična muzika ima svoje značajno mjesto, a to sve kroz dugogodišnju globalnu karijeru koju ću da gradim.

Ko je još na listi sem tebe, ima li među njima ljudi koje poznaješ, sa kojima si sarađivala?

Kako na listi nema ljudi iz klasične muzike, tako nema ljudi sa kojima sam sarađivala. Ali ne znači da neću. Sa Forbsove liste ne poznajem nikoga lično, za sada (smijeh). Prije nekoliko godina, tačnije 2018. je bio moj kolega tenor koji je takođe sarađivao sa Montserat Kabalje. Na listi su mladi preduzetnici koji imaju konekciju sa kulturom i na svoj način imaju uticaj na nju, vidim da ima jedan baletan grčkog porijekla koji je nastupao u Royal Opera house u Traviati.

foto: Fadi Kheir

Studirala si u Londonu, bila si čak učenica i Monserat Kabalje. Koliko ti je sve to bilo značajno da se ne vežeš samo za Balkan i našu sredinu, već da karijeru gradiš na svjetskom nivou?

Mislim da mi je to bilo jako značajno. Ne kažem da nije nemoguće ostvariti karijeru ako počnete iz Crne Gore, ali prije svega u startu vam se ne daje mogućnost da završite studije u Crnoj Gori jer smjer za opersko pjevanje na Akademiji kod nas ne postoji. Tako da ste primorani da ili u regionu završite studije ili negdje dalje…

Još jedno bih voljela da naglasim/probam da opravdam - s jedne strane, razumljivo je da smjer za opersko pjevanje na akademiji kod nas ne postoji s obzirom na vrlo mali broj mogućnosti koje vam se pružaju da nastupate u Crnoj Gori. Mi smo mala zemlja, u razvoju, mnogo puta rušena, zemlja koja je imala puno problema, koja se i trenutno suočava sa raznim krizama. Tako da, iako sam veliki zagovornik kulture kod nas, podržavam, divim se i čestitam svima koji rade na umjetnosti i kulturi kod nas, ali s druge strane moramo biti realni- zašto stvarati klase i klase ljudi koji sutra ne bi mogli da imaju dostojanstven život i redovne angažmane? Mislim da ako bismo zaista željeli da damo šansu sjajnim talentima operske umjetnosti, mora mnogo dublje da se poradi na cijelom obrazovnom/kulturnom sistemu. Sigurna sam da bi mnogo naših muzičara više voljelo da može u svojoj domovini da radi, nego da živi u inostranstvu.

Kada je instrumentalna muzika u pitanju, mislim da je situacija mnogo bolja i taj napredak se rapidno dešava u posljednjih nekoliko godina po mom mišljenju. Vjerujte mi, već sad imamo mnogo mladih ljudi koji studiraju ili rade u inostranstvu kao solo pjevači. Znači, prosto, bavimo se profesijom koja je ‘’osuđena’’ na odlazak iz zemlje.

Ono što smatram kao veliku prednost mojih kolega koji su recimo rođeni u Britaniji, Americi, Španiji, Italiji je činjenica da imaju dugu tradiciju i samim tim mnogo njihovih sunarodnika će prije njih podržati i pomoći im, nego nekom strancu. Tako stvari funkcionišu. Uvijek kažem da smo mi u Crnoj Gori uvijek dočekivali strance širom otvorenih ruku i davali im mjesto da se kod nas bave svojim poslom, šta god je to bilo. Mislim da na zapadu ipak nije slična situacija i više poštuju svoje ljude. Zato je nama i tu dodatno teže. Ovo mislim na sve profesije. Prvo treba da dobijete dozvolu da uopšte možete da živite u inostranstvu, papire… A zatim dobro da se pomučite i vrijedno radite.

Meni je studiranje na Royal College of Music dalo priliku da upoznam mnogo zanimljivih umjetnika koji su mi pomogli da se vežem za Britaniju u svakom smislu i upravo tu ulaznicu da mogu da stvaram u ovoj zemlji, a rad sa Monserat Kabalje od svoje 19-te godine mi je dao, osim raznih poznanstava takođe, motivaciju i još jednu dodatnu potvrdu da moram i treba da se predam ovoj profesiji kompletno.

Da si se nakon studija vratila na Balkan, šta misliš, da li bi se našla na ovoj listi?

Sigurno da ne! Ovdje je analiziran moj globalni doprinos kulturi. Prije pola godine kada sam dobila status “indefinite leave to remain” od UK u obrazloženju je pisalo da sam neko ko doprinosi kulturi Velike Britanije. Preporuku sam dobila direktno sa Kraljevkskog koledža i od značajnih umjetnika sa kraljevskom titulom CBE iz ove zemlje.

Navikla si na život u velikom gradu, no ipak trebalo je podvući crtu i odlučiti da ostaneš i boriš se sama u Londonu. Jesi li ti imala dilemu treba li da ostaneš u tamo ili da se vratiš u Crnu Goru?

Nisam. Ni u jednom trenutku. Jasno sam znala da poslije studija želim da ostanem ovdje i zahvaljujući raznim referencama koje sam imala, nastupima, sa 22 godine sam dobila prvu umjetničku vizu da ostanem u Velikoj Britaniji koja je bila sponzorisana od strane njihovog Ministarstva kulture.

Tamara Rađenović
foto: Privatna arhiva

Moja želja da živim u inostranstvu zapisana je bila još u mom spomenaru kada sam imala pet godina. Valjda i činjenica da sam baš tada, sa pet godina, došla sa porodicom iz Beograda da živim u Podgorici, mi je predvidjela da ću biti u pokretu i da ću mijenjati mjesto življenja. Možda sam jednostavno neke stvari prizvala i kao mala (smijeh). Živjela sam godinu dana i u Ljubljani prije studija u Londonu.

Nedostaje mi dom, Crna Gora, ali sam takav tip da se zaista naviknem i lako prilagodim, pa je tako bilo i sa Londonom, a sve sa ciljem da imam mogućnost da se razvijam u profesiji koju najviše volim. Nisam sama, jer imam ogromnu podršku prije svega svoje porodice koja često boravi ovdje i mog tima. Svijet je postao globalno selo napretkom tehnologije i saobraćaja.

Već nekoliko puta nastupala si na Kolarcu, bukvalno jednom godišnje međutim u Crnoj Gori ne nastupaš toliko često. Zašto se kad su u pitanju umjetnici koji žive sa strane uglavnom kod nas vezuju za ljetnje festivale? Spremaš li se za neki koncert kod nas?

Iskreno da ti kažem, ne znam. Bez obzira na moju emociju i želju dosta je i u rukama mojih menadžera, jer organizacija koncerta klasične muzike je jako ozbiljan i zahtjevan projekat.

Ljetnji festivali su sinonim za nastupe klasične muzike kod nas. Nastupala sam na Kotor Artu i Grad teatar festivalu prije pandemije i imala sam solističke koncerte u pratnji klavira. Ti koncerti su mi ostali u lijepom sjećanju. U posljednjih nekoliko godina moji nastupi su sa orkestrom i horom i to zahtjeva veliku organizaciju. Naravno da svim srcem želim da imam koncert i u Crnoj Gori onako kako sam ga zamislila i nadam se da će se desiti uskoro.

Kad je u pitanju Kolarac, imam već zakazan koncert i za ovu i za sljedeću godinu. Sa tim hramom muzike na ex-YU prostorima sam stvorila sjajnu saradnju i više nego mnogo sam im zahvalna na svoj podršci koju su mi dali u početku moje karijere, a to se ne zaboravlja. Do sada sam već četiri puta nastupala na Kolarcu i sigurno ću imati godišnje po jedan koncert. Posljednji novogodišnji koncert je prošao zaista fantastično u prepunoj sali i srećna sam da smo razgalili divnu beogradsku publiku među kojima je bilo i ljudi iz Crne Gore.

Zaista se nadam da će se otvoriti mogućnost da napravim koncert u Crnoj Gori. Ono čemu se radujem trenutno jako puno su dva nastupa povodom Dana Evrope u Baru i Podgorici 6. i 9. Maja. Velika čast mi je da su me pozvali iz Evropske kuće da nastupam na njihovim događajima, da pjevam crnogorsku i himnu Evropske unije. Ovo će biti prvi put da izvodim himne solo. Do sada sam ih dosta puta izvela u srednjoj muzičkoj školi kao članica hora kod profesorice Zoje Đurović.

Kakav je život sad u Londonu u odnosu na ono kad si studirala? Koliko je tamo teško umjetniku da nađe stalni posao?

Stalni posao u Londonu, kao i bilo gdje drugo, može da se nađe upornošću i naravno, zavisi od toga šta vam je želja i cilj. Nisam sebe vidjela da imam stalni posao, jer bi to ugušilo moju kreativnost i želju za različitim projektima. Stalni posao recimo u operi, operskom studiju je dosta iscrpljujuć posao po mom mišljenju, gdje morate da radite mnogo, a nije baš nešto ni plaćen posao ovdje. Imam dosta kolega koji su prošli taj put i nisu zadovoljni.

Od vas se očekuje da spremate mnogo malih uloga u toku godine, da ste uključeni u skoro pa svaku produkciju itd. Iako se stekne određeno iskustvo koje zaista znači, ja taj put nisam vidjela za sebe. To mi je inače u startu bila preporuka mojih mentora Kabalje porodice.

Zato sam se odlučila da budem freelance umjetnik i da radim nezavisne projekte. Pandemija me jako bila poremetila, kao i cijelu našu industriju, kada su se svi teatri zatvorili i moje kolege su ostale bez posla. To me je prilično učvrstilo u svom stavu da ostanem free lance umjetnik jer mi to daje najveću umjetničku slobodu da radim ono što mi se zaista sviđa. Ne mogu da radim i pjevam ono što me ne inspiriše.

Sada sam u prilično aktivnom režimu i radim na različitim projektima. Potvrda svega je i moj Youtube kanal koji ima preko milion i po posjetilaca, što je za oblast klasične muzike i umjetnika mojih godina veliki podstrek. Lijep je osjećaj kada svakog dana dobijam poruke od mojih fanova iz svijeta koji uživaju u mojoj muzici i podržavaju me.

Sa naše tačke gledišta, u nekim velikim svjetskim centrima kultura se više cijeni. Kao neko ko živi tamo, bolje znaš da li je to stvarno tako?

Apsolutno. Ovdje je kultura vrlo bitan dio društva i jako puno se ulaže u kulturu. U Londonu mogu da se vide djela svih svjetskih umjetnika, kako onih koji su stvarali posljednjih stotina godina, tako i onih koji danas stvaraju. Ako djela nekih umjetnika nisu ovdje za stalno, jako često i dovedu određene izložbe da budu ovdje na neko vrijeme. Ljudi idu na izložbe, u muzeje, na koncerte, na predstave, mjuzikle i svi ovi događaji su uglavnom rasprodati i morate karte na vrijeme da obezbijedite.

Je li London definitivna destinacija sa koje ćeš dalje da gradiš karijeru?

Jeste, London će uvijek biti moj drugi dom, pogotovo sada kada mogu da živim ovdje bez ikakvih ograničenja. Ogroman je grad, ali mi se to sviđa sada u ovim godinama, uvijek se nešto događa, jako je živo. Ne podsjeća me ni na jedan evropski grad. Možda kroz nekoliko godina budem poželjela da budem stacionirana još negdje, ali vidjećemo. Korak po korak.

Ako ne možeš da maštaš, ne možeš da ostvariš

Prva si žena iz Crne Gore koja je imala koncerte u Karnegi Holu. Koje su to kulturne institucije u kojima bi još voljela da izvedeš svoj koncert? Imaš li planova, želja?

Pošto sam sa 23 godine imala svoj koncertni debi u Karnegi Holu, moje su želje normalno sada prilično ambiciozne i ono čemu težim je koncertu u londonskom Royal Albert Hallu koji se nalazi preko puta mog kraljevskog koledža i koji sam gledala svakog dana. Naravno, postoji još mnogo drugih mjesta na ovoj našoj planeti ali eto, Royal Albert Hall je zaista impresivan. Govorimo o jednom od takođe kulturnih hramova svijeta i koji je za širu publiku. Ako ne možeš da maštaš, ne možeš da ostvariš. Uvijek se toga držim. Jasno znam o čemu maštam i na tome radim sa svih strana kako bi to postala i stvarnost.

Kada govorimo o planovima, imaću nekoliko nastupa u Londonu koji će biti jako zanimljivi. Naime, 24. marta u 20 časova će se premijerno prikazati moj spot ‘’Parla piu piano’’ na britansko kanadskoj televiziji “C music” koja je kao MTV klasične muzike sa kojom imam već saradnju i gdje se prikazuju moji drugi spotovi takođe. Spremam se za snimanje kompozicija u maju za koje radim spotove na ljeto - još neću da otkrivam ništa, ali se radi o kolaboraciji sa nekoliko globalno poznatih umjetnika, tako da sam zaista srećna. U maju takođe snimam emisiju ‘’Ja volim klasiku’’ za RTS sa orkestrom.

Nadam se da ću uskoro da najavim i nastupe u Americi i još nekoliko događaja u Evropi. Imam puno planova i tokom ljeta ću imati više informacija taman dok budem prezentovala nove spotove.

Bonus video: