Svoju ljubav prema novom domu Rus Sergej Zabijako već punih 12 mjeseci izražava kroz-objektiv svog "Kenona": otkako je rodni Varonjež zamijenio Barom, tridesetpetogodišnji doktor nauka u IT postao je pasionirani foto-hroničar ne samo života u gradu pod Rumijom, već i svakog kutka Crne Gore u kojem se zatekne.
Široki osmjesi Barana koje bilježi i objavljuje na internetu, dokaz su da su ga sugrađani već prihvatili kao svojeg!
"Zašto sam ovdje u Baru? Pa, prije svega zbog mora, onda nema gužve kao u glavnom gradu i zato što je ovdje puno aktivnosti tokom cijele godine. Varonjež, milionski grad, nekih 500 kilometara južno od Moskve, nije mnogo interesantan za mlade ljude, svi su pošli u Moskvu, sada se tamo privreda svela samo na trgovinu", kaže naš sagovornik koji od kraja marta 2012. živi sa porodicom u Baru.
Rus pokreće portal o Crnoj Gori: Mijenjam ružnu sliku o vama >>>
Supruga Jelena, ekonomista, predsjedava klubom „Dobar dan, Crna Goro“ koji okuplja rusku dijasporu u našoj državi i do danas je već bila pokretač nekoliko humanitarnih i ekoloških akcija u Baru.
Ćerke Dijana (9) i Svetlana (5) sjajno su se uklopile u novi grad, Dijana pohađa OŠ "Blažo Jokov Orlandić“, a Svetlana vrtić, obje idu u barsku muzičku školu.
“Kada sam počeo da upoznajem Crnu Goru, vidio sam da nema jedne politike promocije turizma, pa sam došao na ideju kako da je predstavim Rusiji i Rusima, jer su na njen pomen govorili samo „more" i ništa drugo. Greška za to je u Rusiji, ali i u Crnoj Gori, što je ostalih informacija malo. Zato sam otvorio portal "Promo-Montenegro“, na kojem, kao i na svom Fejsbuk profilu, svakodnevno postavljam fotografije koje snimam širom Crne Gore. Do danas sam napravio preko 3.000 fotografija u Crnoj Gori koje su postavljene na internet, u prosjeku deset dnevno, a u arhivi imam skoro 10.000 fotografija, ne samo Bara, već i ostalih gradova Crne Gore”, ističe Zabijako koji je i vlasnik MBA diploma menadžmenta i strateškog marketinga, stečenih u Velikoj Britaniji i Holandiji.
Fotografijom se naš sagovornik bavi od svoje osme godine, „još od crno-bijelih filmova", a ne štedi na opremi: preferira „Kenona“, no, pored brojnih „digitalaca“, nerijetko na terenu koristi i stare „Praktike“ sa kolor filmovima.
Sergejeva fotografija plaže Ratac
Za jesen priprema izložbu svojih radova, kaže da je odmah po dolasku u Crnu Goru spazio da se ovdje može slikati „bukvalno svaki metar“.
“Ljepota je svuda uokolo, ovo je prelijepa zemlja, svaki dan je nastajalo od 50-300 slika, zavisno od toga da li je možda bila neka manifestacija na kojima napravim više fotografija. Slikam život, ono što je meni lijepo ili inspirativno, volim djecu da slikam, njihovu igru, radost. Do danas nisam imao problema zbog fotografisanja, već mogu da procijenim ko možda ne bi želio da se nađe na fotografiji”, dodaje Sergej.
Sve slike za koje misli da su dobre za imidž Crne Gore postavlja na portal, a one „domaće“ idu na Fejsbuk profil.
Sergejeva fotografija Virpazara
“Na mom portalu „Promo Montenegro“ za sada je gro posjeta iz Cne Gore, samo tri posto je iz Rusije, prva etapa je sakupljanje fotografija jer slabo znam vaš jezik, ali, nadam se da će nakon fotografija i video-snimaka tu uskoro biti i interesantnih autorskih priča. Kada uslijede prevodi tekstova na ruski jezik, broj posjeta iz Rusije sigurno će se naglo povećati. Inače, već sam upoznat da se preko Fejsbuka moje slike „šeruju“ širom Rusije na tamošnjim društvenim mrežama", zaključio je sagovornik „Vijesti“.
Ljudi srdačni i druželjubivi
“Razlike u životu u Rusiji i u Crnoj Gori su velike, a tu uopšte ne mislim na hranu, jer to nije stvar na koju u ovom smislu obraćam neku veliku pažnju. Ono što mi je odmah upalo u oči pored prirodnih ljepota, je da su ovdje ljudi kao kod nas prije 30 godina - druželjubivi, srdačni, spremni da pomognu. Kod nas sada više se ni komšije na spratu u zgradi ne poznaju, niti komuniciraju. Zato i svima koji me iz Varonježa pitaju kako mi je ovdje, odmah kažem da mi u Baru i Crnoj Gori duša diše” kaže Zabijako.
Galerija
Bonus video:
