Kažu da su mnogi od nas rođeni da budu stvaraoci, kreativci, inovatori. Anja Pavićević je nesumnjivo bila sve to. lako više nije među nama, njena djela nastavljaju da dišu umjesto nje, njihova budućnost je zapravo budućnost njene esencije i duha...
Riječi su istoričarka umjetnosti i kustoskinje Iva Vukotić povodom izložbe "Da li me vidiš" mlade, a rano preminule, umjetnice Anje Pavićević.
Postavka je otvorena pred brojnom publikom u Kuslevovoj kući u Podgorici, u utorak veče, 15. aprila, u čemu je posebnu simboliku pronašla direktorica JU Muzeji i galerije Podgorice, Ivana Nina Vukčević Ćupić.
"Danas je Svjetski dan umjetnosti, dan kada je rođen čuveni Leonardo Da Vinči, a nekoliko vjekova kasnije i naša draga Anja Pavićević. Ne bih ovu činjenicu nazvala pukom slučajnošću, iako djeluje tako. Anja je bila nadarena, perspektivna, ambiciozna, mlada umjetnica koja je imala dosta toga da ponudi. Potencijal koji je nesumnjivo posjedovala, lako se pretakao u djela u koja je unosila svu svoju ljubav i energiju. Bila je voljena i poštovana, podjednako u struci kao i u porodici. Nadamo se da će ova izložba pružiti spokoj i nadu onima koji su je poznavali da umjetnost za koju je živjela neće ostati skrivena od očiju javnosti, što je cilj svakog mladog stvaraoca. Želja svih nas je da ovaj događaj bude protkan pozitivnim mislima, koliko god je to moguće, jer sam sigurna da Anja može da osjeti našu naklonost i pažnju koju smo posvetili ovoj izložbi. Hvala joj na svakom platnu, crtežu, osmijehu i zagrljaju", kazala je na otvaranju direktorka.
Vukotić je dodala da se kroz stvaralaštvo Anje Pavićević, iako prerano prekinuto, stiče uvid u potencijal za stvaranje novih, originalnih likovnih rješenja.
"Anjini radovi, čak i iz srednjoškolskih dana, obiluju dječijom naivnošću i sentimentalnim vrijednostima koje unose duboku emotivnost u njene crteže. Karikature, stripovski motivi, te brojni elementi iz popularne kulture, bili su osnova njenog istraživačkog rada. Imala je izniman talenat za crtež, dok joj je tehnika bila vrlo akademska. Međutim, kao i svaka mlada umjetnica, težila je izlasku iz tih okvira i nastojala se uspinjati iznad njih. Nadrealni likovi, deformisane figure, fantastična bića, neka "dalijevska" razlivenost formi, te ekspresivne boje, ispunjavale su platna, koja su nastajala iz mora crteža i skica. Njihova snaga i upečatljivost bile su tolike da se lako mogu zamisliti kao grafiti ili otisnuti na cegerima, majicama ili bedževima", rekla je Vukotić.
Ostalo je mnogo crteža, skica, nedovršenih slika, koje govore o Anjinoj darovitosti i neumornoj želji za napretkom, smatra Vukotić.
"Dok sam prelistavala te radove, shvatila sam da zapravo slažem slagalicu od njenih želja, ambicija, sjećanja i emocija. Osjetila sam polet, energiju i kreativnost koja je karakteristična za mlade stvaraoce koji se bore da se izdvoje iz mase i postanu prepoznatljivi, slobodni i ponosni na sve što su uspjeli postići u relativno kratkom vremenu. Estetika koju je njegovala bila je nemirna i haotična, odražavala je njene unutrašnje borbe, izlazeći na površinu kroz inovativna likovna rješenja, prožeta emocijama i ličnim iskustvima", primijetila je ona.
Anja Pavićević je rođena 15. aprila 2003. godine u Beogradu. Veliki dio djetinjstva provela je u rodnom gradu, a odrastajući, osnovno i srednje obrazovanje završila je u Podgorici. Nakon trećeg razreda gimnazije, kao nadarena učenica, upisala je Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju, na smjeru slikarstva. Tokom druge godine studija dobila je Erasmus stipendiju, pa je četvrti semestar provela u Lisabonu, na Faculdade de Belas Artes (Fakultet lijepih umjetnosti). Novostečeno iskustvo i kultura Portugala dodatno su doprinijeli njenom karakteru i umjetničkom izrazu.
Veliki uzor i uticaj na njeno stvaralaštvo imali su Pikaso i Botero. Treću je godinu nastavila pohađati na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, gdje je aktivno radila i razvijala svoj stil. Nažalost, preminula je u 22. godini, 17. jula 2024. godine u Beogradu.
Izložba će trajati do 30. aprila.
Bonus video:
