Kastelovo poetsko krstarenje Mediteranom

Knjiga poezije “Pokloniću ti ružu vjetrova” Borisa Jovanovića promovisana u sklopu Nikšićke kulturne scene

2335 pregleda 89 reakcija 0 komentar(a)
Sa promocije Borisa Jovanovića Kastela, Foto: Svetlana Mandić
Sa promocije Borisa Jovanovića Kastela, Foto: Svetlana Mandić

On ne piše poeziju, nego krstari unutrašnjim morima Mediterana, osluškuje njegove talase, i prenosi ono što Mediteran priča, poručuje, poklanja. Njegovo pisanje je pisanje jedne jedine knjige - knjige o Mediteranu, moru nad morima, materici svijeta, kako kaže, ali i simbolu čovjekove slobode. Zbog toga je duže od tri decenije neraskidivo vezan za Mediteran i čini mu se da ga je more izabralo da bude njegov govornik. On je taj poziv sa zadovoljstvom prihvatio, i tako, već 30 godina jedri dušom Mediterana i piše. Tako je poznati crnogorski pjesnik Boris Jovanović Kastel objasnio vezu sa Mediteranom, “civilizacijskim fenomenom koji govori bilion jezika”, i svoju poeziju.

Knjiga, “Pokloniću ti ružu vjetrova”, koja je promovisana u Nikšiću, u organizaciji JU Narodne biblioteke “Njegoš”, je, prema riječima Kastela, samo jedan kamičak u “beskrajnom, bezvremenom i ponornom mozaiku Mediterana”.

“U ovoj poeziji je jedna beskrajna borba čovjeka sa samim sobom i sa epopejama koje su ispred njega. Mediteran je jedan vječni talas koji pokušava u čovjeku da izbriše sve i da nas motiviše da čitanjem ove poezije, koja je često pisana sipinim mastilom, da duboko zaronimo u taj beskraj Mediterana, u svoju slobodu. Moja poezija, kroz ovih tridesetak zbirki, teži da bude leksikon unutrašnjih mora čije su dubine dublje od najdubljih mogućih akvatorija na Mediteranu”, kazao je Jovanović.

Pjesme ga same vode, a on ih slijedi, prepusti se njima i unutrašnjim morima, siguran da se neće nigdje nasukati i da njegov jedrenjak neće potonuti, jer Mediteran je beskrajan.

“Možda nijesam ni pjesnik, već samo prevodilac govora mora, govora zvonika, kompasa i kovitlaca, ali taj jezik treba razumjeti i dešifrovati, pa je zato ova poezija leksikon unutrašnjih mora”.

Prema riječima pjesnika, Mediteran je stil življenja, razmišljanja, čovjekova sudbina i sloboda. Njegovi arhipelazi su naše duše, njegove obale su naša istorija, a njegove ruševine su naš život.

“Mediteran prosto možemo nazvati plavim muzejom naših života”, poručio je pjesnik čija poezija jedri za beskrajem duha i dušom čovjeka.

U njegovoj poeziji, Mediteran je ključali krvotok, a svaka njegova zbirka, pa tako i posljednja, “Pokloniću ti ružu vjetrova”, može, kako je kazao, da govori umjesto njega, jer sve što ima i imao bi da kaže, nalazi se u stihovima. Njegova poezija je determinisala Mediteran intime i Mediteran svijesti.

Kako je kazao, njegova poetika je nepristajanje na bilo kakve dogme, jer je Mediteran posljednja barikada odbrane slobodnog čovjeka od “konzumersko-potrošačke, dakle, civilizacije, globalizacije u tom jednom negativnom kontekstu”.

Knjiga, koja je promovisana u Nikšiću je, kako je kazao, sama sebi dala naslov, i iako je ruža vjetrova kompas, njegovoj poeziji kompas, sidro i strane svijeta nijesu potrebni, jer za krstarenje unutrašnjim morim potrebna je samo duša.

Mediteran će, kako je istakao, uvijek biti do kraja neizrečena tema, jer plovidba “morem nad morima” nije “oranje mora, nego beskrajno ronjenje” i što dublje pjesnik roni, on otkriva sve više “antičkih amfora u kojima su naši eritrociti, naša sudbina”.

“I pošto je Mediteran more nad morima, civilizacija nad civilizacijama, traganje za Mediteranom je vječno, kao što je potreba za samim sobom vječna”, poručio je Kastel.

Razgovor sa pjesnikom Mediterana vodio je Darko Nikolić, koji je istakao da se Kastel smatra najznačajnijim crnogorskim pjesnikom mediteranske orjentacije, ali i šire, kao i da su pored poezije, koja je prevedena na brojne evropske i svjetske jezike, značajne i njegove knjige eseja. Prema riječima Nikolića, plovidba kroz Kastelove “zbirke poezije i preobilje stihova u njima nedvosmisleno govori o vječitom istraživanju, novom otkrivanju, svojevoljnom lutalaštvu, ali uvijek i neizostavno o povratku najdražim obalama, nalik Odisejevom povratku na Itaku”.

Stihove pjesnika čija poezija, prema riječima Nikolića, šalje poruke nade i izranja kao svjetionik u opštem haosu i pomračenju svih vrijednosnih postulata, na osoben i sugestivan način govorila je profesorica Sandra Đukanović.

Veče je organizovano u sklopu junskog repertoara Nikšićke kulturne scene.

Bonus video: