Moj prošlosubotnji tekst je izbacio na 18.000 i kusur otvaranja, što je natprosječan rezultat, moram konstatovati - biće da se cijenjeni publikum uželio mojih tekstova - a ujedno je to i dodatni podsticaj da priču o kontroverznom konkursu i još kontroverznijim rezultatima konkursa za budvansku ako-bog-da promenadu - i promjenu i nadu - dopunim kontroverznim detaljčićima - bez nekih visokih pretenzija, naravno.
Dakle, (međunarodni) Konkurs za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje šetališta u dijelu “Budvanske školjke” - dijela šetališta Budva-Bečići, I faza - otvoren je 25. novembra prošle godine, rok za predaju radova je bio 7. mart tekuće godine, do 24:00 sati, a rezultati su objavljeni 18. jula.
“Cilj konkursa je”, veli Stevke u Raspisu, “stvaranje podloge za razvoj novog identiteta grada Budve”.
Ni manje, ni više, nego novog identiteta grada Budve - uz uslov da uzmemo da je BD ipak grad, a ne gomila nasumično nabacanih zgradurina uz Stari grad, te da novi identitet počiva na ideji za koju se zdušno, za svojega vakta, zalagao i naš dobri čika Duško (dijete muško).
“Potrebno je”, veli Stevke dalje, “pružiti osnovu za formiranje kolektivne svijesti na dva nivoa. Na primarnom nivou je to stvaranje kolektivne svijesti među građanima Budve kao stalnim korisnicima prostora i njihovog ophođenja prema sredini u kojoj se nalaze. Na sekundarnom nivou je to slika koju grad šalje svijetu i turistima kao privremenim i povremenim korisnicima prostora”.
OK, imam tri pitanja za Stevketa: kako je i koliko je uticalo na kolektivnu svijest građana Budve - časnih Budvana - usvajanje i dalje aktuelnog DUP-a “Budva - centar”, izmjene i dopune, davne 2011. godine? To bi bilo prvo pitanje, a drugo je: kako je i koliko je uticalo na kolektivnu svijest građana Budve - časnih Budvana - skrnavljenje Hotelskog kompleksa “Avala - Mogren”? - što se primarno odnosi na obesmišljavanje najreprezentativnijeg javnog prostora u Budvi - a ujedno i na teritoriji cijele CG - a sekundarno na brisanje segmenta “Avala”, davne 2008. godine, i izgradnju nečega što oblikom podsjeća na staru, predratnu Avalu - ali je gabaritom osjetno komotnije - i baca komotniju sjenku, ako se razumijemo.
Treće pitanje je - zašto se u CG - državi koja, barem deklarativno, nezadrživo hrli ka članstvu u tzv. evropskoj porodici naroda - ljudi koji sastavljaju raspise konkursa iz domena arhitekture i pripadajućeg joj urbanizma nikad ne potpisuju? Što definitivno nije u skladu sa praksama u tzv. razvijenim društvima.
Ko je sastavio raspis konkursa za budvansku promenadu? Stevke? Kome je palo u zadatak da razmišlja o kolektivnoj svijesti građana Budve - časnih Budvana - i njihovom ophođenju prema prostoru u kojem su se, igrom slučaja, zatekli? Stevketu? Ko to razmišlja o slici koju Budva odašilje u bijeli svijet? Stevke? Zašto Stevketu nije ni na kraj pameti bilo da konsultuje tzv. širu stručnu zajednicu vezano za sva suštinska pitanja?
***
Što se pak tiče članova Žirija kojemu je Stevke stavio u zadatak da odlučuje o nagradama na konkursu za budvansku promenadu - i promjenu i nadu - moram vam priznati da mi je srce zaigralo kad sam vidio da se Stevke sjetio da među odabrane uvrsti i Branislava Gregovića - Banja našega - Gvozdovu desnu ruku u ono vrijeme kad je Gvozdo vedrio i oblačio - i koautora projekta (uz brata Đoka - zvanoga Đo Đo - i kuma Velelepnoga) čuvenog Petrovačkog šetališta - te crne rupe (a black hole), koja je od davne 2009. godine, kada su počeli radovi, pa do danas, progutala, vele - nevjerovatnih osam miliona eura - osam miliona eura! - 10.000 eura, ugrubo, po metru dužnom šetališta - s tim da radovi ni do dana današnjega nijesu okončani - i čitav taj potez je u poprilično žalosnom stanju - i kao takav predstavlja jedan od najupečatljivijih spomenika strahovitoj korupciji na ovim našim žalosno neuređenim/uneređenim prostorima.
Čije je Banjo interese zastupao prilikom žiriranja, možemo samo da nagađamo - a da je Banjo svojski doprinio procesu žiriranja, u to nema sumnje. Izgleda da u CG, trenutno, nemamo eksperta - mimo Banja - koji može da pruži konkretnu tehničku i svaku drugu ekspertizu po pitanju budvanskog ako-bog-da šetališta, promenade, pješačke komunikacije - nazovite to kako hoćete.
Nije mi bilo teško ni da potražim fotografije petrovačkog šetališta na Banjovoj Internet stranici (lxxvi.me) - gdje se to šetalište vodi kao Development of the Petrovac waterfront - Uređenje, veli, Petrovačkog šetališta - i moram vam priznati da sam se rastužio kad sam vidio te fotografije. Banjo je iz čitave te nevjerovatne priče izdvojio samo dva detaljčića - koji djeluju vrlo sexy - treba priznati.
Iako mi nije bila namjera, upravo suprotno, izreklamirah ja Banja za sve pare - tako da nema dileme od koga ću ovoga puta dobiti poljubac u obraz i podrazumijevajuće, malo točeno, 0.33.
***
Ako znamo da se u CG ništa ne dešava slučajno - hajde, rekoh, da gugnem malo ekipu koja nije polučila ni prvu, ni drugu, nego treću nagradu na Konkursu za budvansko šetalište - a ujedno i vrlo respektabilnih 35.000 eura...
Aleksandra, veli, Milovanović... Master akademske studije Arhitekture je uspješno okončala 2017. godine - na Univerzitetu u Beogradu, Arhitektonskom fakultetu (UB-AF) - “gde upisuje”, veli, “doktorske akademske studije (2017) i trenutno radi na doktorskoj disertaciji pod naslovom Uloga metodologije arhitektonskog programiranja u procesu projektovanja morfologije prostora: primer Trećeg Beograda (mentor: prof. dr Vladan Đokić)”.
I sve bi to bilo za svaku pohvalu - samo da r. prof. dr Vladan Đokić, dipl.inž.arh - aktuelni rektor Univerziteta u Beogradu, bivši dekan UB-AF - nije bio stručni član Žirija koji je odlučivao o nagradama na Konkursu za budvansku promenadu - i promjenu i nadu...
E sad, u Raspisu Stevke veli: “Na konkursu ne mogu učestvovati lica koja su neposredno angažovana na pripremi i sprovođenju Konkursa (to su vam ta nepotpisana lica - op.a.), lica koja su zaposlena kod raspisivača konkursa i lica kojima je prestao radni odnos kod raspisivača Konkursa u periodu od dvije godine po prestanku radnog odnosa, kao ni lica koja su u najužem srodstvu i/ili su u radnom odnosu sa članovima žirija”.
Ne veli ništa o doktorandicama kojima je mentor stručni član Žirija. Tako da tu zločinstva nema nikakvoga, što bi rekao pjesnik. Ali ipak...
Profesor Đokić nije bio mentor Aleksandri Đorđević - to stoji - ali je bio član tzv. Mentorske komisije pred kojom je Đorđevićka odbranila svoju doktorsku disertaciju.
Odgovor na pitanje - je li slučajno to što su i prvu i drugu i treću nagradu polučile BG ekipe? - ipak potražite sami - ili pitajte Stevketa, predsjednika Žirija - koji je, vele, sarađivao u nastavi na UB-AF svojevremeno... To neka vam bude za domaći zadatak.
***
A što se tiče analiza konkursnih radova - biće analiza, podrazumijeva se - čim Stevke okači konkursne radove na Net - neozbiljno bi bilo donositi bilo kakve zaključke na osnovu tih par sličica koje su nam dostupne u ovom trenutku...
Bonus video:
