Praznični kalendar brzo se napuni tuđim očekivanjima: ručak kod jednih roditelja, večera kod drugih, posjeta prijateljima i put koji bi trebalo uklopiti između svega. Pitanje „gdje ćemo ove godine?“ može zvučati kao logistika, ali iza njega se često kriju pripadnost, osjećaj dužnosti i želja da se sačuva porodični običaj.
Za neke ljude određeni datum znači priliku da vide roditelja koji živi daleko; drugima je važnije da napokon provedu miran dan kod kuće. Nijedna od tih želja nije automatski sebična. Institut Gotman savjetuje da partneri prije pregovora o rasporedu pokušaju razumjeti šta praznik i konkretan običaj znače onom drugom.
Razgovor je lakši dok pozivi još nijesu prihvaćeni. Umjesto da jedno od partnera obeća dolazak u ime oboje, korisno je prvo pitati: „Šta ti je ove godine najvažnije, a oko čega možemo biti fleksibilni?“ Nekome je presudan zajednički obrok, ali ne i tačan dan; neko drugi želi da izbjegne više sati putovanja s djecom.
Rješenje ne mora biti matematički jednaka podjela svakog praznika. Par može naizmjenično mijenjati domaćine, jednu porodicu posjetiti drugog dana ili odlučiti da ove godine ostane kod kuće. Važno je unaprijed dogovoriti i praktične detalje: koliko se ostaje, ko saopštava plan svojoj porodici i šta se radi ako razgovor za stolom postane neprijatan.
Muškarcu koji je navikao da prepusti partnerki planiranje može biti posebno korisno da preuzme razgovor sa svojom porodicom i pritom uvaži ono što je par dogovorio. To nije biranje jedne strane protiv druge, već zajednička odgovornost za odluku koja se tiče oboje.
Ako u porodici postoji vrijeđanje, prijetnja ili nasilje, očuvanje tradicije nije razlog da se rizikuje bezbjednost. U ostalim situacijama, raniji i iskreniji dogovor neće ukloniti svako razočaranje, ali može spriječiti da praznik počne svađom oko rasporeda.
Članak pripremljen uz podršku AI alata.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA