Da li nas ljudi slušaju?

Kao polažište slušanja navodi se komunikacija

5225 pregleda 1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Aktivno i pasivno slušanje je utkano u naše svakodnevne živote. Kao polazište slušanja navodi se komunikacija.

Uspješna komunikacija je ona u kojoj kroz odnos koji smo kreirali možemo realizovati neki konkretni cilj.

"Ne možemo ne komunicirati".

Aktivno slušanje predstavlja zainteresovanost u komunikaciji kroz postavljanje pitanja i potpitanja, iskazujući svoje stavove i mišljenja. Time sagovorniku dajemo do znanja da nam je stalo do komunikacije i da se trudimo da sve obuhvatimo i razumijemo.

Sastav ljudi koje privlačimo ili odbijamo, kvalitet naših veza i odnosa kao i sklonost ka dobrim ili pogrešnim procjenama i izborima samo su neki od aspekata međuljudskih relacija koje direktno zavise od toga da li nas ljudi slušaju ili ne.

Zato je umijeće slušanja jedan od osnovnih preduslova dobre komunikacije sa ljudima.

U knjizi Komunikacijski kompas se navodi kako ličnu ali i svaku drugu komunikaciju je najbolje posmatrati kao vrstu ličnog marketinga, odnosno, plasmana samoga sebe. Ovo se posebno odnosi na poslovne ljude koji uz posjedovanje dobrih komunikacijskih sposobnosti proiciraju pozitivan imidž i samim tim postižu veći uspjeh.

Ilustracija
Ilustracijafoto: Shutterstock

Sa druge strane ispitivanje poput onoga koje je izvršio Paul Cameron za vrijeme fakultetskog predavanja pokazalo je da samo 20% studenata sluša predavača (od toga 12% aktivno) dok je ostalih 80% prepušteno sjećanjima, spavanju, brigama, gladi...

Kao uzrok neslušanja javlja se sama procjena slušača da od toga nema koristi ili da mu ne odgovara informacijska preopterećenost. Ovo možemo povezati sa pasivnim slušanjem. Ono se sve više javlja kao problem današnjice, s obzirom da posjeduje niz negativnih elemenata poput selektivnog slušanja, pseudoslušanja, jednoslojnog slušanja, selektivnog odbacivanja, slušanja u zasjedi i defanzivnog slušanja.

Frederik Salomon Perls psihijatar, psihoanalitičar i jedan od osnivača Geštalt terapije, ljude koji ne slušaju opisuje kao osobe koje neprestano pričaju i koje očekuju da ih svijet sluša, a koje rečenice drugih ljudi koriste samo kao odskočnu dasku za svoje doskočice.

Kako piše danas.rs opisujući nekompletnu ličnost i navodeći "rupe" kao njene osnovne karakteristike, Perls kaže da je najgora rupa koju može da zamisli ona kada osoba nema uši.

"Ako neko ne sluša šta mu govorimo i ne prima poruke koje mu šaljemo izostaće i očekivana reakcija".

No međutim, kako navode, uvijek postoji mogućnost izbora na koju ljudi zaboravljaju.

Možemo da odemo od ljudi koji nas ne slušaju i da to bude naša svjesna odluka koju ćemo vježbati, ili da nađemo drugu osobu sa kojom ćemo moći da zadovoljimo svoje potrebe.

Sloboda izbora znači da imamo mogućnost da biramo koje ćemo relacije produbljivati ili prekidati u zavisnosti od toga da li nas osoba sluša ili ne.

Na kraju to je izbor da biramo i ljude i svoje ponašanje.

"Prestanite pričati prije nego što oni prestanu slušati" N.Svilčić

Bonus video: