O promjeni i nadi

Kako je suština ipak u opredjeljivanju sredstava, što bi rekli stari depeesovci, nova postava je jednostavno preuzela blistavu ideju prethodne postave - i dodala neke svoje mirođije.

18527 pregleda 2 komentar(a)
Panorama Budve, pogled sa Košljuna, Foto: Vuk Lajović
Panorama Budve, pogled sa Košljuna, Foto: Vuk Lajović

Pritisak koji - unazad ovih par neđelja, koliko nije izlazio ART - vrše na mene neke arhitektice mlade - mnogo mlade, mnogo slatke - perzistentan je - a odnosi se, konkretno, na brojne nepoznanice, vezano za vrlo kontroverzne rezultate vrlo kontroverznog (međunarodnog) Konkursa za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje šetališta u dijelu “Budvanske školjke” - dijela šetališta Budva-Bečići, I faza.

Što treba da učinim, veli Marija, najmlađa i najslađa među arhitekticama mladim i slatkim - pa da napišete nešto o tome? Eh, rekoh, što treba da učiniš... S obzirom na okolnosti, biće sasvim dovoljan jedan mali poljubac u obraz - uz podrazumijevajuće, rosno malo točeno, 0.33.

***

Počnimo, dakle, od početka...

Podsjetiću vas da je 29. juna davne 2019. godine - prije četiri godine i kusur - na ovom istom (svetom) mjestu objavljen tekst naslovljen “Prostor za “pješačku komunikaciju””, kojega je potpisala upravo moja malenkost.

“Međunarodni konkurs za urbanističko-arhitektonsko rješenje šetališta u Budvi”, klicali su u to vrijeme sa internet adrese Ministarstva održivog razvoja i turizma (mrt.gov.me), “može biti novi impuls uobličavanja urbanizacije i izgleda grada”.

Uobličavanja, veli, urbanizacije i izgleda grada...

Ne znam, da budem iskren, ko je stajao iza te blistave ideje - a čast da artikuliše i promoviše tu ideju, pripala je nikome drugome do li, fanfare molim: čika Dušku - u to vrijeme vršiocu dužnosti glavnog državnog arhitekta - koji nas je zdušno uvjeravao da je “osnovni cilj realizacije projekta šetališta - koje bi trebalo da bude rađeno kao promenada karakteristična za primorsko mediteransko naselje (pazite sad dobro - op.a.) - pješačka komunikacija!”

Dakle, to što imamo u Budvi, uz Slovensku plažu, i dalje, sve do Rafailovića, ako bog da - to je vam je staro dobro šetalište - i trebalo ga je, pošto-poto, uzdići do statusa pješačke komunikacije - ma što to značilo - poglavito iz razloga što su, pretpostavljam, postojale neke pare (u najavi) koje je trebalo potrošiti, a kako rukovodećoj ekipici nije palo na pamet ništa pametnije od šetališta - riješili su da angažuju učenoga čika Duška da izmisli par neoborivih argumenata u korist ideje o šetalištu, promenadi, pješačkoj komunikaciji - nazovite to kako hoćete.

Što se mene tiče, ograničio sam se, tada, na konstataciju da dobri čika Duško ne bi uspio da ubijedi ni najlakovjerniju studenticu Arhitektonskog fakulteta u PG - prva godina osnovnih studija - da je Budva ipak naselje - a ne fascinantna gomila kubičnih oblika (formi) nabacanih na malom prostoru po nekakvom sistemu koji postoji, bez daljnjega, ali u koji je teško povjerovati - jer nema te (visokostručne) osobe koja bi bila u stanju da nas uputi u sve tajne geneze tog (surealnog) sistema i u sve finese njegovog funkcionisanja - i dodao da bi se Duško (dijete muško) dobrano preznojio kad bi ga, povrh svega, ta ista studentica zamolila da raščlani što tačno karakteriše promenadu - opštega tipa - koja se vezuje za mediteransko naselje - primorskoga tipa - strogo u funkciji pješačke komunikacije.

“Aspekti koji će biti uzeti u obzir”, klicao je Duško jednako, “prvenstveno su funkcionalni, urbani, sociološki, inženjerski i arhitektonski. Funkcionalni aspekti su uređeni tokovi pješačkih komunikacija i fizičko povezivanje sadržaja i fizičkih struktura”.

U tom trenutku mi se ukazao moj omiljeni podgorički kiosk - ukrašen naslovom: Funkcionalni aspekti fizičkog povezivanja sadržaja i fizičkih struktura u Budvi/ s posebnim osvrtom na uređivanje tokova pješačkih komunikacija - autora prof. dr Dušana Vuksanovića, dia - našega dobroga čika Duška.

“Očuvanje i potencijalna obnova plaža”, uporan je bio čika Duško, “uzimajući u obzir djelovanje mora u susretu sa obalom i plažom, bitni su inženjerski aspekti na koje se mora računati, a arhitektonski aspekti će uzeti u obzir oblikovne elemente, materijale i dizajn materijala”.

Dizajn, veli, materijala...

***

Za vakta čika Duškovoga nije se krenulo u realizaciju blistave ideje o promenadi/ pješačkoj komunikaciji karakterističnoj za primorsko mediteransko naselje - nije se stiglo do raspisivanja najavljivanog konkursa - ali ne lezi vraže - 30. septembra prošle godine, baš kad sam pomislio da je ta priča pala u zaborav - četa mala ali odabrana, u sastavu: gospodin Božović, predsjednik Opštine Budva; gospodin Đurović, ministar ekonomskog razvoja i turizma; gospoda Mikijelj i Rađenović iz Morskoga dobra i, naravno, fanfare molim: drugar Stevke - glavni gradski arhitekt Opštine Budva u to vrijeme - okupila se u Velikoj sali Skupštine Opštine Budva - i najavila, ni manje ni više, nego raspisivanje (međunarodnog) Konkursa za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje šetališta u dijelu “Budvanske školjke” - dijela šetališta Budva-Bečići, I faza.

Dakle, ni Božovićevoj postavi ništa pametnije nije palo na pamet, nažalost - a kako je suština ipak u opredjeljivanju sredstava, što bi rekli stari depeesovci, nova postava je jednostavno preuzela blistavu ideju prethodne postave - i dodala neke svoje mirođije.

Nakon što je prisutne u Velikoj sali Opštine Budva podsjetio da je riječ promenada “francuskog porijekla” i da je “simbolična”, te da “u najširem smislu znači - put kojim se šeta” - gospodin Božović je posebno naglasio da riječ promenada “u svom sastavu” ima dvije riječi - promjena i nada - da bi poentirao stavom da je Budvi “potrebno i jedno i drugo”.

“Ovo je projekat koji nam donosi i promjenu i nadu”, nadahnuto je klikovao Božović 30. septembra prošle godine u Velikoj sali Opštine Budva, “i jedan potpuno novi grad za sve nas koji živimo u njemu i sve one koji dolaze”.

OK - nagomilali smo, gonjeni isključivo pohlepom, milione metara kvadratnih NEČEGA/NIČEGA u zaleđu Slovenske plaže - i to baš uz obalu mora sinjega - i dalje, preko Zavale i Bečića, skroz do Rafailovića - ali kad između obale i te mase nečega/ničega provučemo velelepnu promenadu - put kojim se šeta, u najširem smislu - odmah ćemo imati jedan potpuno novi grad.

“Obezbijedili smo jako veliki fond nagrada od čak 223.000 eura”, na koncu je Božović ipak prešao na suštinu, “a pored toga ovo je za arhitekte jedan od najprovokativnijih momenata koji mogu da imaju u svojoj karijeri, a to je da promijene kompletan imidž jednoga grada i način života svih građana u njemu”.

Novi imidž Budve u kompletu sa novim načinom života - i sve to za tričavih 223.000 eura - it seemed like a good deal to me.

Ispucah za danas, praštajte ako sam vas opet smorio teškom pričom...

Nastavak sage o budvanskoj promenadi - i promjeni i nadi - naredne subote.

Bonus video: