Do naglog oštećenja sluha može doći zbog infarkta unutrašnjeg uva

Infarkt uva je zapušenje malog krvnog suda, pa slušne ćelije ostaju bez kiseonika što uzrokuje oštećenje sluha

2674 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Iznenadno oštećenje sluha nazivamo senzorineuralno ošetećenje sluha koje se razvilo naglo, trenutno ili u roku nekoliko sati. Oštećenje sluha može biti izolovano, ali i praćeno oštećenjem čula za ravnotežu. Većina pacijenata opisuje buđenje s narušenim sluhom ili mogu odrediti tačno doba dana kada je oštećenje sluha nastalo.

Literatura definiše akutnu nagluvost kao iznenadni, idiopatski, senzorineuralni gubitak sluha veći od 30 dB na tri uzastopne frekvencije.

Gubitak sluha procenjuje se uglavnom u odnosu na zdravo uvo, jer je oštećenje gotovo uvek jednostrano. Obostrano oštećenje je izrazito rijetko i nalazi se u oko 0,7 do 5 odsto slučajeva. Iznenadno oštećenje sluha se javlja u 5 do 20 slučajeva na 100.000, godišnje. Bolest se pojavljuje kod oba pola, a vrhunac učestalosti je u dobi od 30 do 60 godina.

Uzroci nastanka

Naglo nastala nagluvost može biti po jednoj teoriji posljedica virusne upale slušnog nerva. Oštećeni živac ne provodi impulse od uva do mozga, te pacijent ima osjećaj zapušenosti, oslabljenog sluha i zujanja u oboljelom uvu. Sluh se može i djelimično spontano oporaviti, ali su šanse za oporavak veće ukoliko pacijet primi odgovarajuću terapiju na vrijeme. A po drugoj teoriji, dolazi do infarkta unutrašnjeg uva odnosno zapušenja malog krvnog suda, pa slušne ćelije ostaju bez kiseonika što uzrokuje oštećenje sluha. Najčesće se dešava kod starijih pacijenata sa lošom perifernom cirkulacijom i dijabetesom.

Simptomi

Prije nastanka bolesti pacijenti su potpuno zdravi, a često opisuju osećaj punoće u zahvaćenom uvu pri odlasku na spavanje, dok se bude s nagluvošću koju opisuju kao naglu zaglušenost, rjeđe nagluvost ili gluvoću. Drugi pak, nagluvost prvi put primijete kad pokušaju telefonirati. Stepen oštećenja sluha može biti različit, od blagog do potpunog gubitka sluha. Kod većine bolesnika sluh se oporavi u potpunosti u toku dvije nedelje. Tinitus (zujanje) u oboljelom uvu je najučestaliji i najznačajniji prateći simptom iznenadnog oštećenja sluha, a javlja se u oko 60 do 70 odsto slučajeva. Vrtoglavica se javlja kod oko jedne trećine bolesnika koji se žale na osećaj nesigurnosti i zanošenje pri hodu. Bolesnici se uglavnom osećaju potpuno zdravi, ako izuzmemo nagli gubitak sluha i šum. Nažalost, iznenadno senzorineuralno oštećenje sluha je često neprepoznato. Pravilno uzeta anamneza u ordinaciji izabranog ljekara dovoljni su za upućivanje specijalisti otorinolaringologije. U anamnezi je bitno obratiti pažnju na početak bolesti i prisutnost drugih simptoma poput šuma i/ili vrtoglavice. Nužno je ispitati prisutnost mogućih precipitirajućih faktora za razvoj oštećenja sluha (ronjenje, vožnja avionom, virusne infekcije, trauma, korištenje ototoksičnih lekova).

Ilustracija
Ilustracijafoto: Shutterstock

Dijagnoza

Kada se posumnja na akutnu gluvoću prije početka terapije radi se ispitivanje sluha audiometrijskim testom. Njime se ustanovljava vrsta i stepen pada sluha. Pacijent tokom testiranja ima slušalice na glavi preko kojih mu se kompijuterskim putem puštaju čisti tonovi različitih frekvencija. Njegov zadatak je da kada čuje određeni ton, pritiskom tastera to i potvrdi. Po završetku testa, kriva na dijagramu pokazuje stepen oštećenja sluha Dijagnostički minimalni kriterijum je gubitak sluha od 30 dB na 3 uzastopne frekvencije. Smjernice govore protiv rutinske primjene kompjuterizovane tomografije (CT) glave i mozga i laboratorijskih testova u inicijalnoj procjeni bolesnika s pretpostavljenim akutnim senzorineuralnim oštećenjem sluha. Dijagnoza idiopatske akutne nagluvosti se postavlja per exclusionem, nakon što se isključe svi mogući poznati uzroci nastanka iznenadne senzoneuralne nagluvosti.

Terapija

Akutna gluvoća je hitno stanje u otorinolaringologiji, te je važno terapiju započeti što ranije od početka simptoma. Primarno liječenje akutne nagluvosti su sistemski kortikosteroidi. Kod bolesnika koji ne pokažu dobar odgovor na liječenje ili zbog kontraindikacija ne mogu primiti terapiju preporuka je primjena kortikosteroida intratimpanalno (davanje injekcija KS u uvo) ili liječenje hiperbaričnom oksigenoterapijom. Glavne prednosti intratimpanalne primjene kortikosteroida su mogućnost ambulantnog liječenja, dobra podnošljivost, mogućnost upotrebe kod bolesnika kod kojih su sistemski kortikosteroidi kontraindikovani. Oporavak zavisi od stepena oštećenja sluha i od vremena koje je prošlo od pojave akutne gluvoće pa do primjene terapije.

Bonus video: