Zbog neadekvatnog tretiranja umjetnosti i davanja prostora i moći ljudima koji ne treba da vrše dužnosti za koje nisu dovoljno ili nimalo kvalifikovani, Crna Gora je u posljednjih nekoliko godina, osiromašena za veliki broj mladih sa ogromnim potencijalnom. To je “Vijestima” kazala diplomirana kontrabasistkinja Nađa Dabetić.
Mlada Beranka učesnica je brojnih domaćih i regionalnih muzičkih takmičenja na kojima je osvojila brojne nagrade. Na unapređenju kulturnog života u Beranama, radi od 2021, a već dvije godine organizuje festival “Dani umjetnosti” koji okuplja mlade lokalne stvaraoce. Iako je studije završila u regionu, odlučila je da se vrati rodnom kraju zbog želje da podstakne mlade da se bave unapređenjem društva i sistema.
Dabetićeva smatra da Crna Gora posjeduje dovoljno sredstava kako bi omogućila kvalitetno usavršavanje mladima, ali ta sredstva, dodaje ona, nerijetko nijesu adekvatno raspoređena.
“Zbog načina ophođenja prema umjetnosti, sredstva ni u kojem smislu nisu raspoređena na pravi način, što nas uskraćuje, počev od dobrih profesora, koji zbog partijskog opredjeljenja, a visokog obrazovanja i uspješne karijere nemaju i ne dobijaju priliku da prenose znanje tamo gdje treba i u oblastima u kojima su najprofesionalniji i najbolji, do projekata koji se zasnivaju samo na ostvarivanju profita, ne mareći za (ne)kvalitet”, rekla je “Vijestima”.
Iako je fakultet upisala i završila u Nišu, Dabetićeva smatra da to, možda, i nije bio najpametniji izbor, ali da joj je, uprkos sumnji, otvorio vrata ka brojnim prilikama.
“Vjerujem da je to bio put koji sam morala da pređem, kako bih se približila svom najvišem cilju. Smatram da je svako od nas uvijek tamo gdje treba da bude i baš u tom nekom trenutku, ali da neke prilike, ukoliko želimo, možemo i treba sami da stvorimo”, kaže.
Na pitanje da li je položaj mladih sličan i u drugim državama, ona primjećuje razliku. Objašnjava da je situacija bolja, jer su “organizacija i uopštena raspodjela sredstava za kulturu i umjetnost drugačije koncipirana”. No, i povrh svega, problemi umjetnika, kaže, jesu “globalni i moraju se riješiti radikalnijom promjenom sistema”.
“Istina je da je u posljednih nekoliko godina Crna Gora osiromašena za veliki broj mladih ljudi sa velikim potencijalom iz svih oblasti obrazovanja, što nikako nije u interesu naše zemlje, koliko god da su ti ljudi odlični ambasadori u različitim zemljama svijeta”, kaže.
Sagovornica “Vijesti” smatra da, ukoliko se stvore dobre institucionalne strategije koje će omogućiti mladim ljudima da se kvalitetno bave profesijama za koje su se opredijelili, proces “liječenja sistema može započeti”.
“Umjetnik se često distancira od stvarnog svijeta, od zajednice, iako dijelom stvara za publiku, koja je jedna od tri značajna elementa u procesu bavljenja umjetnošću, i on tako izolovan, kako ne bi ugrožavao sopstvenu kreativnost nema osjećaj za novac, za profit, za interes, jer želi samo da stvara, da je u službi umjetnosti koja ga diže u nebo. Sociologija umjetnosti u proučavanju položaja umjetnika i uopšte uspostavljanja definicije umjetnika, kaže da su glavne karakteristike umjetničkih karijera - rizik i nedovoljna plaćenost, a ja bih dodala da u sredini koja još nije shvatila važnost i neophodnost kulture i umjetnosti, one se gase zajedno sa svojim stvaraocima i ostaju kao blijedi trag u vremenu. Uglavnom se umjetnici bave još nekim poslom (ali postoje i oni koji mogu da (pre)žive i samo od umjetnosti, ukoliko koriste na pravi način sve svoje kreativne kapacitete), kako bi sebi mogli da obezbijede bavljenje određenom umjetnošću, jer kao što rekoh, još ne posmatramo umjetnost na način na koji bi trebalo, što vidim kao posljedicu različitih kulturološko-istorijskih dešavanja, političko-ekonomskih pitanja i drugih značajnosti koje ulaze u cjelinu zvanu ‘država’, kojima je dat primat u odnosu na kulturu i umjetnost”, kaže Dabetićeva.
Sagovornica “Vijesti” ocjenjuje da nijedan od šest mogućih modela kulturne politike na osnovu kojih se obrazuje strategija unapređenja kulturno-umjetničkog života nije primijenjen u Crnoj Gori. Neophodno je, smatra ona, aktivnije uključiti državu u širenje kulturnog uticaja, naročito u različitim djelovima zemlje.
“Primjer za to je festival u Kotoru, KotorArt Don Brankovi dani muzike, koji i te kako doprinosi razvoju i to ne samo u južnom dijelu, već u cijeloj zemlji, obezbjeđujući joj određenu kulturnu prepoznatljivost i stvaranje veoma značajnog kulturnog nasljeđa”, rekla je ona.
Na pitanje šta bi trebalo da se mijenja u našoj državi kako bi umjetnost i izraz mladih bili prihvaćeni “širih ruku”, bez predrasuda i implikacija da je uvijek neophodno imati zaradu i profit u vidu, Dabetićeva ističe da mladi ljudi treba manje da kritikuju sistem i državu.
“To ne znači da nam umjetnost i kultura cvjetaju, ali treba da djelujemo više i konkretnije i učvršćujemo mrežu ljudi sa zajedničkim idejama i ciljevima. Iza sebe imam dva organizovana festivala u Beranama koja su za cilj imala promociju mladih i unapređenje kulturnog života, i ni u jednom trenutku institucionalna podrška nije izostala, iako je u početku bilo teško ukazati na značaj takvih projekata. Dakle, postoje oni koji umiju i žele da čuju glas mladih, ali taj glas mora biti jasan i glasan, sa razrađenim planom”, iskrena je ona.
O tome šta bi trebalo da se mijenja kako bi umjetnost bila prihvaćenija, sagovornica “Vijesti” smatra da mladi ne treba da se plaše da iznesu svoje mišljenje, ideju ili plan.
“Uvijek će se naći neko ko umije da oslušne i čuje. S druge strane, kada je riječ o promjenama, za početak je dovoljna bolja komunikacija između institucija i mladih, koja će rezultirati projektima koji omogućavaju mladima da ispoljavaju sebe i svoju kreativnost, a istovremeno da budu aktivni akteri u stvaranju koncepta unapređenja i podrške. Na taj način započinje se buđenje i prestanak skrnavljenja umjetnosti”, zaključuje Dabetićeva.
Planira da objavi zbirku poezije
Tokom studiranja Dabetićeva je imala priliku da sarađuje i nastupa sa eminentnim solistima i pedagozima, kao i značajnim kamernim ansamblima i orkestrima.
Od 2019. je članica kamernog orkestra “Amoroso” iz Leskovca, gostujući član kamernog orkestra Šlezinger iz Kragujevca, a nekoliko je puta bila angažovana i kao kontrabasista niškog simfonijskog orkestra.
Pored muzičke umjetnosti, piše poeziju i planira da u nekom trenutku objavi zbirku.
Govori engleski, njemački, italijanski i turski jezik.
Bonus video:
