U Mojkovcu održana promocija: Decenijama nije bilo romana poput "Grossi di Brescova"

Tema romana Mirka Rakočevića bila je jedan od povoda da prva promocija bude održana baš u Mojkovcu

944 pregleda 113 reakcija 0 komentar(a)
Sa promocije, Foto: Jadranka Ćetković
Sa promocije, Foto: Jadranka Ćetković

Decenijama se u Crnoj Gori nije pojavio sličan roman kao što je “Grossi di Brescova” pisca Mirka Rakočevića, koji je osvijetlio Brskovo, sadašnji Mojkovac od prije skoro devet vjekova, kada je grad bio odavno napušten, ocijenio je književni kritičar prof. dr Radoje Femić, a sličnu ocjenu iznio je i prof. Veljko Dedeić.

Tema romana ujedno je bila jedan od povoda što je prva promocija održana upravo u Mojkovcu, pred brojnim ljubiteljima pisane riječi u Centru za kulturu u Mojkovcu “Nenad Rakočević”.

U novom romanu “Grossi de Brescova” koji je objavljen ove godine u izdanju “Grafičkog ateljea”, Rakočević se bavi srednjovjekovnom istorijom Brskova, današnjeg Mojkovca, tačnije uspješnom rudarskom srednjovjekovnom epizodom Brskova, ali i manje “uspješnim” biografijama njegovih stanovnika.

Femić je naglasio da je Rakočević je nastavio svoj razvoj nakon što je, po ocjeni mnogih čitalaca u romanu “Bedem” uspješno približio ljubiteljima književnosti bjelopoljsku kasabu pod Turcima, u vrijeme Karađorđevog ustanka.

“Rakočević u romanu pokušava, i uspijeva, da istinski oživi epohu, sagledavajući alternativnu, unutrašnju istoriju srednjovjekovnog Brskova, kao i ondašnjeg svijeta i čovjeka u njemu. Evocirajući biblijsku misao na početku romana, pripovjedač je nagovijestio povjerenje u temeljni, na prvi pogled paradoksalni novozavjetni princip bogougodnog stradanja zarad činjenja dobrih djela, što je ilustrovano sudbinama istaknutih književnih junaka u knjizi”, smatra Femić.

On je naglasio da “Grossi di Brescova” predstavlja jedan krajnje uspio literarni incident, koji jednostavno ostavlja po strani huk svakodnevnice, razna previranja kojima svjedočimo, dislocirajući se od tog iskustva i seleći se u iskustvo klasične starine, koje prije svega, zatijeva jednog krajnje obaviještenog, obrazovanog čitaoca koji treba da posjeduje predznanje o tome šta je predstavljao duh starog vijeka, primijetio je Femić.

Autor, smatra profesor, u romanu raskošno uspijeva da približi to vrijeme do te mjere da mi sa iskustvom savremenog čitaoca, sa senzibilitetom savremenog čovjeka koji se zaglavio u ovom konzumerističkom svijetu i nikako da se toga rotosilja, razumijemo taj roman koji obuhvata cjelinu interpersonalnih odnosa, ali i jednu unutrašnju dubinu i treperenje koju zatičemo u postupku oblikovanja književnih junaka...

Magistar književnosti Milorad Durutović je naglasio da je nakon čitanja rukopisa novog romana Mirka Rakočevića osjetio žal što roman nije nekoliko puta obimniji…

“Nije to znak da je roman ostao nerazvijen, ni najmanje, već je posrijedi čitalačka opčinjenost narativnim dometima ovog pisca, koji imaju šmek klasika, pa se žal otvara kao nostalgija za vremenima kada su književna djela daleko više značila nego danas”, rekao je Durutović.

Istakao je i da je Rakoćević napisao roman izvanrednih dometa koji stvara osjećaj ličnog zadovoljstva što se, napokon, pojavio roman, na prostoru Crne Gore, koji može da nam vrati u sjećanje ukus klasične ili kanonske literature uz koju smo odrastali.

Ta sposobnost mikro kadriranja, opisivanja, korišćenja metaforike, sugestivnog jezika nešto je što je gotovo nestalo u savremenoj književnosti, smatra Durutović.

On je pohvalio prikazani nivo vještine, sposobnosti da se uvezuju raznovrsni elementi u jednu cjelinu a da oni funkcionišu kao jedna polifonija.

“Smatram da je roman ujedno i psihološki koji kao takav zadire u dubinu arhitepskih slika, a autor koristi i neke elemente triler žanra, jer u romanu postoje i neki motivi prevare, izdaje, kazne”, istakao je Durutović.

Bonus video: