Iako je samo detaljnom analizom moguće provjeriti pravi sastav meda, postoje i neki testovi koji pomažu da se odgonetne porijeklo ovog najprirodnijeg izvora zdravlja.
1. Čitanje sastava na poleđini tegle meda prvi je korak koji pomaže u odabiru kvalitetnog čistog meda koji u sebi ne sadrži aditive. Prizvođači naime moraju naznačiti sastav meda i njegov procenat u količini.
2. Prirodni med nije ljepljiv, testiranje je moguće ukoliko malo meda protrljate između prstiju, pravi med bi trebalo da se upije u kožu. Ukoliko masa trljanjem postaje ljepljiva znači da takav med sadrži šećer ili vještačke zaslađivače.
3. Par kašika meda stavite u posudu i potom ga zagrijte na visokoj temperaturi u mikrotalasnoj pećnici. Pravi med će se karamelizovati, dok će lažni postati pjenast i prepun mjehurića.
4. Par kapi meda na papirnom ubrusu takođe otkriva čistoću sastava, naime ukoliko med nakon nekog vremena ne probija papir znači da je čist. U protivnom onaj koji sadrži vodu u svom sastavu probiće papir nakon samo par sekundi.
5. Trik kojim se pčele služe u obrani od nepoželjnih gostiju u svojoj košnici, kao što su mravi siguran je test na ispravnost meda. Stoga jednostavno malo meda treba staviti u blizini mrava, ukoliko je prirodan mravi će ga zaobići.
6. Voda pomiješana sa čistim medom najlakši je indikator sastava meda, naime čisti će se med u vodi zgrudvati i pašće na dno čaše, dok će lažni početi da se otapa.
7. Bockanje u ustima i osjećaj spaljenog jezika uzrokuje čisti prirodni med, dok lažni nema takav učinak na nepca.
8. Med namažite na krišku hljeba, ispod čistog hljeb će postati tvrd, dok će lažni navlažiti površinu, naravno zbog količine vode u svom sastavu.
9. Pomiješajte malo meda sa žumancem. Ako je med čist, kada istučete žumance, izgledaće kao da je kuvan.
10. Čisti med se vremenom kristalizira, lažni i nakon podužeg čuvanja zadržava tečni sastav poput sirupa.
Bonus video:
